MARKO RAKAR: Rusi su nacisti u ovom ratu, denacifikacija Ukrajine je glupost!

Marko Rakar, poznati hrvatski informatički stručnjak i politički konzultant zahvalan je sugovornik na temu rata u Ukrajini. Uvodno pitanje o informacijskom ratu čini se opravdanim već i stoga što je ovo valjda i prvi planetarni rat mobitelima.

Iako se do ovog rata sumnjičila kao predvodnica hibridnog propagandnog rata, posebno u vezi s izborom Trumpa - koliko je Rusija izgubila informacijski rat u Ukrajini već nakon pet, šest dana i zašto?

Rusi su izgubili informacijski rat trenutkom kad je prvi njihov vojnik stupio na ukrajinski teritorij. Njihovo informacijsko ratovanje je funkcioniralo do trenutka dok su bili akteri iz pozadine. Oni su igrali svoju agendu i ona se provodila na raznorazne načine - od Brexita, Amerike i na drugim teritorijem gdje oni djeluju. Oko nas to rade u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji...

Mađarskoj.

Mađarska im je temeljac.

No, anektirali su Krim 2014. godine. Ušli su, pa je ipak prošlo.

Da, tada je prošlo. Neki dan sam u svom newsletteru linkao članak u kojem čovjek kaže da je velika ruska pobjeda u informacijskom ratu bila u tome što su uspjeli uvjeriti svijet da rata oko Krima nije ni bilo. Međutim, to se sada sve istopilo. Ukrajinci su se očigledno pripremili puno bolje nego što je bilo tko mislio da hoće, a i postoji taj svjetski konsenzus oko toga da su Rusi agresori koji su napali manju, slabiju i siromašniju državu od sebe. U takvim okolnostima, čini se da informacijski rat tog tipa koji su Rusi provodili do sada, jednostavno ne funkcionira; uopće ne funkcionira.

Koliko je to opasno po svjetski mir s obzirom na to da se Putin i ekipa poigravaju, ucjenjuju nuklearnim oružjem? Osim informacijskog, gube i rat. Možete li vi pretpostaviti da će Putin ikad priznati poraz? Ili mu se mora, kako god to nekome ružno zvučalo, osigurati diplomatski izlaz?

Sada Amerikanci o tome puno govore. U svakom sukobu, kakav god on bio; privatni, poslovni ili ovakav ratni, morate suprotnoj strani osigurati, kako oni to zovu, 'zlatni most' za uzmak. No, meni se čini da je Rusija ovog puta samu sebe utjerala u slijepu ulicu. Oni su bili toliko uvjereni da će dominirati Ukrajinom, da će ta akcija biti toliko munjevita i da će proći toliko jednostavno, da nisu predvidjeli mogućnost takvog razvoja događaja. I sad su se našli u doslovce slijepoj ulici koja je za njih strašno opasna. Mislim da je sasvim izvjesno da oni ne mogu okupirati Ukrajinu. S jedne strane, razmjer njihove vojske ne odgovara takvom planu, a s druge, i minimalne ciljeve koje su možda imali neće uspjeti ostvariti.

Oni su se prebacili na ovu shemu opsade gradova, neselektivnog bombardiranja, uništavanja svega. Vidjet ćemo gdje će nas to odvesti, no to ne izgleda dobro, niti osobito racionalno.

Ali i opasno. Ne izgleda mi Putin kao čovjek koji bi mogao nakon svega ovoga priznati grešku.

Nije to samo pitanje Putina, nego i ruske kulture kao takve. Rusija sebe oduvijek smatra carstvom. To je sastavni dio njihovog nacionalnog identiteta. Oduvijek su svoju zemlju smatrali ogromnom, velikom, snažnom državom. Njima koncept gubitka nije poznat. Oni ne mogu izgubiti. I ja vjerujem da to njih u ovom trenutku totalno izbezumljuje. Sada su se valjda po prvi put u povijesti našli u situaciji u kojoj je to gotovo izgledno. Čak i kad bi sada okupirali Ukrajinu, oni bi i dalje bili gubitnici. Oni nemaju više načina da iz ovog rata izađu kao pobjednici. Da oni preplave cijelu Ukrajinu, da zabiju rusku zastavu na svaki kvadratni metar, oni i dalje neće biti pobjednici. Jednostavno su se u ovom trenutku svrstali na pogrešnu stranu povijesti. To vjerojatno njih stravično zbunjuje, a ni svima ostalima ta situacija nije draga. Nema tu više finog izlaza. Ukrajinci ne mogu pristati na to da im netko odlijepi polovicu države jer je to pitanje nacionalnog suvereniteta. Ne postoji takav političar koji će na tako nešto pristati, a mimo toga, s obzirom na očiglednu podršku naroda i odaziv koji se događa, ukrajinsko vodstvo zna da je u pravu. Ali isto tako zna da mora omogućiti Rusima da se izvuku. Zelenski je jučer bio vrlo eksplicitan kazavši da oni, iako su za Ukrajinu vrata NATO-a bila otvorena, kroz ta vrata ne mogu proći.

Mislite li da bi neutralnost Ukrajine bila taj izlaz?

Po onom budimpeštanskom memorandumu i sporazumu iz Minska, Ukrajina je trebala biti i neutralna, no isto tako Rusija nije smjela anketirati Krim po tom istom sporazumu, niti je smjela aktivno gurati Lugansk i Donbas. Rusija je, u biti, prekršila sporazum na koji se sama obvezala.

Ovaj se rat umnogome vodi i mobitelima. Slike razaranja kruže svijetom trenutno, protivnik to ne može kontrolirati. Koliko pati objektivno novinarstvo?

Mislim da ne pati. Mislim da je uloga novinarstva tim veća. Nije više nužno toliko novinara, fotoreportera, kamermana koji su izloženi neprijateljskom djelovanju. Nažalost, niz novinara i pomoćnog osoblja je poginulo u ovih 20-ak dana, ali nema potrebe biti na prvoj liniji iza svakog tenka i izvještavati što se događa jer izvještaji dolaze sa svih strana. Uloga novinarstva danas je takva da sortira te informacije, da prepozna one koje su autentične, da pruži kontekst, da prepozna i plasira informaciju tako da bude objektivna. Ovo je šansa gdje novinarstvo može briljirati svojim pogledom, strukom i pravilima izvještavanja. Na novinarima je da daju kontekst i sliku.

Čini se da je ruski režim tu izgubio bitku jer nije predvidio taj tehnološki moment, kao što je Trumpova protukandidatkinja Hillary Clinton izgubila jer nije predvidjela važnost internetskog oglašavanja i komuniciranja?

Apsolutno. Nisam stručnjak za vojsku i vojnu doktrinu, ali meni se čini da su Rusi krenuli na Ukrajinu kao da je 1945. godina. Ono, dvije tisuće tenkova i vozi. Međutim, moderno ratovanje je sasvim drugačije, sasvim su drugačije metode ratovanja. Te masovne kolone, toga više nema nigdje.

Pogotovo  kad si na stranom teritoriju, u velikoj zemlji koja je površinom 11 puta veća od Hrvatske.

I koja je polumočvarna. Jutros sam gledao nevjerojatnu fotografiju - kako ovi  'Javelinima' skidaju Ruse kao zečeve, pa ovi pokušavaju okolnim šumskim putevima izbjeći ukrajinske diverzante, koji dođu pa ih pokidaju. Ta fotografija ima sedam-osam ruskih tenkova koji su zapeli u blatu, samo su podignuti poklopci i vojska je pobjegla jer su zaglavili. To će svakim sljedećim danom biti sve gore i gore. S tom silnom mehanizacijom Rusi mogu samo cestama. To je toliko pogrešna procjena da je apsolutno nevjerojatno da se tako nešto dogodilo. Čovjek si zaista postavlja pitanje jesu li oni uistinu nekompetentni u toj mjeri - što je sasvim sigurno bio problem; je li to problem unutarnje korupcije u ruskoj vojsci pa su pokrali toliko toga da im je vojska nefunkcionalna ili je možda netko na nižim razinama namjerno proizveo takvu situaciju u pokušaju da pomogne Ukrajincima.

Čudi me da Rusi nemaju plan B. Igrali su samo na blitzkrieg.

U takvoj situaciji moraš imati i A i B i C i D plan, ali ja mislim da su se svi planovi raspali. Meni je strašno teško objasniti što jedna tako visoko militarizirana Rusija, s nevjerojatnom vojnom poviješću, pokušava izvesti.

Dosta je ćorava ta bazična ruska legitimacija o denacifikaciji Ukrajine, kojom se opravdava invazija.

To je glupost. Rusi su nacisti u ovom ratu! To se jasno vidi.

Očito je ruski režim time računao na traumu Drugog svjetskog rata, u kojem su Rusi izgubili najviše, više od 26 milijuna ljudi.

Sad sam na Twitteru pročitao, jedna je Ruskinja napisala da su Rusi ovim ratom izgubili pravo da budu ponosni na svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu jer su se u ovih 80 godina pretvorili u naciste. Oni su postali ti protiv kojih se treba boriti. Ta kolektivna sramota ruskog naroda će trajati strašno dugo.

Uz višestoljetni ruski identitet s, nažalost, predugim iskustvom autokracije i bez demokracije, koliko je to opasno u smislu mogućeg nuklearnog sukoba? Koliko je Putinu to jedino oružje? Valjda je i njemu život mio, iako sam pročitao da je spreman na sve, ne bi li postao mučenik. Sada se tu pojavljuju i najradikalnija, gotovo teološka tumačenja.

Ja mislim da je jasno ili implicitno rečeno da korištenje nuklearnog naoružanja u bilo kojem obliku ili biološko-kemijskog naoružanja predstavlja crtu preko koje Zapad ne može preći. U slučaju da se bilo što od to dvoje iskoristi u Ukrajini, to će biti crta nakon koje će Zapad, odnosno svi, osim Rusa, morati reagirati. Osim toga, to je crta razdvajanja i za ove prikrivene ili javne saveznike poput Kine ili Indije. Oni će se morati jasno postaviti.

Mogu razumjeti savezništvo Kine i Rusije do neke mjere, no i Kinezi moraju razmišljati o posljedicama svog svrstavanja na krivu stranu, bez obzira što ih ima milijardu i 400 milijuna. To će imati posljedice i na njih. Zamislite što će biti ako netko u Ukrajini pronađe komad kineskog naoružanja u ruskoj vojsci - sve ove sankcije koje su trenutno usmjerene prema Rusiji počet će se širiti eksponencijalno na kinesku državu. Kako je meni rekao jedan moj prijatelj Rus: "U Rusiji je sve politika, i biznis je politika." No, u Kini je sve novac i biznis.

A kao komunistička zemlja?

Oni su druga kultura. Nama je teško razumjeti neke njihove stavove i poglede na svijet. To je sve u redu, ali oni moraju također paziti. Svaka država, i velika i mala, ima svoje interese i naravno da ih čuva. Logično je s te strane da Kinezi žele biti dobri s Rusima. U konačnici s njima dijele vrlo dugu granicu.

Mudrost Kineza je sada na ispitu.

Ne samo na ispitu. Taj prozor se lagano zatvara. Oni se moraju u jednom trenutku svrstati na jednu ili drugu stranu. Oni se sada ponašaju kao "malo smo neutralni", "nama je Rusija partner", no što više ovih slika i grozota iz Ukrajine bude izlazilo van, to će Kinezima biti sve teže i teže da se iz takve alijanse izvuku.

Danas sam čuo na radiju da je visoki kineski dužnosnik objavio tekst za Washington Post u kojem opovrgava da je Kina znala da će biti ruske invazije.

Prije par dana je i jedan od kineskih akademskih stratega također pisao o tome i kazao da je situacija u kojoj se Kina našla, iz ovih ili onih razloga, nije dobra za tu zemlju. Kako bih rekao, Kina je kao glečer, oni su nenormalno velika zemlja. Oni se ne mogu preko noći samo prešaltati s jedne na drugu politiku. Sama činjenica da neki intelektualci unutar Kine aktivno počinju zagovarati promjenu, znači da je, u biti, ta odluka vjerojatno i donesena. Ali, velim, njima jednostavno treba vremena. Kao što Rusiji treba časni izlaz iz Ukrajine, koji su oni sami sebi minirali i odrezali, tako i Kinezima treba dopustiti da se oni povuku i orijentiraju.