NA DANAŠNJI DAN Nacistički ratni zločin u Maloj Gajani kraj Vodnjana 27. siječnja 1944.

Na današnji dan, 27. siječnja 1944. godine, u malom zaseoku Mala Gajana kraj Vodnjana dogodio se nacistički ratni zločin.

U noći između 26. i 27. siječnja nekoliko stotina njemačkih vojnika opkolilo je mjesto. Nakon mitraljeske paljbe na seosku stražu upadali su u kuće, mlatili ljude, pljačkali i palili. Čak su grupu mještana strpali u jednu štalu, zapalili u njoj sijeno i - zaključali vrata.

Poginulo je petero ljudi, među njima sekretarica pulskog SKOJ-a Mira Raduna Ban, istaknuti istarski partizan Miho Županić i Tone Ferlin koji se ubio da ne bi pao u neprijateljske ruke. Prema objavljenim svjedočenjima mještanina Antona Ferlina, koji je tada bio desetogodišnjak, ujutro su vojnici istjerali sve mještane iz njihovih kuća na livadu na kojoj su ležala tijela ubijenih i započeli prozivku. Na licu mjesta strijeljali su još deset Gajanaca. Nakon toga, stoka je istjerana iz štala u kojima je potpaljena vatra koja uskoro proširila i uništila cijelo selo.

Pobijene ljude, površno zakopane, vodnjanski je župnik Rodolfo Toncetich dao iskopati i prevesti na vodnjansko groblje gdje su sahranjeni, ali bez župnikova blagoslova, zbog prijetnji nacista.

Deset žena i djevojaka deportirano je u koncentracijski logor u Auschwitzu, a deset muškaraca, među kojima i mladići sa svega 15 godina, u Dachau. Logorske strahote preživjelo je devet žena i jedan muškarac, Karlo Zulian.

Herman Buršić u svojoj knjizi "Od ropstva do slobode, Istra 1818-1945." o ovom događaju piše nešto detaljnije:  

"U Maloj Gajani, poznatom partizanskom središtu Narodnooslobodilačkog pokreta u južnoj Istri, je  26 siječnja 1944. godine navečer održan sastanak skojevske organizacije koji je potrajao dugo u noć. Te večeri u selo je stigla Mira Raduna Ban, sekretar Okružnog komiteta Skoj-a za Pulu i član Oblasnog komiteta za Istru. Tu su bili Miho Županić, zamjenik rukovodioca obavještajne službe za Istru i drugi aktivisti.

Malo dalje, u baraci u obližnjoj šumi spavao je minerski vod koji je vršio diverzantske akcije. Oko 3 sata u noći 27 siječnja selo su opkolili njemački vojnici i fašisti. Na svu sreću, opkolili su ga iz pravca Velike Gajane i Vodnjana, pa je ostalo prolaz kroz koji se spasilo nekoliko partizana. Kasnije više nitko nije mogao pobjeći. U okršaju je teško ranjen Miho Županić dok je Mira Raduna Ban poginula na stubama cisterne.

Teško ranjeni Županić dopuzao je do jedne štale gdje je s Antonom Frlinom pružao otpor. Kad im je ponestalo streljivo, na Mihinu molbu, Anton je prvo ustrijelio njega, a potom sebe da ne bi pali okupatoru u ruke. Ujutro su Nijemci istjerali iz kuća sve ljude, starce i djecu, prozvali ih 60 i poslali u Pulu na ispitivanje, a nakon toga 20 u koncentracijske logore.

Od poslanih u  koncentracijske logore, kući se vratilo 9 žena i jedan muškarac.

Prozvali su i drugu skupinu. Ljude su tukli i tjerali ih da raznose slamu po kućama. U štalu gdje su ležali mrtvi Miho Županić i Anton Frlin, strpali su Božu, Antona, Ivu, Mihu i Tonu Kutića, Antona Vlačića, Mihu i Martina Zuliana, Mihu Macana, Matu Mirkovića i Mihu Macana Mikelića te ih strijeljali.

Pod voltom su strijeljali 71-godišnjeg starca Mihu Frlina. Zapalili su zgradu koja se spaljena u srušila na strijeljane žrtve, pa su tijela pronađena tek nakon 20-ak dana. Oko 11 sati spalili su selo, a prethodno su ga potpuno opljačkali.

Bez obzira na žrtve, narod Gajane je slijedio politiku NOP-a i borio se do konačnog oslobođenja, položivši 9 života u postrojbama NOVJ, a 18 je žrtava fašističkog terora. Tijekom NOB-a Mala Gajana imala je 42 žrtve.

Zločin, spaljeno i opljačkano selo, odjeknuli su u narodu Puljštine i Istre mobilizacijski na sve ljude za još veće napore i borbu za istjerivanje nacifašista.

Hrvatski list u broju od 1.prosinca 1944. objavio je članak 'Kazna je stigla za Gajanu'. U članku se navodi da je u noći između 1. I 2. studenog 1944. kažnjeno smrću 6 špijuna i neprijateljskih agenata koji su bili sukrivci za krvave zločine koji su okupatori i fašističke bande izvršili u Maloj Gajani", piše Buršić u svojoj knjizi.