Zakon o turizmu, prvi krovni zakon o toj djelatnosti, na snagu bi trebao stupiti početkom 2024. godine, a između ostalog će kao obavezu predviđati donošenje plana upravljanja destinacijom.
Javno savjetovanje trajalo je tijekom ljetne sezone, što je izazvalo negodovanje brojnih zainteresiranih strana - mnogih turističkih zajednica, strukovnih grupa, županija, tvrtki i pojedinaca koji su smatrali da savjetovanje usred ljeta nije dobro i da ga treba produžiti.
Posebno je neugodno odjeknula informacija da Vlada uvodi novi porez za iznajmljivače apartmana - vlasnici nekretnina za odmor na nju će, dakle, plaćati porez, ali, tko je dodatno iznajmljuje, plaćat će i dodatni porez na tu zaradu.
Te će poreze određivati gradovi i općine. Ovaj "porez na porez", kako su ga mnogi nazvali, dočekan je "na nož". Što o svemu tome misli, upitali smo Neda Pinezića, savjetnika za razvoj održivog turizma baziranog na lokalnoj zajednici.
Nedo Pinezić Foto: Arhiva Pixsell
Masovno iseljavanje domicilnog stanovništva
Dugo godina se zalažete i borite da se obiteljskom turizmu prizna zasluženo mjesto. To nekako izgleda kao borba Davida i Golijata, a u posljednje vrijeme sve više zbog neskrivenih namjera države koje vode jačanju hotelskog turizma, a na štetu obiteljskog. Može li hrvatski turizam bez obiteljskog smještaja i može li se orijentirati mahom na hotelski smještaj i kampove?
Iako se ovdje konkretno radi o turizmu, u pitanju je puno više od toga. U jeku smo borbe za prostor. Hrvatska je divna zemlja na fantastičnoj poziciji u Europi. Hrvatski Jadran je oduvijek bio atraktivno područje, a nastankom novih okolnosti na geopolitičkoj karti svijeta i u kontekstu klimatskih promjena sa snažnim ekstremnim pojavama, naš zavičaj još je poželjnije odredište. Iskustvo pandemije je samo učvrstilo tu poziciju hrvatskog Jadrana. Sada svjedočimo iznimno snažnom pritisku za otvaranje novih prostora za nekretninska ulaganja na obalnoj crti. Kod ovakve vrste pritiska ne biraju se sredstva po cijenu iseljavanja domicilnog stanovništva. Ono što se kroz povijest događalo u ratnim sukobima, danas se događa na puno sofisticiraniji način.
Koje su realne posljedice?
Hrvatski obiteljski smještaj je zadnja crta obrane domicilnog stanovništva na obali i otocima. Ako se njega najprije oblati, stigmatizira, a onda i kroz porezna opterećenja te konačno i zakonski onemogući, posljedice su jasne. Doći će do masovnog iseljavanja domicilnog stanovništva uz prodaju nekretnina onima koji u takvoj transakciji očekuju ogromnu zaradu. Zato i tvrdim da je tu turizam ipak u drugom planu, iako hrvatski turizam, kao svjetska marka, sigurno nestaje nestankom obiteljskog smještaja. Znamo da je suvremeni turizam baziran na održivosti, a ona se temelji upravo na očuvanju eko sustava, lokalne zajednice, lokalne kulture, lokalnog stila života. Procesi o kojima govorimo potpuno su suprotni agendi održivog turizma. Inače, obiteljski smještaj podrazumijeva sve vrste smještaja uključujući kampove i hotele koje vode obitelji, ljudi koji žive na prostoru na kojemu se bave turizmom.
Upravo je usvojen i novi Zakon u kojem je uvršteno, na iznenađenje mnogih, da će se za nekretninu za odmor plaćati porez te dodatni porez na zaradu od iznajmljivanja. Odmah su krenule pritužbe zbog dvostrukog oporezivanja, no može li se sada išta više napraviti?
Svaka vrsta dvostrukog oporezivanja je neprihvatljiva i potpuno suprotna od intencije što većeg obuhvata legalizacije prihoda od imovine i imovinskih prava. Ovdje je "Kvaka 22" u tome što se dohodak od iznajmljivanja stanova turistima tretira kao dohodak od imovine i imovinskih prava, a "Porez na nekretnine" je porez po osnovi vlasništva nad imovinom koja ne mora ostvarivati prihod, ali ne služi kao mjesto stalnog prebivališta. I jedan i drugi porez završavaju "u istoj kasi". Rezultat ovakvog reguliranja poreznih davanja bit će povećanje sive zone, odnosno odjavljivanja legalnog statusa iznajmljivača smještaja turistima. To će u konačnici smanjiti porezne prihode jedinicama lokalne samouprave po toj osnovi.
Rekli ste svojevremeno da, ukoliko izgubimo obiteljski smještaj, izgubit ćemo stalne stanovnike u malim sredinama, ali i lokalni stil života, tu prepoznatljivu hrvatsku ljubaznost koja i prodaje naš turizam u svijetu - dakle, na putu smo da izgubimo svoj identitet?
Turistički popularna mjesta imaju "blaženo prokletstvo" da je život u njima skuplji, ali i kvalitetniji, jer se društveni i obiteljski standard financira upravo iz prihoda od turizma. Ako ugasite prihod od turizma (prije svega porez na dohodak i turističku pristojbu) takvim općinama, one će smanjiti dostignuti komunalni standard jer ga neće imati iz čega financirati. Isto će se dogoditi ako počne padati broj stalnih stanovnika koji neće moći financirati viši standard života, jer će ostati bez dodatnih prihoda. To lančano povlači za sobom zatvaranje vrtića i škola, poštanskih i bankovnih ureda, uslužnih djelatnosti... Sve ono što se već dogodilo u brojnim malim, turistički nerazvijenim mjestima u unutrašnjosti Hrvatske koja isto tako nemaju drugo jako gospodarsko uporište za egzistenciju stanovništva. Konačan rezultat može biti puno lijepih zgrada bez ljudi u većem dijelu godine ili, kako znamo reći, pojava "naselja duhova". Koliko su takva naselja atraktivna i poželjna u kontekstu održivog turizma mislim da ne treba posebno objašnjavati.
Kakvo je Vaše viđenje o budućnosti hrvatskog turizma? Možemo li imati održivi turizam, o kojem se sve češće govori, ili smo već uništili naše potencijalne resurse divljom gradnjom, ali i brojanjem milijuna turista u zemlji u kojoj infrastruktura to ne može podnijeti? Istra je pravi primjer, od redukcije vode, kanalizacije koja izbija duž obale, gomilanja otpada kojem ne nalazimo rješenje do nedostatka parkinga, a o bespravnoj gradnji duž čitavog priobalja da i ne govorimo.
Dobro ste primijetili da su se brojni problemi akumulirali upravo zbog ne upravljanja razvojem na održiv način onda kada je bilo vrijeme za to. Temelj svih problema su urbanistički planovi, a na to se nadovezuje neučinkovit sustav nadzora i sankcioniranja bespravne gradnje. Kako povratiti ono što je zatrpano, izbetonirano? Neka mjesta su "zapečatila" svoju sudbinu. Imat ćemo veliku urbanizaciju i spajanje susjednih naselja koja će se "stopiti" u jedan novi grad, urbani prostor po arhitekturi, infrastrukturi, ali će po kulturi života i nadgradnji javnog servisa ostati na granici "ni sela ni grada". Moglo bi nam se dogoditi da neka turistička odredišta postanu "sezonski gradovi" s privremenim stanovnicima sa svih strana svijeta koji će sezonski obavljati poslove u turizmu, a onda veći dio godine biti pusta naselja. Nešto kao ogromni kruzeri koji čekaju novu sezonu plovidbe na mrtvom vezu.
Nismo svjesni kategorije "privatnog posjeda"
Koliki je, realno, problem velikog broja stranih vlasnika apartmana koji ne plaćaju poreze, a iznajmljuju "prijateljima" bez prijavljivanja?
Pitanje nerezidenata, stranih vlasnika stanova i kuća za odmor je također višeslojno. Najprije, oni ne žive u mjestu u kojemu su vlasnici "drugog doma" pa u tom mjestu ne plaćaju onaj osnovi, najveći porez na dohodak od nesamostalnog rada ili samostalne djelatnosti. Drugo, njihova djeca ne pohađaju lokalne vrtiće i škole pa ne doprinose zapošljavanju ljudi iz svih onih zanimanja vezanih uz taj dio obiteljskog života. Ne kupuju u lokalnim trgovinama, ne idu kod lokalnog frizera, mehaničara, vulkanizera... kroz cijelu godinu pa ni na taj način ne doprinose lokanoj ekonomije. Treće, veći dio poreza na imovinu koju imaju u vlasništvu u Hrvatskoj, plaćaju u zemlji svojeg prebivališta, priznaje im se kao odbitak naš "porez na vikendice". Četvrto, nitko ne može zabraniti da u njihovim stanovima borave njihovi prijatelji koji mogu, ali i ne moraju platiti turističku pristojbu ako ih nitko ne kontrolira.
Foto M.ANGELINI
Imate li neki okvirni podatak koliko takvih iznajmljivača ima? Može li država išta tu napraviti ili nema snage ni volje?
Da bi ih netko kontrolirao mora poštivati ustavne odredbe o nepovredivosti doma (to nije kategorizirani smještaj), mora poštivati svu proceduru o valjanosti indicija i dokaza o obavljanu protupravne gospodarske radnje itd. Naravno da su povremeni stanovnici, vlasnici "drugog doma" dobrodošli u svako turističko odredište, da donose svojom potrošnjom dodatni prihod, ali ako se naruši omjer stalnog stanovništva i povremenog u korist ovih drugih za više od trostruko, ako takvi "nekomercijalni turistički kapaciteti" zauzimaju tri puta veći volumen smještaja od komercijalnih, onda dolazi do prije navedenih anomalija.
Za kraj možete li prokomentirati pojavu, sve učestaliju u Istri, da se kampovi i aquaparkovi ograđuju bodljikavom žicom?
Na žalost, još uvijek nismo svjesni kategorije "privatnog posjeda" i kod odobrenja koncesija, a posebno kod prodaje zemljišta zanemarujemo činjenicu da time, kao lokalna zajednica, gubimo gotovo sve mogućnosti utjecaja na upravljanje tim prostorom. S druge strane, koncesionari i vlasnici takvih prostora imaju pravo zaštititi svoju imovinu i imovinu svojih gostiju. To sve više vodi k već viđenim modelima resortizacije, izolacije životnog prostora turističkog odredišta od prostora turističke namjene.
