Našu sugovornicu sudbina nije mazila. U Istru je 2002. došla raditi kao kuharica u sezoni i tu ostala. U Poreču je rodila dvoje djece, a onda morala pobjeći od nasilnog supruga. Sklonila se u Sigurnu kuću. Radi problema sa, sada već bivšim supružnikom, nećemo joj navesti puno ime, kao ni točnu adresu.
Nakon izlaska iz Sigurne kuće stigla je 2009. godine u Pulu s dvoje maloljetne djece i živjela godinama kao podstanar. Zbog kćeri koja ima psihijatrijsku dijagnozu (oštećenja trećeg stupnja) ne može raditi i preživljavanje joj je iznimno teško jer bivši suprug i otac djece, nije redovito plaćao alimentaciju. Puno im duguje i to će pokušati izboriti tužbom, navodi.
Životare od socijale
Životare od kćerine invalidnine (koja iznosi 200-tinjak eura), jednokratnih pomoći Centra za socijalnu skrb i pomoći raznih humanitarnih udruga.
- Kćer, hvala Bogu, ima dvije ruke i dvije noge, no ja je ne mogu pustiti samu kod kuće jer se nije sposobna brinuti za sebe, nije samostalna. Ušla je u dvadesetu, no mi smo i dalje stalno skupa, 24 sata brinem o njoj, kao majka o kćeri, kao da smo dvije prijateljice, priča nam ova samohrana majka pokazujući hrpe papira - kćerine dijagnoze, apele za pomoć...
- Probala sam je prije par godina dati u Centar u Rojc (Dnevni centar za radnu terepiju u rehabilitaciju, op.a) kako bi mogla nešto raditi, čistiti jer smo bile kruha gladne, no radi problema koje ima sugerirano mi je da se ipak o njoj brinem kod kuće, priča nam.
Sada žive u u najmu u Šijani gdje stan plaćaju 400 eura.
- Ni znam iskreno kako ću dalje i zato tražim pomoć. Gazdarica mi, za sada, izlazi u susret, skupljam i plaćam kako mogu, no sve mi je teže, došla sam do zida, priča nam očajno.
Ispod nje prazan stan
Boji se što će se dogoditi kada ne bude uspjela skupiti dovoljno, dodajući da s kćerinim stanjem ne može otići u prihvatilište za beskućnike.
Napominje da je dvaput slala dokumentaciju za gradski stan. Prvi puta nije udovoljavala uvjetima jer nije imala deset godina boravka u Puli u kontinuitetu, a lani je uspješno predala sve dokumente.
- Bila sam na par razgovora, zadnji put su mi rekli da sam treća na listi, no stan nikako da dobijem, veli nam.
Njezini su očaj i ogorčenje dosegli vrhunac kada je shvatila da se u zgradi - točno kat ispod nje - nalazi prazan državni stan!
Stan kat niže prazan je godinama
- Susjedi su mi rekli da je prazan već dvije godine. Ja više ne mogu skrpati kraj s krajem, očajna sam i tražim samo jednu garsonjeru za mene i kćer. Svi me kao razumiju, ali mi nitko ne može pomoći, a onda svaki dan prolazim pored stana koji zjapi prazan. Gdje je tu pravda, meni očajnički treba kutak za nas, ali ga ne mogu dobiti, pita se naša sugovornica.
Ne može ostvariti pravo na roditelja njegovatelja
Priča nam da o svom problemu već godinama upozorava Centar za socijalnu skrb, Grad Pulu, pisala je pravobraniteljici za djecu, uredu predsjednika, no pomoć ne stiže. Dva je puta davala papire kako bi postala roditelj njegovatelj, ali je odbijena.
- Čujem ja svašta, i da Pula ima praznih stanova, i da država u gradu ima još praznih stanova pa se pitam za koga se čuvaju, zašto su prazni i zašto se meni ne bi pomoglo. Navodno i Centar može jednom godišnje nekog od korisnika preporučiti za stan, no ja još nisam došla na red, navodi nam.
U kontaktu je, doznajemo, s jednog udrugom i probat će kćer barem na četiri sata dnevno zbrinuti kako bi mogla nešto zaraditi.
- Probat ću, no pitanje je kako će ona to prihvatiti i hoću li to uopće uspjeti jer ona više nije dijete, navodi nam.
Od Ozena Catele, predsjednika Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Istre doznajemo da je gospođa bila u Gradu Puli i da ju je resorna pročelnica spojila s njim.
Ozren Catela
- Mi ćemo proučiti sve papire i vidjeti kako joj se može pomoći. Međutim, naša udruga radi s osobama koji imaju intelektualnih teškoća, a ukoliko je primarna dijagnoza psihijatrijska nisam siguran da je li ona kompatibilna s našim korisnicima, kazao nam je Catela.
Pokušat ćemo pomoći
Uputio nas je da probamo kontaktirati Vilu Mariju te kazao da puno nade polaže u zakon o osobnoj asistenciji koji bi mogao pomoć i u ovom konkrektnom slučaju na način da kćer dobije osobnog asistenta kod kuće, a njezina majka može pronaći posao.
Jedna od mogućnosti kod ovakvih situacija jest i pravo na status roditelja njegovatelja, na njega ima pravo roditelj čije dijete ima više vrsta oštećenja četvrtog stupnja, a kćer naše sugovornice ima dijagnoze trećeg stupnja. Unatoč tome, majka tvrdi kako je - i zbog toga i što je bila žrtva kaznenog djela, a što je umnogome utjecalo na njezino stanje - ne može samu ostaviti kod kuće.
Upit koja je na listi prioriteta za dodjelu gradskog stana, poslalli smo Grad Pulu. Zašto je državni stan ispod nje prazan pitali smo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a pokušat ćemo joj pomoć i sa smještajem kćeri.
Upit o mogućnostima koje se nude ovoj majci uputili smo i nadležnom Centru za socijalnu skrb.
U tretmanu područnog centra
Kućanstvo gospođe je u tretmanu ovog centra odnosno područnog ureda već duže vrijeme. Korisnici su prava na novčane naknade i kćerka je korisnica prava temeljem zdravstvenih teškoća. Pružene su im i usluge savjetovanja i pomaganja, doznajemo.
- Što se tiče dodjele stana građanima o tome odlučuje isključivo Grad Pula. Ponekad napišemo neku preporuku Gradu, u iznimno teškim situacijama (jednom godišnje) po kojoj Grad nije obvezan postupati. Ove godine smo to već učinili za jednu obitelj u kojoj ima više djece sa zdravstvenim teškoćama, navodi na Sandra Ventola, v.d. voditeljice Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područnog ured Pula.
Navodi i kako naša sugovornica nije ostvarila pravo na status roditelja njegovatelja jer nije ispunjavala, zakonom propisane, uvjete, no kako bi kod njih mogla podnijeti zahtjev za poludnevni ili cjelodnevni boravak za kćerku te bi se na taj način mogla zaposliti dio dana dok je kćerka u ustanovi.
Dom za odrasle osobe Vila Maria ustanova je koja pruža i uslugu poludnevnog boravka ( od 4 do6 sati dnevno) osobama s mentalnim teškoćama na temelju uputnice nadležnog hrvatskog zavoda za socijalni rad. Po zaprimljenom zahtjevu nadležnog zavoda, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju i zdravstveno stanje osobe Povjerenstvo za prijam i otpust korisnika u ustanovi donosi Odluku o odobravanju/neodobravanju tražene usluge, kazala nam je v.d. ravnateljica doma Ana Kokan Kostelić na pitanje bi li ova ustanova bila prava adresa za kćer naše sugovornice.
- Obzirom da ovako ne možemo zaključiti radi li se o osobi čija je primarna dijagnoza psihička bolest te može li joj naša ustanova osigurati primjeren oblik skrbi, to ćemo utvrđivati po zaprimljenom zahtjevu zavoda, zaključili su iz ove ustanove