Razbijanje ekološke ravnoteže može svijet odvesti u ozbiljne ekonomske poteškoće. Umjesto da ekonomija slijedi ekologiju, ona je stavila profit za svoju vrhovnu normu
Razbijanje ekološke ravnoteže može svijet odvesti u ozbiljne ekonomske poteškoće. Umjesto da ekonomija slijedi ekologiju, ona je stavila profit za svoju vrhovnu normu
U jutrošnjoj emisiji "Kultura obnove" na Radio Maestralu pastor Kršćanskog centra "Riječ života" iz Pule, Petar Fabijanić izložio je kršćansku poziciju u pogledu balansa ekologije i biznisa ili profita. Povod je, naravno, najavaljena gradnja Hotela Valkane uz šetalište Lungomare.
Pastor Petar Fabijanić
Tekst iz emisije prenosimo u cijelosti.
Ovih dana se često spominje Lungomare. I to ne u kontekstu šetnje i rekreacije, već ekologije i upravljanja prirodnim resursima. U vezi te teme postoje suprotstavljena mišljenja koja su svedena na dvije krajnosti: nova radna mjesta, razvitak i slično, ili ekologija. to jest, očuvanje prirode.
Čovjek je odavno raskoraku sa prirodom, te činjenice nismo uvijek svjesni, ali kada se planiraju učiniti nekakvi veći zahvati u okolišu, naša ekološka savjest se počinje buditi. Ekologija je pojam koji sadrži dvije grčke riječi: oikos ili oikia što znači: kuća, dom, boravište i logos: riječ, govor ili nauka. Prema tome bi ekologija bila doslovce znanost o (ljudskom) boravištu ili staništu.
Čovjek ne živi u prirodi sam. U istom okolišu stanuju i druga živa bića, biljke i životinje. Čovjek s njima živi i od njih živi. Sudbinski su povezani istim okolišem. Čitava priroda jedan je jedinstveni ekosistem, u kojem je usko povezana organska i anorganska materija, na nama je da naučimo držati se te ravnoteže.
Danas sve manji broj ljudi obrađuje zemlju i sve manje njome hoda. Većina se ljudi vozi, plovi i leti. Zapravo juri svijetom ni ne gledajući na okoliš kojem pripada. Razbijanje ekološke ravnoteže može svijet ubaciti u ozbiljne ekonomske poteškoće. Umjesto da ekonomija slijedi ekologiju, ona je stavila profit za svoju vrhovnu normu.
Biblija nam daje malo drugačiju uputu: Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotnji počinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. (Levitski zakonik 25:3-4)
Kao vjernik-kršćanin vjerujem da nisam vlasnik već samo upravitelj zemaljskih dobara. Vjerujem da je Bog stvorio zemlju koju je dao ljudima da se brinu za nju u svojstvu dobrih upravitelja. Čovjek si može umisliti da je vlasnik zemlje i da ima pravo činiti što mu je volja. To je samo djelomična istina jer nitko ne živi dovijeka na zemlji.
Ljudi žele eksploatirati potencijal onoga što misle da posjeduju. U redu je koristiti se onime što nam je dano, ali moramo paziti da ne pretjeramo u tome. Čovjek ima savjest za koju vjerujem da je Bogom dana, to su unutarnji sudovi koji nas optužuju ili nas brane s obzirom na naše djelovanje.
Ljudi ne žele uvijek poslušati glas savjesti, ili im je savjest toliko onečišćena da više ne mogu prosuditi što je ispravno. Ljudsko društvo nikada nije potpuno određeno materijalnim, političkim, socijalnim ili ekonomskim čimbenicima.
Početak uspješnog rješavanja problema trebalo bi potražiti najprije u području ljudske savjesti i duhovnog stava čovjeka prema prirodi.
Prema tome, čovjek ima obavezu: obrađivati i čuvati zemlju, a ne samovoljno iskorištavanje i uništenje. Čovjek nije apsolutni gospodar nad zemljom — to ostaje uvijek i samo njezin Tvorac. Stoga se isplati upoznati pozicije kršćanskog morala u rješavanju ekološke krize: Sve što je stvoreno jest sveto, dobro i lijepo. Izišlo je iz ruke Božje. Čovjek je odgovoran za zemlju, on mora živjeti u skladu s prirodom i njezinim zakonima.
Profit ne može biti glavni niti jedini cilj privrede.
Iste večeri predstavit će se projekt groblja u Ankaranu u Sloveniji, dobitnik najvažnije slovenske nagrade za arhitekturu, Plečnikove nagrade, u kategoriji javnog prostora u 2025. godini
Čovjek se vraćao u svoje selo i na pola puta počeo ga je pratiti vuk. Čovjek ga je stalno držao na distanci, međutim kad je došao napokon pred svoju kuću, vidio svjetlo, stavio ključ i kad je otvorio vrata, tad ga je vuk napao i zaklao ga. Jer mu je opala aura! Tad se prvi put opustio, prepričao je istinitu priču Karakaš, a to ga je podsjetilo na rečenicu rusko-francuskog pisca Makinea: 'Kada dječak ide u kino kroz šumu u kojoj zavijaju vukovi, tada ga čuva sudbina"
Za razliku od nekih pulskih škola koje u potpunosti muku muče sa prostorom za sportske aktivnosti, moglo bi se reći da je ova u polovičnom problemu; dvoranu ima, ali je zastarjela. Također, prostor za izgradnju nove ima, što je također velika muka nekih škola, ali u ovom slučaju, prostor za novu nalazi se ispod postojeće pa je, na putu do nove dvorane potrebno srušiti staru
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
