Iako smo trebali raditi na kvaliteti, Istra već sigurno desetak godina ide u potpuno krivom smjeru. Ako stambene zgrade u gradovima pretvaramo u apartmane, u tzv. rentijerstvo, a u selima imamo više kuća za odmor nego stanovnika u tim selima onda gubimo i smisao grada i smisao sela. Gubi se izvornost i posebnost, gubi se prepoznatljivost i autentičnost, gubi se identitet destinacije. Kvaliteta života lokalnog stanovništva trebala bi biti u fokusu, a nje nema, jasna je Klara
Iako smo trebali raditi na kvaliteti, Istra već sigurno desetak godina ide u potpuno krivom smjeru. Ako stambene zgrade u gradovima pretvaramo u apartmane, u tzv. rentijerstvo, a u selima imamo više kuća za odmor nego stanovnika u tim selima onda gubimo i smisao grada i smisao sela. Gubi se izvornost i posebnost, gubi se prepoznatljivost i autentičnost, gubi se identitet destinacije. Kvaliteta života lokalnog stanovništva trebala bi biti u fokusu, a nje nema, jasna je Klara
Puležanka mr. sc. Klara Grahovac već se skoro tri desetljeća bavi turizmom i to profesionalno. Turizam joj je primarna, a ne sekundarna djelatnost, pa ipak oštra je na riječima kada je razvoj turizma u pitanju. Uz obiteljski smještaj u Puli, nakon očeve smrti 2002. godine, preuzela je i vođenje kuće za odmor u selu Pusti kraj Savičente.
Iz Ureda za turizam dobila je tada važan podatak da je kuća koji su sagradili njezini roditelji, prva koje je još 1995. godine kategorizirana za obavljanje turističkih usluga u unutrašnjosti Istre. Sam podatak govori da su njezini roditelji imali jasnu viziju razvoja ruralnog turizma u vrijeme procvata masovnog, maritimnog turizma.
U Pustima smo Klaru i posjetili.
Kuća, od stotinjak kvadrata, smještena je na gotovo sedam tisuća kvadrata okućnice. Okružuju je šumica sa dječjom kućicom, livada, voćnjak, mali vinograd... Na terenu je simpatičan bazen u obliku srca, igralište za badminton, a gostima su na raspolaganju i drugi sportsko-rekreativni sadržaji. Sve miriše po lavandi i majčinoj dušici koja dominira travnjakom.
Dok razgledavamo okućnicu beremo jabuke i lješnjake. Upravo je to prostranstvo i očuvana priroda komparativna prednost ove kuće koja se pretvara u konkurentnu.
- Kuću za odmor nazvala sam po pokojnom ocu Branku, koji je zapravo bio vizionar. Na majčinom zemljištu - mama Ruža je bila rodom iz Peresiji - odlučili su sagraditi kuću za odmor jer su smatrali da će ovdje stići turizam. Mnogi su se tada smijali, no sada se i oni bave turizmom, pripovijeda nam Klara.
Kada je otac preminuo Klara je preuzela vođenje kuće. I sama je odrasla u kući na pulskoj Novoj Verudi u kojoj su se dva stana turistički iznajmljivala još od ranih 80-tih.
- Oduvijek smo se bavili pravim obiteljskim smještajem. Dakle, gosti su smješteni u dva stana unutar kuće u kojom i mi živimo, a i u Pustima ja svoje goste dočekujem i ispraćam, to je poanta obiteljskog smještaja u turizmu, veli Klara.
No, u godinama koje su iza nas poanta obiteljskog smještaja u turizmu se izgubila, a upravo je to ono na što je Klara upozoravala u svom magistarskom radu "Nove vrste i oblici ruralnog turizma" kojeg je još od 2007. obranila na poslijediplomskom znanstvenom studiju "Međunarodni turizam u nacionalnoj ekonomiji" pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Rad, s odmakom od 16 godina, donosi brojne podatke za usporedbu kako je turizam u Istri izgledao nekada, a kako izgleda sada, ali i upozorenja koje, očito, nismo dovoljno ozbiljno shvatili.
- Svi govore o održivom razvoju, a kvantitativni pokazatelji nam govore da stanje više nije održivo. U općini Savičente koja broji 2.179 stanovnika, imamo već 2.971 registriranih ležajeva. To su podaci od kraja prošle godine, sada ih je vjerojatno još i više. Od toga je aktivnih kuća za odmor skoro 500! Kada sam pisala magistarski rad u cijeloj su Istri bila 262 domaćinstva, navodi Klara.
Dakle, danas ih je na području savičenštine duplo nego nekada na cijelom poluotoku!
Uz riječi da je, naravno, potreban napredak apostrofira važnost održivog razvoja koji podrazumijeva način življenja unutar prihvatljivog kapaciteta nosivosti okoliša.
- Turistička nosivost određuje koliko je turističke aktivnosti prihvatljivo, utvrđuje i postavlja ograničenja turističke aktivnosti u svrhu planiranja održivog turizma.
Mi ćemo tek iduće godine dobiti nekakvu vrstu korekcije u novom Zakonu o turizmu i prijedloge strateškog upravljanja, no bojim se da je sve to stiglo prekasno i da smo prostor, koji je bio naš glavni adut i resurs, nepovratno uništili prekobrojnom izgradnjom objekata, ne samo za turistički najam već i u sklopu galopirajućeg nekretninskog biznisa.
To više nema veze s obiteljskim smeštajem u turizmu kojemu trebamo težiti!, jasna je Klara.
- Neprestano se hvaliti ostvarenim brojem noćenja je apsurdno, treba staviti akcent na kvantitativne pokazatelje, koliki je rast komercijalnog, a još gore nekomercijalnog smještaja u Istri. Stanje je alarmantno jer je uništen prostor.
Umjesto da taj prostor koji nam je dat u naslijeđe čuvamo kao zjenicu oka, nekontroliranom i neplanskom, stihijskom izgradnjom on se nepovratno uništava, naglašava Klara. Dodajući kako mi doista imamo stalno više noćenja, upozorava da još brže raste broj smještajnih jedinica pa zapravo imamo veću ponudu od potražnje.
Klara GrahovacMasovni je turizam doveo u pitanje kvalitetu života lokalnog stanovništva, ali i doveo do gubitka identiteta destinacije.
Pojašnjava da je ruralni turizam nastao na postulatima održivog razvoja, upravo zbog negativnih karakteristika masovnog turizma. Današnja situacija je da smo i ruralni turizam pretvorili u masovni. To je, smatra, poražavajuće. Masovni je turizam doveo u pitanje kvalitetu života lokalnog stanovništva, ali i doveo do gubitka identiteta destinacije.
Turisti su, smatra vlasnica vile Branko, u Istru dolazili upravo radi naše kulture, načina življenja, očuvane prirode, a sada smo došli do točke da naših ljudi ima sve manje.
- I sama shvaćam da je turizam u Istri kao dopunska djelatnost nešto što mnoge ljude financijski "drži iznad vode", no vjerujem da smo svi skupa shvatili da ovo prema čemu sada jurimo vodi u propast te je dugoročno neodrživo, što se već pokazalo na nekim destinacijama u Europi. Umjesto da učimo na tuđim greškama, mi ih ponavljamo, govori naša sugovornica.
Jedna od zgodnih epizoda koju nam je prepričala odnosi se na oglašavanje turističkog smještaja na raznim booking platformama, a za koje je zapravo upitno tko ih i koliko kontrolira i gdje postotak oglašavanja ide van države.
- To su platforme na kojima zapravo nemate s kim razgovarati kada stvari zapnu. Telefoni zvone, operateri vas prespajaju, nitko nema rješenje.
Kada sam jednom prilikom napokon uspjela dobiti operatera upitala smo gospođu koja nije tečno govorila engleski "Gdje se vi nalazite?". I zamislite, ona je bila u Peruu!. Ona u Peruu, ja u Pustima. Kada sam je zamolila da me prespoji s nekim iz Europe koji govori barem talijanski - hrvatski naravno ne priča nitko iako imamo 'milion' objekta - dobila sam Roxanu u Rumunjskoj koja je studirala u Rimu!
Eto, i to je naš turizam.
Klara upozorava da, kada nemamo strateškog upravljanja imamo stihiju i kaos, nered i kič u prostoru.
- Došli smo do overturizma, ali za prekomjeran broj turista nisu krivi sami turisti jer i sam pojam "Overtourism" ne koristi riječ turist nego turizam u smislu turističkih procesa i politika koje su u domeni lokalnih autoriteta različitih razina grana i vlasti.
Da pojednostavim: Overtourism je posljedica, a Overprimitivizam je uzrok.
Obiteljski smještaj da, ali ne apartmanizacija stambenih zgrada, ne takozvano rentijerstvo stambenih zgrada. Ako je stambena zgrada, onda ona mora služiti za stanovanje lokalnog stanovništva. Gdje su u toj priči naše mlade obitelji, gdje su studenti pita se Klara.
- Ja se osobno bavim obiteljskim smeštajem, u kući u kojoj živim cijeli život, u Puli ugošćujem goste u svom domu, u dva odvojena stana. Znači, ja sam engleski host, točnije super host, zbog visokih ocjena recenzija. Samostalno bukiram već dugi niz godina, dočekujem i prijavljujem goste, organiziram čitavu logistiku i konstantno ulažem, kako u kvalitetu samih objekata tako i u kvalitetu usluge. Jako mi je bitan okoliš i prostor kojeg nastojim očuvati i oplemeniti na najbolji mogući način.
Profesionalno i odgovorno obavljam svoj posao s puno strasti i ljubavi, priča nam Klara dok nam pokazuje kuću koju je prije dvije godine u potpunosti obnovila.
- Iako smo trebali raditi na kvaliteti, Istra već sigurno desetak godina ide u potpuno krivom smjeru. Ako stambene zgrade u gradovima pretvaramo u apartmane, u tzv. rentijerstvo, a u selima imamo više kuća za odmor nego stanovnika u tim selima onda gubimo i smisao grada i smisao sela. Gubi se izvornost i posebnost, gubi se prepoznatljivost i autentičnost, gubi se identitet destinacije. Kvaliteta života lokalnog stanovništva trebala bi biti u fokusu, a nje nema!
Ja volim i pratim nogomet, tako da često nogomet uspoređujem sa turizmom. Pitat ćete se zašto?! Zato što o turizmu svi pričaju i svi sve znaju, kao i u nogometu, svi misle da su izbornici, a ne znaju ni koliko im igrača igra na utakmici. Pametnom dosta, oštra je Klara dok nam nudi limunadu iz bukalete.
"Eto, i to je, dodaje, primjer onog identiteta koji se gubi". Pitajući se gotovo retorički tko još goste nudi pićem iz bukalete, zaključuje da Istrijani očito sami sebe ne cijene dovoljno.
U razgovoru naša se sugovornica posebno osvrnula na apsurdnost takozvanog nekomercijalnog smještaja o kojemu je, u kontekstu iznajmljivanja na crno, govorio i Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istarske županije.
- Poznata je činjenica da je Istra dostigla gotovo 500.000 raspoloživog ukupnog kapaciteta smještajnih jedinica, osnovnih i pomoćnih ležajeva, a ukoliko znamo da je na dnevnoj razini do sada zabilježen rekordni posjet od svega 310.000 registriranih posjetitelja, realno je postaviti pitanje zašto nigdje nemamo evidentirano 190.000 posjetitelja koji se očigledno nalaze u Istri, ali ih u sustavu registriranih, odnosno prijavljenih gostiju nigdje nema, upozoravao je nedavno Ivošević, a to apostrofira i naša sugovornica:
- Prema ovogodišnjim podacima u Istri je bilo kategorizirano 25.273 objekata komercijalnog smještaja i čak 28.700 nekomercijalnog.
Riječ je o nekretninama koje bi stranci trebali povremeno koristiti, kao vikendice, no u stvarnosti se dio njih iznajmljuje na crno te se ne prijavljuju ni njihovi vlasnici ni njihovi gosti koji se cijelo ljeto izmjenjuju. Radi se o nelojalnoj konkurenciji koju nitko ne kontrolira. A njih je - pazite dobro - više nego nas koji sve radimo legalno, svakog gosta prijavljujemo, plaćamo sve što je potrebno, i stalno nas plaše novim nametima, veli Klara te dodaje da svi ti neprijavljeni gosti itekako opterećuju i ovako opterećenu infrastrukturu.
Klara je vilu nazvala po pokojnom ocu, a u u osmišljavanju logotipa vodila ju je ljubav prema roditeljima.
- Mama se zvala Ruža, zato vila ima simbol ruže, a crvene je boje jer je to bolja ljubavi, veli Klara. Sam slogan "The love of rural tourism" predstavlja, kako veli, ono što ona želi turistima ponuditi u svoj kući, a što bi ruralni turizam i trebao biti: romantični doživljaj Istre u koju se čovjek jednostavno zaljubi.
Ukoliko još niste obavili božićno-novogodišnju kupovinu donosimo vam nekoliko ideje za originalne darove
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
