Puležan Eugen Babić oslobođen optužbi da je policajcu na prosvjedu u Rijeci nanio teške tjelesne ozljede: "Represija je težak životni suputnik"

Puležan Eugen Babić lani je napokon oslobođen optužbi da je prije deset godina u Rijeci napao i teško tjelesno ozlijedio policijskog službenika na prosvjedu protiv privatizacije javnih dobara u organizaciji pokreta „Occupy Croatia“ i „Anonymus Croatia“.

Uz njega, optužbi je oslobođena i Varaždinka Zorana Jančić.

Presudu je prošle godine u rujnu donio riječki Općinski sud, no ona je Babiću na kućnu adresu prostigla tek ovaj ponedjeljak.

Osuđeni pa oslobođeni

U presudi istog suda 2016. godine Babić, danas 35-godišnjak, po struci profesor povijesti i filozofije, i tri godine starija Jančić, magistrica edukacije engleskog jezika i književnosti i pedagogije, proglašeni su krivima. Babić je osuđen na 10 mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, a Jančić na pola godine, uz uvjet od jedne godine i to pod optužbom za kazneno djelo protiv javnog reda i mira, pokušaj prisile prema službenoj osobi, dok je Babić, uz to, optužen i za nanošenje teške tjelesne ozljede policajcu kojemu je slomljen prst.

No u ponovljenom postupku saslušano je osam svjedoka, pročitani su iskazi još troje svjedoka, reproducirana je DVD snimka, pročitana je medicinska dokumentacija za oštećenika te je provedeno sudsko medicinsko vještačenje na okolnost kvalifikacije ozlijede.

Ukratko, sutkinja Brankica Grgurić ih je osudila, a oslobodila sutkinja Vedrana Barbalić Biasiol.

Prosvjed nije bio prijavljen, ali je iz obrazloženja odluke vidljivo da je Babić dao iskaz u kojem kaže da nije znao je li bio prijavljen, već su on i njegova djevojka Zorana na internetu vidjeli da se organizira prosvjed, pa su se na njega uputili. Rekao je da je i inače socijalno aktivan, sudjeluje na prosvjedima te smatra da se prosvjedima neke stvari mogu promijeniti.

„Kada se prosvjed razišao, s prijateljima se uputio na piće u Palach, hodao je prema Palachu, ostao je zadnji i dvoje osobe zamaskirane u kapuljačama su mu se počele približavati s leđa i vikati 'stani', uplašio se i ubrzao korak, a oni su ga počupali za rukav, vikao je 'upomoć', došli su njegovi prijatelji. (…) Ti muškarci mu se nisu predstavili kao policijski službenici, dio je Babićev iskaza, nakon kojeg pojašnjava da su se muškarci potom objesili na njegova ramena te da je s djevojkom Zoranom pao na pod. Nju su potom, ispričao je Babić, svatko na svoju stranu počeli rastezati po podu, a on je počeo zapomagati „ne lomite joj nogu“.

Transparent i megafon

Tek kad su sjeli u policijsko vozilo saznao je da se radi o policijacima. Rekao je i da nije istina da je nekoga udarao zato što je jednom rukom držao djevojku, a drugu je držao u zraku, kao i da nije točno da je „tog čovjeka uhvatio za prst i polomio ga“ i da je vikao „pederi, pi*ke“ te da je jedino vikao „upomoć“ i „ne lomi joj nogu“.

Policajac Gabrijel Flegar je u svojem iskazu tvrdio da je odmah bi prilasku Babiću rekao su ih legitimirali sa značkama i rekli „policija, molimo na uvid vaše dokumente“ te da su ih barem 10 puta pitali dokumente, a da je njegov kolega Babiću pokazao značku. U naguravanju mu je, kazao je, zadobio tjelesnu ozljedu jer mu je Babić slomio prst dok ga je ovaj pokušavao zavezati.

Naveo je da su išli utvrditi identitet jer su smatrali da su Babić i Jančić organizatori prosvjeda jer je on nosio transparent, a ona najviše pričala u megafon.

Sudski vještak utvrdio je da je policajcu slomljen jedan prst, ali da je takva ozljeda mogla nastati na četiri načina, pa stoga to nije dovoljno da se utvrdi da mu je prst slomio upravo Eugen Babić.

S obzirom da i u ponovljenom postupku o odlučnim činjenicama ima različitih iskaza, nije bilo moguće utvrditi je li policajac Babiću prišao s leđa, kada su se točno zatražile osobne iskaznice, niti kako je došlo do ozljede.

- Represija je težak životni suputnik, pogotovo u zemlji gdje nema tradicije prosvjedovanja i otpora, ali nauči se čovjek živjeti s njom i počne više cijeniti ljude koji nešto pokušavaju unatoč svemu. Ako me išta naučilo ovih 10 godina kaznenog progona je da država melje sve pred sobom, ali podrška obitelji i prijatelja je presudna, rekao je za Istru24 Eugen Babić.