Pulska psihologinja Neva Bizjak: "Djevojke danas odrastaju na socijalnim mrežama kao na pozornici, a mladići su 'sedirani' nasilnim i pornografskim sadržajima"

“Nikada u povijesti se nije dogodilo ono što se danas događa, da su mladi nezadovoljniji životom od starijih te sve češće pate od neke vrste psihičkih problema” zabrinjavajuća je rečenica kojom je naša sugovornica, Neva Bizjak, započela razgovor na temu sveopće digitalizacije i njenog utjecaja na djecu i mlade.

Ova diplomirana psihologinja iz Pule bavi se upravo dječjim mentalnim zdravljem, a nakon godina rada na pedijatriji pulske bolnice, odlučila je sama otvoriti praksu u kojoj već šestu godinu pomaže djeci, mladima i roditeljima.

Globalna kriza mentalnog zdravlja

Recentna globalna istraživanja, navodi, pokazuju da od 2010. nadalje, zapravo svjedočimo rastućoj globalnoj krizi mentalnog zdravlja kod mladih, posebno u razvijenijim zemljama svijeta kao što su SAD, Kanada, UK, zapadnoeuropske i skandinavske zemlje, Australija, Novi Zeland.

- Vrlo naglo raste broj prije svega anksioznih i depresivnih adolescenata, a vodeći uzrok smrti među mladima je suicid, na koji prema nekim podacima otpada čak 60 posto. U velikom je porastu i broj hospitalizacija i posjeta hitnoj medicinskoj pomoći radi suicidalnog i nesuicidalnog samoozljeđivanja kod djevojaka u dobi od 10 do 19 godina, prenosi nam Bizjak najnovija istraživanja.

Ove su činjenice šokantne, alarmantne i pozivaju na akciju kojom trebamo mijenjati svijet.

Epidemija COVID-a stavila je samo 'točku na i', produbljujući gubitak zajedništva i generalno nepovjerenje među ljudima, od nepovjerenja u susjede do nepovjerenja u institucije, navodi Bizjak.

Sve to, naglašava, vodi roditelje u pretjerano zaštićivanje djece od opasnosti i rizika u realnom, fizičkom svijetu, dok ih istovremeno, potpuno nesvjesni daleko većih opasnosti u virtualnom svijetu, prepuštaju na odgoj 'onima iza ekrana' jer sami za njega često nemaju vremena, volje niti
empatijskog kapaciteta, navodi ova psihologinja.

Prezaštićivanje djece vodi u regresiju

- Prezaštićivanje djece, posebno u kritičnim točkama razvoja, dodaje, vodi u razvojnu regresiju, gubitak stečene samostalnosti te pretjeranu ovisnost o roditeljima.

Tako roditelji danas djecu ne puštaju samu u školu, u dućan, ne dozvoljavaju im da se slobodno vani igraju, da se sami voze biciklom ili autobusom, da prespavaju kod prijatelja ili prijateljice, a kad dođu u nešto kasniju adolescentsku dob im predbacuju da su nesamostalni, nesposobni, nezainteresirani, zatvoreni u sebe, da se s nikim ne druže i ne izlaze van, da ništa ne znaju i ništa korisnog ne rade te da 'žive za ekranima'.

- Djeca danas tako nerijetko provode i po sedam sati dnevno za ekranima, od toga pet samo na
društvenim mrežama.

Djevojke odrastaju "na pozornici"

Djevojke, navodi Bizjak, tako odrastaju na socijalnim mrežama kao na pozornici, pod reflektorima i
pritiskom da moraju u svemu biti savršene (a posebno moraju savršeno izgledati), hiperseksualizirane, u stalnom uspoređivanju i traženju potvrde, pohvale i prihvaćanja od
strane poznatih i nepoznatih drugih.

Pri tom su, za osjetljivu dob pretjerano izložene stalnim komentarima i kritikama te u strahu od potencijalnih zloupotreba, ucjena te virtualnog javnog sramoćenja.

Dječaci i mladi muškarci se pak, 'sedirani' sve realističnijim video igricama i interaktivnim porn siteovima, sve više povlače iz ulaganja ikakvih napora u realnom svijetu, u kojem sve manje postižu i stvaraju te se osjećaju inferiornima, nekompetentnima i beskorisnima.

Uz to su socijalno i emocionalno nezreli, slabo razvijenih osnovnih socijalnih vještina te pretjerano osjetljivi na frustraciju, neuspjeh ili socijalno odbacivanje.

S druge strane, upozorava Bizjak, stalna dostupnost i izloženost prekobrojnim zvučnim obavijestima s telefona, djeci (kao i odraslima) neprestano ometa i prekida pažnju u aktivnostima, gdjegod bili i čime god se bavili. Zbog toga se sve teže usmjeravaju i zadržavaju pažnju (životnu energiju), otežano čitaju i razumiju pročitano, slabije pamte i uče, otežano prosuđuju i rješavaju probleme te su općenito intelektualno sve neefikasniji.

Mladi nikad nisu bili usamljeniji

- Pretjerana izloženost hiperstimulirajućim medijskim sadržajima remeti prirodnu neurotransmitersku ravnotežu u mozgu, izaziva ovisnost te vrlo nepovoljno utječe na normalan rast i razvoj ljudskog mozga.

Uz sve to, djeca i mladi sve češće pate zbog teškoća sa spavanjem ili premalo sna, nedovoljne fizičke aktivnosti i tjelovježbe, nedovoljnog boravka u prirodi te nedovoljne izloženosti prirodnim sunčevim zrakama.

Teško se emocionalno samoreguliraju te primaju nedovoljnu emocionalnu podršku od strane roditelja i bliskih prijatelja u trenucima kada ih preplave intenzivni i često zastrašujući osjećaji, kao što su sram, strah, ljutnja, bijes, strah, tuga, samoprezir, bespomoćnost ili očaj. Mladi u globalu nikada nisu bili socijalno siromašniji i usamljeniji, niti su ikada manje stupali u realne intimne prijateljske, romantične i seksualne odnose i veze, iznosi nam zastrašujuću realnost naša sugovornica.

- Napomenula bih još, da se uslijed ove neviđene krize, psiholozi, odnosno psihološka procjena i podrška u panici često neopravdano zaobilaze te dolazi do pretjerane psihijatrizacije mladih koja u cijelu priču uvodi još i psihofaramatike što često, iako ne i uvijek, dodatno komplicira situaciju.

Na pitanje kako se onda boriti protiv sveprisutne pošasti pametnih telefona i društvenih mreža i jesmo li tu bitku već izgubili, Neva je pesimistično optimistična te navodi da je ovaj kolektivni problem moguće riješiti jedino udruženom i organiziranom kolektivnom akcijom osviještenih roditelja.

Važnost osviještenih roditelja

Osviješteni roditelji trebali bi se strogo pridržavati sljedećih pravila i preporuka vodećih svjetskih stručnjaka na tom području, a jedan od prvih je strogo zabraniti korištenje pametnih telefona u svim školama, posebno tijekom nastave i poučavanja.

- Nadalje, potrebno je, odgoditi posjedovanje i korištenje pametnih telefona kod djece najmanje do
polaska u srednju školu (po potrebi zamijeniti korištenjem tzv. “pametnih satova” i starijih, bazičnih modela mobitela sa kojih nije moguć dostup internetu) te odgoditi korištenje socijalnih mreža najmanje do dobi od 16 godine.

Navedeno je, pojašnjava, svakako nužno upotpuniti s omogućavanjem i osiguravanjem dovoljno svakodnevne slobodne igre djece na otvorenom, davanjem zaduženja u svakodnevnom životu i traženjem preuzimanja odgovornosti za sebe i svoj život sukladno dobi te poticanjem zdrave samostalnosti, discipline, samoinicijativnosti i kreativnosti kod vlastite djece.

Sveopća neprisutnost "tu i sada"

- Možda najrazorniji učinak modernih digitalnih tehnologija i socijalnih medija na djecu i mlade zrcali se u njihovoj sveprisutnijoj općoj neprisutnosti “tu i sada”, bilo gdje i bilo kada.

Stoga, danas nije pretjerano ustanoviti da sve sofisticiranije i 'pametnije' digitalne tehnologije odnosno njihova ekscesivna i kompulzivna uporaba, našim najmlađim naraštajima značajno ograničava uvjete/mogućnosti individuacije, samoaktualizacije te doživljavanja autentičnog ljudskog iskustva uopće, navodi naša sugovornica te poziva na akciju:

- Roditelji su jedini koji posjeduju moć i odgovornost da svojoj djeci i ljudskom rodu vrate ono što im pripada - bezuvjetnu ljubav, prihvaćanje, povjerenje, granice i naposljetku - slobodno, sigurno djetinjstvo temeljeno na igri, autonomiji i odgovornosti!