Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović istaknula je tijekom saborske rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kako najnoviji podaci potvrđuju ono na što se mjesecima upozorava – Vlada RH predstavila je Zakon o strancima kao rješenje, dok stvarnost pokazuje da se problem samo administrira, a ne rješava.
Prema službenim podacima MUP-a, tijekom 2025. godine izdano je 170.723 dozvola za strane radnike, dok je samo do kraja travnja 2026. izdano njih 64.775. U Istri je 2025. izdano 24.456 dozvola, a u prva četiri mjeseca 2026. već 10.771.
Radolović je naglasila kako Hrvatskoj danas više nego ikada trebaju uređena, odgovorna i pravedna migracijska politika te kvalitetno planiranje tržišta rada.
„Nitko razuman ne spori da strani radnici daju velik doprinos našem gospodarstvu – u turizmu, građevinarstvu, prometu i brojnim drugim sektorima. Oni grade naše kuće, kuhaju u restoranima, voze autobuse i dostavljaju pakete. No jednako tako, podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da se iz Hrvatske u 2024. odselilo 38.997 osoba, od čega su gotovo polovica osobe između 20 i 39 godina. To je porazna slika zemlje koja ne uspijeva zadržati vlastite mlade ljude“, poručila je Radolović.
Dodala je kako projekcije Europske komisije upozoravaju na daljnji pad radno sposobnog stanovništva u Hrvatskoj, dok procjene Hrvatske udruge poslodavaca pokazuju da bi do 2030. godine na hrvatskom tržištu rada moglo raditi čak 400.000 stranih radnika. To bi značilo da bi gotovo svaki četvrti radnik u Hrvatskoj mogao biti stranac.
„Hrvatska ne smije postati zemlja jeftine radne snage, u kojoj domaći radnici odlaze jer od svog rada ne mogu živjeti, dok strani radnici dolaze u sustav bez stvarne kontrole, zaštite i integracije. Problem nije u ljudima koji dolaze raditi, nego u Vladi koja nema strategiju tržišta rada, stanovanja, plaća ni demografske obnove“, istaknula je Radolović.
Naglasila je kako izmjene Zakona o strancima iz 2025. godine nisu riješile ključne probleme – niske plaće, nesigurne ugovore, nepriuštivo stanovanje i izostanak ozbiljne integracijske politike.
„Ako želimo manje ovisiti o uvozu radne snage, moramo omogućiti dostojanstven život u Hrvatskoj: veće plaće, priuštivo stanovanje, sigurnije ugovore, usklađeno obrazovanje s potrebama tržišta rada i stvarnu zaštitu svih radnika. Bez toga ćemo nastaviti gubiti mlade, a uvoziti radnike bez plana“, rekla je Radolović.
Iako izmjene Zakona donose određena administrativna poboljšanja – poput jedinstvene dozvole za boravak i rad, lakše promjene poslodavca nakon šest mjeseci rada ili duljeg roka za pronalazak novog zaposlenja – Radolović smatra da suštinski problemi hrvatskog tržišta rada ostaju neriješeni.
Posebno je upozorila na činjenicu da zakon i dalje ostavlja prostor za više od 700 privatnih agencija koje posreduju pri zapošljavanju stranih radnika, bez jasnog sustava licenciranja i nadzora.
Kao jedan od najvećih problema navela je nedostatne kapacitete MUP-a za izdavanje dozvola.
„Na radnu dozvolu čeka se i do deset mjeseci, iako je zakonski rok 90 dana. To usporava procese i otežava poslodavcima planiranje radne snage. Posebno je teško radnicima koji ostanu bez posla jer nakon izmjena zakona imaju 60 dana za pronalazak novog zaposlenja ili napuštanje Hrvatske, dok izdavanje nove dozvole traje znatno dulje. Time se ljude praktički gura u nezakonit boravak i rad na crno“, upozorila je.
Dodatno zabrinjava, kaže Radolović, brisanje obveze donošenja migracijske politike Republike Hrvatske. Iako Vlada tvrdi da će se migracijska i integracijska politika temeljiti na Strategiji demografske revitalizacije do 2033. godine, time se ukida zakonska obveza sustavnog planiranja potreba tržišta rada po regijama i sektorima.
„Bez jasne i obvezujuće migracijske politike ostaje otvoren prostor za stihijski uvoz radne snage“, rekla je.
Radolović je također upozorila da test tržišta rada i dalje omogućuje poslodavcima da nude minimalne plaće. Ako domaći radnici takve uvjete odbiju, poslodavci mogu uvoziti strane radnike pod istim uvjetima.
„Takav model ne podiže produktivnost ni standard građana, nego održava čitave sektore gospodarstva zarobljenima u ekonomiji niskih plaća“, zaključila je.
„Hrvatskoj nije potreban nekontrolirani uvoz jeftine radne snage, nego aktivna industrijska politika, rast plaća, ulaganje u obrazovanje i uređen sustav integracije. Hrvatska mora biti zemlja dostojanstvenog rada, a ne rezervoar jeftine radne snage“, zaključila je Sanja Radolović.
