Sprema li se Raklju isti poznati scenarij kao i u Peruškima, Peroju ili Barbarigi?

"Rakalj, autohtono istarsko selo nad obroncima Raškog zaljeva sada već uvelike prepoznat po svojoj netaknutoj prirodi i bajkovitom ambijentu iz kojeg za sunčanog vremena posjetitelju na dlanu se nudi jedinstveni pogled na Kvarnerski arhipelag, a i šire.

Mjesto je to i od iznimnog povijesnog značaja za cijelu jugoistočnu Istru.Arheološkim iskapanjima potvrđen je kontinuitet stanovanja na starom Raklju još od brončanog doba, preko Histra, Rimljana pa sve do današnjih Rakljana koji su njegovu autentičnost ljubomorno branili i čuvali stoljećima.

Njegovu ljepotu pismom je najljepše opisao i zavijekove usčuvao njegov najveći sin Mijo Mirković - Mate Balota velikan istarske i hrvatske povijesti.

Ipak Sve se mijenja pa tako i Rakalj.

Tko god da se danas prošeta Rakljom primijetit će da  moderan način života u vidu urbanizacije i aparmanizacije nije mimoišao niti njega i da mjesto nimalo ne zaostaje za ostalim selima juga Istre koji su turizam prepoznali kao glavnu djelatnost i u njoj vide prosperitet.

Neki su tu entuzijastični i poletni pa sretno i spretno koracaju ka, kako vlastitom tako i drušvenom "razvitku i blagostanju" u vidu turističke zarade, drugi su pak kao ja, više nostalgični pa sa sjetom gledaju natrag i prisjećaju se nekih prijašnjih dana kada je sve bilo nekako " jednostavnije".

I to je u redu, svijet treba i jedne i druge i one koji guraju svijet naprijed i one koji staju na kočnice da ne bi sve krenulo prebrzo i izgubilo kontrolu i ravnotežu.

Još jednom ipak tko god da se prošeta Rakljom, vjerujem primjetiti će da je za razliku mnogih mjesta na jugu Istre do sada naselje uspjelo donekle zadržati autentičnost i upravo je to razlog sve većeg zanimanja ljudi za ovo posebno mjesto. Gotovo da i nema Istrijana koji još nije posjetio prekrasnu lokaciju na Svetoj Agnezi, a sve je više i onih koji su popodne proveli na stazi Stjepana Hausera podno crkvice i napunili svoje baterije dok ih je putem pratio miris kadulje i cvrkut ptica koje žive i pjevaju na rakljanskom kamenjaru.

No dolazi li tome polako kraj? Sprema li se Raklju parcelizacija i prodaja u bescjenje najvrjednije Rakljanske imovine tojest netaknute prirode tik do mora. A onda nakon toga i bespravna gradnja po dobro poznatoj shemi kojom su devastirana ostala priobalna Istarska mjesta, koja počinje mobilnim objektima, a zavšava betonom i ciglama.

Znam da je prodaju nemoguće zabraniti niti to od ikoga tražim i svatko ima pravo sa svojim vlasništvom raditi po svojoj savijesti. No ono što slijedi nakon toga, e to se tiće svih nas i razlog je moga obraćanja vama. Hoćemo li i u Raklju dozvoliti da se razbukta bespravna gradnja i odnese posljednje ostatke naše izvornosti ili ćemo na prvi pokušaj kršenja zakona reagirati. Odluka je na nama, a povijest nas uči da ne prašta pogreške. U prilogu šaljem slike koje sam našao putem interneta i koje sam osobno fotografirao. Što nam slijedi dalje zaključite sami", piše u svom pismu naš čitatelj Josip.