STOP SEGREGACIJI, SVI ZASLUŽUJU ŽIVOT U ZAJEDNICI! Koliko poštujemo jedno od temeljnih ljudskih prava? Ozren Catela: 'Odnos bivše vlasti prema nama bio je katastrofalan...'

Kad je Grad Pula bivši stan gradske vijećnice Gordane Ferenčić odlučio dati na korištenje Udruzi za autizam Istra, bio je to svojevrsni presedan. Naime, osobe s autizmom dotad, za potrebe organiziranog stanovanja u odrasloj dobi, nikada nisu dobile nijedan gradski stan na području čitave Istre.

Doduše, pulski Centar za rehabilitaciju uspio je prethodno projektom „Život uz podršku“ uspostaviti organizirano stanovanje za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i cjelodnevni boravak za osobe s autizmom. Trenutno je tako u šest unajmljenih stanova deinstitucionalizirano 20 korisnika organiziranog stanovanja.

Gotova borba za Kochovu 20

Time će napokon biti ostvaren dugogodišnji san ove Udruge čiji su članovi s pravom brinuli što će biti s njihovom djecom jednom kad njih ne bude.

Ponukani njihovim uspjehom, provjerili smo kako po tom pitanju stoje ostale pulske ustanove koje skrbe o potrebitima, poput Dječjeg doma Ruža Petrović, Doma za odgoj djece i mladeži te Centra za inkluziju i podršku u zajednici. Ispostavilo se kako je, u većini slučajeva, deinstitucionalizacija još uvijek mrtvo slovo na papiru.

Nije se išlo dalje od promišljanja

- Činjenica jest da je kod nas sve ostalo na promišljanjima i razgovorima stručnog vijeća doma. Naime, za mog mandata imali smo mnogo većih problema, poput sređivanja imovinsko-pravnih odnosa zgrade doma kako bismo u nju mogli ulagati i aplicirati na EU projekte, a što je upravo u postupku rješavanja, govori nam o Domu za odgoj djece i mladeži na pulskom Monte Zaru Anica Idžaković, ravnateljica u odlasku.

Njezin je četverogodišnji mandat završio, a uskoro će dužnost predati novoizabranoj ravnateljici Danieli Buršić.

U pulskom Domu za odgoj djece i mladeži broj korisnika varira gotovo na dnevnoj bazi. Obično se kreće između 16 i 20. Od Grada Pule nikada nisu tražili stan koji bi im, po odlasku iz ustanove, osigurao adekvatan život u zajednici.

- Stambene zajednice odnosno toliko važna deinstitucionalizacija u našem su slučaju još uvijek stvar budućnosti. Podrška koju im pružamo u stambenom zbrinjavanju je zaista slaba i tek je savjetodavnog karaktera. Smatram da bi nam za tako nešto prije svega trebao educiran kadar, veli Idžaković.

U Domu Ruža Petrović zadovoljni postojećim kapacitetima

S druge strane Dječji dom Ruža Petrović od Grada Pule je dosad dobio dva stana. Jedan još 2003. godine te se u njemu provodilo organizirano stanovanje s povremenom podrškom, u pravilu za šestero korisnika starijih od 18 godina, uz jednog odgajatelja. Taj je objekt trenutno van funkcije budući da upravo traje njegova adaptacija, a u sklopu europskog projekta "Ruža".

- Drugi stan koji smo od Grada dobili prije pet godina, sada također uređujemo projektom "Ruža". Tamo su bila potrebna velika ulaganja, budući da nam je predan u prilično derutnom stanju. Ondje ćemo smjestiti djecu od sedme do osamnaeste godine, a radi se o organiziranom stanovanju sa sveobuhvatnom podrškom. Projekt bi trebao biti gotov ove godine i tada ćemo imati sasvim dovoljno kapaciteta za sve naše potrebe, kazala nam je ravnateljica Dječjeg doma Ruža Petrović, Davorka Belošević.

Izuzev navedena dva gradska stana, Dom je oporučno dobio još dvije nekretnine. Jedna od njih namijenjena je isključivo trudnicama i majkama koje s djetetom ondje mogu boraviti do njegove treće godine života.

Osobe s intelektualnim teškoćama neovisno stanuju na osam lokacija

Jedan od svjetlijih primjera na ovu temu svakako je pulski Centar za inkluziju i podršku u zajednici koji još od 2006. godine provodi inkluzivne socijalne usluge s ciljem unapređenja kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama.

Organizirano stanovanje dosad su tako omogućili za dvadeset svojih članova, no potrebe su u Istri još i veće.

- Prvu gradsku nekretninu na neodređeno vrijeme, bez naknade, dobili smo u kolovozu prošle godine, a radi se o stanu u Coattovoj ulici 18 u Puli. Budući da je prostor bio prilično devastiran, članovi upravo sređuju unutrašnjost i okoliš te bi dvoje naših korisnika trebalo tamo preseliti za mjesec dana. No, slična je usluga potrebna za još barem petero naših članova, govori nam Ozren Catela, predsjednik Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Istre.

- Ja moram reći da je odnos bivše gradske vlasti prema nama bio katastrofalan, a s aktualnom pročelnicom za društvene djelatnosti, Ivanom Sokolov, vrlo smo se brzo i lako dogovorili vezano uz ustupanje gradskog stana. Taj stan sam, naime, ja sam predložio Gradu jer sam znao da je napušten. Ovo je najbolji mogući oblik podrške u zajednici. Nema segregacije, nema getoizacije. Radi se naprosto o kvalitetnom obliku zbrinjavanja koji nikakav dom ne može zamijeniti, veli nam Ozren Catela, ujedno i predsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama.

Na koncu možemo podsjetiti kako je neovisno življenje jedno od temeljnih ljudskih prava definiranih Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Lokalna zajednica trebala bi im stoga osigurati život unutar same zajednice iz vrlo jednostavnog razloga - svi žele živjeti onako kako žive zdravi ljudi.