Nakon našeg prošlotjednog teksta o naizgled bezizlaznoj situaciji oca iz Rovinja čiji je 15-godišnji sin, s nekoliko psihijatrijskih dijagnoza, više od tri mjeseca čekao na hospitalizaciju u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, da bi iz nje bio otpušten nakon svega tjedan dana, reagirale su pravobraniteljica za djecu, Helena Pirnat Dragičević te pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Anka Slonjšak.
Pravobraniteljica za djecu javila se ocu i našoj redakciji, kako bi nas izvijestila da je odmah zatražila žurno postupanje nadležnih institucija s ciljem zaštite dobrobiti i prava dječaka iz Rovinja. Službenu potvrdu o tome, Pirnat Dragičević poslala je i ocu s kojim je prije toga telefonski razgovarala.
Čudila se i ona…
- Mogu vam potvrditi da mi se javila svega nekoliko dana nakon što je objavljen tekst na vašem portalu. Pitala me kako smo, kako je mali... Rekla je da ju nazovem ako mi bilo što zatreba, a ja sam joj zatim – budući da me to zamolila – poslao sve zadnje nalaze koje smo dobili na riječkom KBC-u te u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež. Čudila se i ona kako to da su ga tako brzo pustili kući i obećala da će mi sve daljnje upute poslati mailom, govori nam danas otac.
Foto: Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, Zagreb
U međuvremenu, pravobraniteljici za djecu obratili smo se s pitanjem koje su to sve nadležne institucije uključene u žurno postupanje s ciljem zaštite dobrobiti i prava dječaka iz Rovinja, međutim odgovoreno nam je kako „zbog zaštite privatnosti djeteta ne mogu komentirati pojedinačne slučajeve i pritužbe niti davati informacije vezane uz pojedinačni slučaj“.
Podsjetimo, petnaestogodišnjak je tijekom srpnja bio hospitaliziran u spomenutoj zagrebačkoj ustanovi zatvorenog tipa. Otac ga je morao kući vratiti tek nakon što je ondje proveo tjedan dana, a iz bolnice su roditelje već dan nakon što je primljen zvali s pitanjem kada bi mogli doći po njega.
Višemjesečno interveniranje
Onamo je pak upućen nakon višemjesečnog interveniranja od strane rovinjskog Centra za socijalnu skrb, njegove liječnice opće prakse i Klinike za psihijatriju riječkog KBC-a.
Radi se o djetetu koje lijekove uzima od svoje četvrte godine, ima poteškoće u razvoju, poremećaj aktivnosti i pažljivosti, zatim hiperkinetski poremećaj, umjerenu duševnu zaostalost te akutne i prolazne nespecifične psihotične poremećaje, kako stoji u dokumentaciji riječkog KBC-a.
Ilustracija: Pixabay
Sada je opet kod kuće s ocem i dvije maloljetne sestre s kojima živi nakon razvoda roditelja. Trenutno uzima tri vrste lijekova kako mu je propisano u Otpusnom pismu, uz „strogi nadzor nad podizanjem, davanjem i pohranom lijekova od strane oca, te uputno daljnje redovito praćenje kod nadležnog dječjeg i adolescentnog psihijatra.“
- Trenutno je sam doma s mlađom sestrom preko dana dok ja radim. Pazimo da terapiju uzima redovito, triput dnevno. Zasada je sve pod kontrolom, no ne znam dokad će tako biti, a to sam rekao i pravobraniteljici kada smo se čuli telefonom, rekao nam kratko otac.
Otvaraju se i nove mogućnosti
Prije svega nekoliko dana razveselila ga je i vijest koju je primio od riječkog KBC-a. Naime, ondje je tek otvoren Odjel s mogućnošću hospitalizacije maloljetnih pacijenata s psihijatrijskim poteškoćama i dijagnozama. Dosad je postojala samo ambulanta u koju je dječak bio upućen još tijekom travnja kada mu se zdravstveno stanje znatno pogoršalo.
Tada su, naime, počeli agresivni ispadi u školi i kod kuće, a maloljetnik je odbijao uzimati propisane lijekove. Upućen je zatim u riječki KBC, a roditelji su bezuspješno, na razne načine, pokušavali doći do kreveta u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež. Bolnički je uvjet, pojasnio nam je ranije otac, bio da pacijent mora piti lijekove i ne smije biti agresivan.
Oglasila se i pravobraniteljica Slonjšak
Danas nam je stigla i reakcija iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Anke Slonjšak, a u kojoj naglašava da bolnica ne smije biti oblik trajnijeg zbrinjavanja.
Anka Slonjšak, Foto: Pixsell/Kristina Štedul-Fabac
- Ako nakon hospitalizacije ne slijedi strukturirana i ciljana podrška, bolničko liječenje samo po sebi neće polučiti pozitivnu promjenu ponašanja, a intervali stabilnog ponašanja bit će sve kraći pa će se sve češće pribjegavati hospitalizaciji. Mi nemamo razvijene izvaninstitucionalne oblike skrbi za osobe s poremećajima mentalnog zdravlja. Stoga bismo ovim putem istaknuli kako u Republici Hrvatskoj nedostaju izvaninstitucionalni oblici podrške, a slijedom čega se pribjegava hospitalnim oblicima liječenja kao jedinoj mogućnosti, piše nam Slonjšak.
Tvrdi kako dugi niz godina upozorava na potrebu razvijanja različitih modela brige o mentalnom zdravlju, u smjeru razvoja izvaninstitucionalnih usluga. Sve kako bi osobe s problemima mentalnog zdravlja imale primjerenu podršku našem u društvu.
Ilustracija: Pixabay
Strateški plan razvoja mentalnog zdravlja nije zaživio
- Smatramo kako bi u ovakvim situacijama bila primjenjiva i potrebna izvaninstitucionalna podrška stručnjaka, odnosno mobilnih timova koji bi s osobom s mentalnim oštećenjima, nakon izlaska iz bolnice, nastavili terapijski rad u njegovoj kući te nadzirali redovito korištenje farmakoterapije. Iako je donesen Strateški plan razvoja mentalnog zdravlja u kojem je predviđena uspostava mobilnih timova, on tek treba zaživjeti, pojašnjava nam pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Anka Slonjšak.
Dodajmo kako se nakon našeg pisanja ocu javilo i Društvo osoba s invaliditetom Grada Rovinja, a koje obitelji nudi sličan vid pomoći o kojem govori Slonjšak. Radi se, naime, o besplatnim radionicama komunikacijskih i sociološko-emocionalnih vještina za djecu s teškoćama u razvoju, kao i art terapiji.
Očeva situacija sada se, uzevši sve navedeno u obzir, ipak čini malo manje bezizlaznom. Iako je evidentno da je sustavna i organizirana briga o potrebitima uvelike zakazala i na ovome slučaju.