Tanja Miličić o odbijenoj prijavi za ravnateljicu PFF-a: 'Dvadeset godina radim s istom diplomom koja je u Hrvatskoj priznata još 2008.'

Natječaj za ravnatelja/icu Pula Film Festivala izazvao je posljednjih dana niz pitanja u javnosti. Naime, aktualna ravnateljica Tanja Miličić ponovno se prijavila za još mandat na čelu ove važne gradske ustanove u kulturi, no njezinu prijavu je odbacilo Upravno vijeće ocijenivši ju nevaljanom.

Prema još uvijek neslužbenim informacijama, razlog su određene nepravilnosti vezane uz njezinu diplomu. No ono što dodatno stvara nedoumice jest činjenica da ta ista diploma nije bila sporna 2022. godine, kada se Miličić prvi put javila na natječaj za ravnateljicu JU Pula Film Festival i bila izabrana kao najbolja kandidatkinja.

Upravno vijeće Pula Film Festivala, kao ni Grad Pula, zasad nisu službeno objasnili što se točno dogodilo niti kako je došlo do ovakvog obrata. U razgovoru za Istra24 Tanja Miličić iznosi svoje viđenje cijele situacije vezane uz recentni natječaj na kojem u konačnici nije prošla.

U javnosti su se pojavile neslužbene informacije da je vaša prijava na natječaj za ravnateljicu Javne ustanove Pula Film Festival odbijena jer nemate odgovarajuću diplomu. Jeste li zaprimili službenu odluku Upravnog vijeća ili Grada Pule vezano uz neprihvaćanje vaše prijave, odnosno konkretno pojašnjenje zašto je prijava odbačena?

U medijima su se pojavila različita tumačenja vezana uz moju stručnu spremu u kontekstu aktualnog natječaja za ravnatelja Javne ustanove Pula Film Festival. Smatram važnim jasno i odgovorno iznijeti činjenice kako bi se situacija razumjela u njenom stvarnom akademskom i administrativnom kontekstu. Napominjem da do ovog trenutka nisam zaprimila nikakvu službenu odluku niti očitovanje Upravnog vijeća vezano uz ovo pitanje.

Neslužbeno se tek spominje da bi razlog odbijanja prijave mogle biti određene nepravilnosti vezane uz vašu diplomu. Ako je ta informacija točna, možete li konkretnije pojasniti o čemu se zapravo radi?

Diplomu Bachelor of Arts with Honours (BA Hons) iz područja fotografije, filma i vizualnih medija stekla sam 2002. godine na Edinburgh Napier University u Škotskoj, nakon četverogodišnjeg redovitog sveučilišnog diplomskog studija. Studij sam završila s ocjenom First Class Honours, što predstavlja najvišu akademsku ocjenu koju je moguće postići u tom sustavu. Riječ je o honours studiju koji uključuje završni istraživački odnosno autorski projekt.

Spomenuli ste završni autorski projekt. O kakvom je radu riječ?

Moj završni diplomski dokumentarni film Patchwork, 52 min, nastao u okviru tog studija, između ostalog 2003. godine osvojio je nagradu za najbolju režiju na Danima hrvatskog filma u Zagrebu, gdje mi je za isti rad dodijeljen Oktavijan, nagrada hrvatskih filmskih kritičara. U praksi, riječ je o četverogodišnjem sveučilišnom programu koji je u tom sustavu omogućavao izravan nastavak poslijediplomskog (postgraduate) studija. Takvi četverogodišnji studiji bili su uobičajeni na brojnim europskim sveučilištima prije uvođenja bolonjskog sustava, uključujući i Hrvatsku.

Vaša diploma je u Hrvatskoj već prošla postupak priznavanja. Kada se to dogodilo i što je tada utvrđeno?

Godine 2008. moja je diploma u Republici Hrvatskoj prošla postupak vrednovanja pred nadležnim tijelom, Agencijom za znanost i visoko obrazovanje (ENIC/NARIC ured), te je izdano službeno rješenje o priznavanju inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu zapošljavanja. Od trenutka donošenja tog rješenja pa sve do danas moja diploma nikada nije bila osporavana kao visoka stručna sprema.

Ako je vaša diploma godinama bila priznata i nikada nije bila osporavana, kako onda objašnjavate da je u zadnjem natječaju sada nastao problem?

Na temelju iste kvalifikacije zaposlena sam u Javnoj ustanovi Pula Film Festival, u kojoj radim gotovo dvadeset godina. Tijekom tog razdoblja obnašala sam različite odgovorne funkcije, a 2022. godine sudjelovala sam na natječaju za ravnatelja Ustanove i bila imenovana na tu dužnost. Kao građanka i zaposlenica javne ustanove u dobroj sam vjeri postupala oslanjajući se na službeno rješenje nadležnog državnog tijela koje je utvrdilo status moje diplome u Republici Hrvatskoj, a isto je rješenje tijekom svih tih godina prihvaćao i moj poslodavac čiji je osnivač Grad Pula. Tijekom cijelog tog razdoblja status moje kvalifikacije nikada nije bio doveden u pitanje u okviru mog profesionalnog rada u ustanovi.

Kako onda komentirate činjenicu da ista diploma nije bila sporna prilikom natječaja 2022. godine, kada ste se javili i izabrani za ravnateljicu, a sada se to dovodi u pitanje?

U takvim okolnostima smatrala sam razumnim i legitimnim osloniti se na službenu odluku nadležnog tijela, što je ujedno i temeljno očekivanje svakog pojedinca koji svoj profesionalni rad gradi u skladu s važećim odlukama institucija države u kojoj radi. Sustav priznavanja inozemnih kvalifikacija postoji upravo zato da pojedinci ne moraju sami tumačiti složene razlike između obrazovnih sustava različitih država. Zbog toga nisam imala nikakav razlog pretpostaviti da bi kvalifikacija koja je godinama bila prihvaćena u mom profesionalnom radu, uključujući i natječaj za ravnatelja 2022. godine, odjednom mogla biti drugačije interpretirana u natječajnom postupku 2026. godine.

Vaša diploma koja je godinama priznata i dokumentirana, sada se drugačije tumači. Možete li to  preciznije pojasniti?

Važno je naglasiti i da u ovom slučaju nije riječ o novoj činjenici niti o novoj kvalifikaciji. Moja diploma, kao i rješenje o njezinu priznavanju, poznati su i dokumentirani već godinama, a tijekom cijelog tog razdoblja nikada nisu bili predmet osporavanja. Razlike koje se danas pojavljuju proizlaze prije svega iz administrativnog tumačenja i usporedbe različitih obrazovnih sustava, osobito kada je riječ o studijima završenima prije uvođenja bolonjskog sustava.

Koje su ključne razlike između studija završenih prije bolonjske reforme i današnjih studijskih ciklusa, i kako to utječe na vrednovanje vaše diplome?

Naime, moj studij završen je 2002. godine, u razdoblju kada su brojni sveučilišni studiji u Europi trajali četiri godine i nisu bili strukturirani u današnje preddiplomske i diplomske cikluse.

Primjerice, brojni studiji na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, poput komparativne književnosti i opće lingvistike koje je završila Vlatka Kolarović, također kandidatkinja na natječaju za ravnatelja JU PFF, u to su vrijeme trajali četiri godine i završavali diplomskim radom, a tek su kasnije reorganizirani u bolonjski model studija. I moj i njezin studij završeni su u razdoblju prije uvođenja bolonjskog sustava.

Takvi četverogodišnji studiji u današnjoj se usporedbi procjenjuju kao ekvivalent približno 240 ECTS bodova, odnosno oko 60 ECTS po akademskoj godini, baš kao i danas. Razlika je u tome što su studiji prije bolonjskih reformi najčešće trajali četiri godine, dok su nakon reforme strukturirani u model koji ukupno obuhvaća pet godina studija, odnosno 300 ECTS bodova. ECTS (European Credit Transfer and Accumulation System) predstavlja europski sustav bodovanja koji služi za usporedivost i priznavanje studija unutar europskog prostora visokog obrazovanja.

Uvođenjem bolonjskog modela studija u Republici Hrvatskoj zakonski je uređeno da se osobe koje su u Hrvatskoj završile predbolonjske sveučilišne studije, najčešće u trajanju od četiri godine, u pravima izjednačavaju s osobama koje su stekle akademski naziv magistar, odnosno s razinom diplomskog studija od 300 ECTS bodova. Kod studija završenih u inozemstvu takvo izjednačavanje ovisi o postupku priznavanja i administrativnom tumačenju nadležnih tijela.

Smatrate li da bi izmjene zakona koje reguliraju rad kulturnih ustanova mogle biti jedan od razloga za drugačije administrativno tumačenje vaše kvalifikacije danas?

Dodatni kontekst ovoj situaciji daje i činjenica da su se u međuvremenu mijenjali i pojedini zakonski okviri koji uređuju rad kulturnih ustanova, uključujući izmjene Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi. Tim su izmjenama preciznije definirani uvjeti i formulacije vezane uz stručne kvalifikacije za ravnatelje kulturnih ustanova, što je u pojedinim slučajevima dovelo do drugačijih administrativnih tumačenja postojećih kvalifikacija. Smatram da je razumno i legitimno očekivanje svakog pojedinca da se može osloniti na službene odluke nadležnih institucija države u kojoj radi. Stabilnost i predvidljivost institucionalnih odluka važni su za svakoga tko svoj profesionalni put gradi oslanjajući se na takve odluke.

Jeste li se u međuvremenu obratili nekim nadležnim institucijama ili stručnjacima kako biste dobili dodatno pojašnjenje o statusu vaše diplome?

Upravo zato sam, čim je pitanje otvoreno, pokrenula komunikaciju s Agencijom za znanost i visoko obrazovanje, Akademijom za dramske umjetnosti te sa Sveučilištem u Zagrebu kako bi se dobilo dodatno stručno pojašnjenje i akademsko mišljenje o usporedivosti ove kvalifikacije u kontekstu hrvatskog sustava visokog obrazovanja. Između ostalog ustanovila sam da akademsko priznavanje kvalifikacije i priznavanje kvalifikacije u svrhu zapošljavanja ne moraju imati isti ishod, što je za mene bilo novo saznanje, ali i tema o kojoj sam razgovarala s nizom stručnjaka, odvjetnika i sveučilišnih profesora koji zajedno sa mnom pokušavaju razjasniti novonastale okolnosti.

Možete li izdvojiti neki konkretan primjer koji pokazuje koliko je složeno vrednovanje inozemnih diploma u praksi?

Ne mogu ne spomenuti i jedan zanimljiv primjer iz prakse vrednovanja diploma, slučaj brata i sestre hrvatskih državljana koji su bili na identičnom studiju na istom sveučilištu na Floridi u razmaku od nekoliko godina, pri čemu je jednome diploma bila vrednovana kao ekvivalent preddiplomskom studiju, a drugome kao diplomskom. Upravo u vezi s takvim slučajevima Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku broj U-III-5703/2020 od 19. siječnja 2023. (Narodne novine 15/2023.), u kojoj je ukazao na problem kriterija i obrazloženja pri određivanju razine inozemnih visokoškolskih kvalifikacija. Ta odluka pokazuje da su pitanja vrednovanja inozemnih diploma složena i da nedoumice u praksi postoje već godinama.

Na koji način ova trenutna i nimalo ugodna situacija utječe na vaš rad kao ravnateljice i na rad Pula Film Festivala?

Tijekom mog dugogodišnjeg rada u Javnoj ustanovi Pula Film Festival obnašala sam različite odgovorne funkcije, a moj profesionalni rad nikada nije bio doveden u pitanje. Kao ravnateljici posebno mi je važno da se ovo pitanje razjasni na način koji neće štetiti radu i ugledu ustanove koju vodim, ali i meni osobno.

Vjerujem da je u interesu javnosti da se ovakva pitanja razjašnjavaju stručno, transparentno i na temelju relevantnih činjenica, ali i uz poštovanje činjenice da pojedinci imaju pravo osloniti se na službene odluke nadležnih institucija koje su godinama bile na snazi. Stabilnost i predvidljivost takvih odluka važan su temelj pravne sigurnosti za svakoga tko svoj profesionalni i osobni život gradi oslanjajući se na odluke institucija države u kojoj radi.

Planirate li se žaliti na cijeli natječajni postupak i koje eventualne korake planirate poduzeti?

U ovom trenutku smatram najvažnijim da nadležna tijela daju jasno i stručno tumačenje svih okolnosti vezanih uz priznavanje i usporedivost moje kvalifikacije. O eventualnim daljnjim postupcima razmotrit ću i odlučiti tek nakon što dobijem službene informacije i očitovanja nadležnih institucija.