TKO JE ODGOVORAN ZA DEVASTACIJU PALAČE GIOCONDO-PETRIS U GALIŽANI? Već 15 godina traje pravi pravosudni rat između obitelji Orlić kao vlasnika palače i Grada Vodnjana

Prolazeći glavnom ulicom Galižane, 20-ak metara zapadno od središnjeg trga, nalazi se palača Giocondo - Petris, najvažnija svjetovna građevina mjesta. Palača iz 1676. godine, zaštićeni spomenik kulture i jedan od simbola Galižane, godinama je zapuštena. Nekada najljepša zgrada, danas sramota mjesta.

Gdje su nestali milijuni lira?

Ova priča započinje 1995. godine kada je regija Veneto dodijelila 46 milijuna nekadašnjih lira (23.757 eura) tadašnjoj Općini Vodnjan za obnovu palače Giocondo - Petris. Interes regije Veneto je bio oporavak, očuvanje i unapređenje kulturne baštine mletačkog podrijetla u Istri i Dalmaciji.

Nažalost, na kraju ne dolazi ni do sanacije ni do obnove zgrade. Novac je navodno otišao u drugu svrhu, iskorišten je se za dovršetak obnove zgrade Bettice u Vodnjanu. Razlog prenamjene korištenja ovog značajnog iznosa je prodaja zgrade privatnim osobama. Međutim, ta se prodaja dogodila tek 2001. godine.

Postavlja se pitanje zašto se 46 milijuna lira nije iskoristilo u tih čak šest godina, od 1995., kada su dodijeljeni, pa do prodaje zgrade 2001.? Možda bi upravo tadašnja sanacija spriječila kasniju devastaciju.

Nove vlasnice Branka i Paola Orlić smatraju da se novac nije iskoristio ni za palaču Bettica.

- Prema onome što se tada govorilo, čini se da je Grad Vodnjan novac iskoristio za dobrobit jednog lokalnog nogometnog kluba. Tadašnji gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović izjavio je da ne zna što je s novcem. Sumnjamo da on ne zna, kažu Branka i Paola Orlić.

Njihovo preuzimanje vlasništva od samog početka nije išlo glatko.

Facta, non verba

Naime, Općina Vodnjan 2001. godine prodaje Branki Orlić dio imovine u čijem se sklopu nalazi i palača, točnije 230 četvornih metara, za samo 20.000 kuna. Orlić, zajedno s kćerkom Paolom, inače povjesničarkom umjetnosti, namjerava obnoviti palaču, odnosno pretvoriti je u boutique heritage hotel s galerijom.

U tom trenutku ne znaju da zapravo još nisu postale vlasnice palače jer se cijela nekretnina prostire na površini od 1.223 četvornih metara.

- Ugovorom je obuhvaćeno samo 230 kvadrata, no na nekretnini se, osim zgrade, nalaze i druge zemljišne parcele te cisterna. Na sudu su mi rekli da se ne mogu uknjižiti na nekretninu jer je Grad Vodnjan "pogriješio" pri sklapanju ugovora. Ukratko, prodana mi je cijela katastarska čestica, što uključuje cisternu i razne čestice, ali je u ugovoru navedeno samo 230 kvadrata. Iz tadašnje Općine Vodnjan rekli su mi, dakle, ako želim kupiti parcele i cisternu, moram pričekati novi natječaj, objašnjava Branka Orlić.

Amaterizam i pranje prljavog novca

No, tijekom noći između 15. i 16. rujna 2004. urušio se sjeverozapadni kut zgrade u kojoj su tada bespravno živjele tri obitelji s ukupno deset članova.

- U tom trenutku sam počela shvaćati da nešto počinje ići po zlu. Tijekom očevida kojem su, osim nas vlasnika, prisustvovali gradonačelnik, predstavnici Grada Vodnjana i konzervatorskog odjela, Vitasović je rekao da krivnju za ovo što se dogodilo treba pripisati nama vlasnicima, priča Paola.

- Višedesetljetna zapuštenost zgrade nije se mogla pripisati nama. Zgrada još nije bila u našem vlasništvu, ističe Paola. Od tada počinje težak, pa i neprijateljski odnos s Gradom Vodnjanom.

Godine 2005. obitelj Orlić i Grad Vodnjan potpisuju novi kupoprodajni ugovor kojim Orlići dolaze u posjed još 176 četvornih metara nekretnine za 5.469 eura. Nakon te kupnje posjeduju 406 kvadrata, odnosno cijelu zgradu i cisternu. Ipak, ni to nije dovoljno.

Da bi podnijeli zahtjev za lokacijsku dozvolu, a potom i za građevinsku dozvolu, moraju kupiti parcele uz zgradu koje su sastavni dio nekretnine. Bio je to novi uvjet koji je Grad Vodnjan postavio vlasnicima.

- Iscrpljivali su nas, doveli do krajnjih granica. Ali sve smo podnijeli jer smo imali cilj. Dugo smo vjerovali da je riječ o nekakvom amaterizmu, a zapravo je bilo nešto drugo. Višekratnim korištenjem odvjetničkih usluga odvjetnika Gorana Pajića (tadašnji odvjetnik Grada Vodnjana, kao i vjenčani kum tadašnjeg gradonačelnika Klaudija Vitasovića, op.a.) pokrenuta je sustavna kampanja protiv nas. Bojim se da je zgrada poprimila neki oblik pranja prljavog novca, kaže Paola.

Prva tužba

Trećim kupoprodajnim ugovorom, sklopljenim 2006. godine, obitelj Orlić postaje vlasnik čitave parcele oko zgrade i to za dodatni iznos od 22.059 eura.

U tom trenutku posjeduju 1.223 kvadrata, dakle cjelokupno imanje, i mogli bi krenuti s radovima.

No, vlasnica ne kreće s projektom obnove. Razlog? Prema tvrdnjama Branke Orlić, iz županijskog ureda nestalo je pola dokumentacije koja se tiče zgrade. Također, 2007. godine dokumentacija prelazi iz Pule u Vodnjan.

- Preselili su dokumentaciju iz jednog ureda u drugi mimo moje suglasnosti. Ta je odluka donesena na županijskom nivou. Dakle, iako sam bila vlasnica palače, nisam mogla ništa učiniti. Otišla sam ne znam ni ja koliko puta u Vodnjan, tvrdi Branka.

U siječnju 2008. godine Grad Vodnjan uputio je dopis vlasnici zgrade Branki Orlić, tražeći hitnu obnovu zgrade, a u travnju iste godine pokreće sudsku tužbu. U postupku se traži otklanjanje opasnosti od štete i sud izdaje privremenu mjeru i rješenje o osiguranju zgrade.

Paola Orlić: "Mi ne znamo značenje riječi mito!"

Naime, Grad Vodnjan dosad je pokrenuo tri tužbe protiv obitelji Orlić. Prve dvije tužbe bile su zbog nebrige prema kulturnom dobru, a treća je pokrenuta zbog činjenice što je zgrada u određenom trenutku prešla u vlasništvo tvrtke Aquilina d.o.o., čija je vlasnica Paola Orlić.

- U trećoj tužbi bili su vrlo kreativni jer su nas optužili da smo otvorili tvrtku da bismo mogli prodati zgradu. Tri puta su nas tužili, mislim da su željeli da kapituliramo. Njihova je namjera bila da se odreknemo palače. Nakon deset godina čovjek shvati da nešto nije u redu. Danas nam je jasno da mi s bivšim čelnicima Grada Vodnjana nismo znali kako raditi jer ne znamo značenje riječi mito, kaže Paola.

Izvor: knjiga Aggea Biasia "Fatti & Misfatti della Gallesano che fu" (Fameia Gallesanesa)

Činjenica je da je u proljeće 2009. godine Poglavarstvo Grada Vodnjana donijelo Rješenje o imenovanju privremenog skrbnika palače Gicondo – Petris.

Pulski konzervatorski odjel predložio je Gradu Vodnjanu poduzimanje hitnih mjera zaštite i donošenje rješenja o imenovanju privremenog skrbnika. Grad Vodnjan imenuje vlastiti Upravni odjel za komunalni sustav, prostorno uređenje i imovinske poslove privremenim skrbnikom nad palačom. Praktički imenuje samog sebe.

Po tom je rješenju privremeni skrbnik dužan za račun i na trošak vlasnice kulturnog dobra, Branke Orlić iz Pule, u dogovoru s Konzervatorskim odjelom poduzeti sve hitne mjere zaštite.

Spomenuto rješenje nikada nije uručeno vlasnici.

Grad od obitelji Orlić traži 600.000 kuna plus kamate

I tu počinje prava pravna bitka između dviju strana. S jedne strane je obitelj Orlić kao vlasnik, a s druge Grad Vodnjan kao privremeni skrbnik zgrade.

U jesen 2009. godine Grad Vodnjan donosi Rješenje o naknadi za rad privremenog skrbnika i troškova provedenih mjera zaštite kojim se visina tih troškova procjenjuje na 600.000 kuna. Također se utvrđuje da naknadu i troškove snosi vlasnik, a radi osiguranje naplate pokrenut će se postupak osnivanja založnog prava u korist Grada Vodnjana.

S obzirom na to da naknadu za obavljanje poslova privremenog skrbnika plaća vlasnik, Grad Vodnjan račune šalje Branki Orlić, koja pak tuži Grad zbog zadiranja u privatni posjed i protivi se Rješenju o imenovanju privremenog skrbnika.

- Sve račune koji su nam poslani vratili smo pošiljatelju jer je zgrada još uvijek predmet spora. Iznos od 600.000 kuna plus kamate je, zaključujemo, kazna za svaku "blamažu" koja je isplivala na površinu. Grad Vodnjan pronašao je savršenu formulu kojom će uz titulu "samoproglašenog privremenog skrbnika" zgrade (koja je zbog njih propala jer nikad nisu uložili 46 milijuna lira dobivenih 1995.) prikupiti još novca na našu štetu, tvrdi Paola.

Od izvršene sanacije 2009. godine sjeverozapadnog ugla (koji se urušio 2004. godine), pa do 2018. godine vode se sudski sporovi između vlasnika zgrade i Grada Vodnjana, najprije na Upravnom sudu u Rijeci, zatim na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

U veljači 2018. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je presudu Upravnog suda u Rijeci, odnosno Rješenje o imenovanju Grada Vodnjana privremenim skrbnikom palače.

Ukratko, prolazi još 9 godina u kojima se ništa ne događa. Grad Vodnjan ne provodi nikakve aktivnosti zbog nejasne pravne situacije oko svoje uloge privremenog skrbnika. Vlasnik, pak, čeka da se spor okonča.

- U periodu od 2018. godine do danas, Grad Vodnjan u nekoliko je navrata izvršavao terenske uviđaje, a o čemu je obaviještena vlasnica Branka Orlić, odgovorili su nam iz Grada Vodnjana.

Sud ipak presudio u korist Grada Vodnjana

Županijski sud u Zagrebu 2019. godine ukida Rješenje Općinskog suda u Puli.

- Županijski sud u Zagrebu pojašnjava da, suprotno stavu pulskog Općinskog suda u Puli, Rješenje Grada Vodnjana o naknadi za rad privremenog skrbnika i troškova provedenih mjera zaštite kulturnog dobra od 16. studenoga 2009. godine predstavlja "ovršnu ispravu" temeljem koje se može provesti ovršni postupak radi naplate potraživanja Grada Vodnjana od 600.000,00 kuna. Citirani drugostupanjski sud je odredio ponavljanje, odnosno nastavak ovršnog postupka koji je trenutno u tijeku pred Općinskim sudom u Puli, objasnio nam je Tiziano Sošić, sadašnji pravni zastupnik Grada Vodnjana.

U međuvremenu zgrada i dalje propada, postala je sanitarni problem, a njeno trenutno stanje predstavlja veliku prijetnju stanovnicima Galižane.

Čini se, međutim, da bi se nešto uskoro moglo promijeniti i da će Palazzo Giocondo - Petris konačno moći pronaći sjaj kakav zaslužuje.

- Uskoro počinjemo ponovne razgovore s vlasnicom Brankom Orlić oko regulacije nastale situacije, po pitanju uređivanja okućnice nekretnine i ponovne sanacije palače, najavili su nam iz Grada Vodnjana.

- Nadam se da je s ovom novom vlasti u gradu Vodnjanu moguć dijalog. Za sve ovo što nam se do sada dogodilo, i slijepac bi mogao osjetiti obrise jedne jako loše stvari koja se zove korupcija. Radili su novcem građana Vodnjana. Nadam se da će novi upravitelji shvatiti da ova sramota u Galižani nije naša te da ćemo zajedničkim snagama početi rješavati ovaj problem, zaključuje Paola Orlić.

(članak je premijerno objavljen u našoj rubrici Ventriquattro)