Nakon neuspješnog Tehnomontovog pokušaja deložacije 50-ak ribara i sportskih ribolovaca iz lučice Vergarola prije šest mjeseci, na samom terenu sada vlada status quo.
I dalje su tamo barke i ribari koji se pozivaju se na stogodišnju ribarsku tradiciju lučice i ne žele preseliti na ponuđenu alternativnu lokaciju na Mandraču, dok preko ograde radnici susjednog Tehnomont Brodogradilišta grade novu brodicu, dok njihova direktorica Gordana Deranja ističe da njihova tvrtka ima koncesiju nad lučicom Vergarola i da tu koncesiju plaćaju.
S druge, pak, vojne strane tiho je mjesto najveće pulske tragedije koje bi, kako nam je rekao jedan ribar, moralo biti spomen područje žrtvama eksplozije na Vergaroli 18. kolovoza 1946. godine, a nije.
Za pokušaja deložacije u veljači: lijevo ribar Dragan Marić, nešto desnije Gordana Deranja
No, nekako u sjeni, Tehnomont je, tražeći istjerivanje s posjeda, pojedinačno podigao sudske tužbe protiv predtavnika ribara Dragana Marića i Radovana Simića. I to samo protiv njih dvojice, ne i protiv ostalih. Nekoliko ročišta na sudu održano je jedino po tužbi protiv Dragana Marića, dok tužba protiv Simića još nije došla na red. Tuženi Dragan Marić nam pojašnjava situaciju.
- Ne znam što je Tehnomont time htio postići, jer ovo sa mnom na sudu već traje dvije godine, a za 50 ribara trajat će još sto godina. Ne znam koja je svrha svega toga, kaže Marić.
- Direktorica Tehnomonta Gordana Deranja tužit će 50 ribara pojedinačno. To nema nikakvog smisla jer ribari tu nisu nizašto krivi. Ribari su tu od pamtivijeka i ovdje trebaju ostati. Pa ako bih i ja prvi bio potjeran, kakvog će to smisla ima ako svi ostali ostanu tamo. To su totalne gluposti, dodaje on, kazavši nam da je iduće ročite već idućeg utorka, 3. rujna.
"Nadam se da će to biti i posljednje. Oni forsiraju, nisu dokazali ništa. Oni su se tu malo zaletjeli, ali pustimo da vidimo što će biti. Oni ne znaju što uopće žele... Tko sam uopće ja da rješavam probleme Grada i Županije", kaže Marić.
Čija je lučica Vergarola?
- Gledajte, ribari su tu od pamtivijeka. Normalno je da se prizna stogodišnja tradicija ribarstva u toj lučici i da ona bude zavedena kao takva. Na kraju krajeva, Tehnomont je brodograđevni obrt kao što smo mi ribarski subjekt. Oni nisu ništa bolji od nas, ali oni su tu upali kao hajduci. Direktorica Deranja govori da smo mi tu bez ikakve osnove. To su gluposti. Koji je naš grijeh? To što smo tu rođeni? To što su nam tu roditelji, je li to naš grijeh? Mi ovdje nemamo grijeha. Mi tu nismo upali na silu, mi nismo provalili. Mi smo tu od pamtivijeka. I u Saboru govore da ribarsku tradiciju treba štititi i čuvati kao nacionalnu baštinu, a to zagovara i predsjednik i premijer, nastavlja Marić.
Mandrač ne prihvaćaju kao alternativnu lokaciju.
- Zašto bismo je prihvatili? To što na Vergaroli nije zavedena lučica kao ribarska, to je problem onog koji je to trebao učiniti. To je njihov nerad, ne naš. Ne rade to ribari. Tradicija su ljudi, djelatnost i prostor. I to je sve ovdje obuhvaćeno i kao takva je lučica trebala biti zavedena. A to što nije, to što se oni igraju bogova, to su druge priče, zaključuje ribar Dragan Marić.
Na pitanje zašto je Tehnomont podignuo pojedinačne tužbe samo protiv dvojice ribara, a ne protiv svih ostalih, direktorica Tehnomonta Gordana Deranja odgovara: "Zato što su njih dvojica najproblematičniji. Marić tamo ima najviše brodova, on ima tamo zaposlenike. Ta dvojica rade problem, a oni mali ne rade nikakav problem. Ako se istjeraju s posjeda, otići će i svi drugi. S nekima smo i razgovarali, sad koriste gužvu, dok su tu Marić i Simić. Jer oni rade problem. Oni uzurpiraju sve to, njima to odgovara jer se oni bave biznisom. Ovi brižni mali idu tamo ponekad, nisu svaki dan na moru, a ovi imaju biznis".
Zar nije legitimno da imaju biznis, pitamo ju.
- Da, ali ne na tuđoj imovini. Ne možeš biti na pomorskom dobru, plus toga to pomorsko dobro dato je nama u koncesiju i mi je plaćamo. I mi smo tamo 100 godina kao brodogradilište, pa moramo plaćati državi koncesiju, kaže ona.
Na pitanje kakav epilog očekuje od sudskih tužbi, kaže: "To ovisi o sudu, to vodi naša pravna služba, oni idu na rasprave.
Ponavljamo joj izjavu Dragana Marića da će sudski postupci protiv preostalih 50 ribar trajati sto godina.
- Neće, mi imamo i dozvolu Lučke kapetanije da sve te barke dignemo s lučkog područja i stavimo ih u brodogradilište. Nek' se dignu dvije barke, ima se platiti dizanje i spuštanje pa ćete vidjeti kako će ovi ostali ići ča. Ima načina, no s obzirom da su oni nasilni i kako su se ponašali, ne želim sukobe. Idemo pravnim putem pa kad bude, bude, zaključuje direktorica Tehnomonta Gordana Deranja, koja nam je u travnju izjavila: "Plaćamo koncesiju od oko 13 tisuća eura za taj dio godišnje, a oni ga koriste besplatno". Koncesija je Tehnomontu obnovljena 2019. godine i sada vrijedi 20 godina, do 2039. godine.
Treba podsjetiti da je na sastanku početkom ožujka u pulskoj Komunalnoj palači - na kojem su, uz predstavnike ribara i direktoricu Tehnomonta, prisustvovali i gradonačelnik Pule Filip Zoričić, istarski župan Boris Miletić i ravnatelj Lučke uprave Pula Dalibor Brnos - ribarima ponuđeno preseljenje u lučicu Mandrač, gdje bi se za njihove potrebe postavili molovi s vezovima.
No, predstavnik ribara Dragan Marić tada nije prihvatio rješenje Mandrača, istaknuvši da je koncesija brodogradilištu na području Vergarole dodijeljena nelegalno preko ribarske lučice, koja na tom mjestu postoji preko 100 godina. Jedan od razloga je i znatno duži put plovidbe do izlaska na otvoreno more što stvara dodatne troškove, kazao je tada Marić.
Vrijedi vidjeti tko će, možda već idućeg tjedna, dobiti bitku na sudu: tuženi predstavnik ribara ili tužitelj Tehnomont.
