VLASNICI AUTOPRAONICE IZ NOVIGRADA ŽELE ODGOVORE OD ŽUPANIJE "Ne mogu nam samo tako zatvoriti djelatnost na mjesec dana! Naša četveročlana obitelj od ovoga živi!"

Obitelj Kocijančić već se 20 godina bavi ovim poslom. Vilim je vlasnik jedine samoposlužne autopraonice u Novigradu u kojoj radi i supruga Lizabeta te tako uzdržavaju svoju četveročlanu obitelj.

No, posljednja tri tjedna autopraonica je pod ključem.

Podsjetimo, od sredine srpnja u Istri je na snazi redukcija vode prvog stupnja. Među ostalim, za pranje vozila zabranjeno je korištenje pitke vode. Stoga raditi smiju samo one autopraonice koje imaju mogućnost korištenja tehnološke vode, a ova obitelji Kocijančić nije među njima.

Izostala službena komunikacija

- Nama nije poslana nikakva službena informacija ili obavijest o tome da nam se zabranjuje rad. Danas smo ušli u četvrti tjedan otkako ne radimo, a sve informacije koje smo dobili na tu temu – dobili smo iz medija. Zatvorili smo kad smo pročitali da ne smiju raditi oni koji koriste pitku vodu. Možda smo trebali reći da nismo nigdje ništa pročitali i jednostavno nastaviti raditi, veli nam Lizabeta.

Kaže kako ih ljudi svakog dana pitaju kada će otvoriti, no oni odgovora nemaju. Naime, osim njihove samoposlužne autopraonice Novigrad ima još dvije ručne koje imaju kapacitet pranja pet do šest vozila dnevno što, čini se, ne odgovara potrebama usred špice turističke sezone.

Naknada ne dolazi u obzir

- U ova tri tjedna bila sam na nekoliko sastanaka kod gradonačelnika Novigrada Antea Milosa. Rekao nam je da će se zauzeti za nas kod župana. Međutim, ništa se nije dogodilo. Doduše, u Gradu su nam najavili da će nam ujesen, kad krenemo raditi, refundirati račune za vodu ili ih neće ni poslati nekoliko mjeseci - ako sam dobro shvatila - no nikakva naknada ne dolazi u obzir, govori nam Lizabeta.

Nikako joj, kaže, nije jasno zašto se zabrana odnosi baš na njih. Drži kako oni sa svojih 150 kubika mjesečno, i to za mjeseci u kojima imaju najviše posla, nikako nisu najveći potrošači vode u Istri.

- Što je s restoranima, barovima, praonicama rublja? Pita li se itko koliko troše bazeni, koliko troše građevinari na betoniranje i slične radove koji se ovdje kod nas odvijaju čak i ljeti? Što ako redukcije budu na snazi svakog ljeta? Razmišlja li se o tome da sve autopraonice prijeđu na recikliranje vode, i ako da – hoće li nam netko pomoći to realizirati, a s obzirom na to da mi trenutno nemamo mogućnost pristupa tehnološkoj vodi…?, samo su neka od pitanja na koja Lizabeta želi odgovore.

Župan ne odgovara na mailove

U nastojanju dolaska do odgovora, županu Borisu Miletiću je, veli, poslala više od pet mailova na koja joj nikad nije odgovoreno, a pokušala je i telefonski kontaktirati Istarsku županiju, no za informacije je ostala uskraćena.

- Ne znam više kome da se obratim. Pa ne mogu mi samo tako zatvoriti djelatnost na mjesec dana. Možemo mi izaći u susret i biti strpljivi desetak dana, ali ovo je previše. Naša četveročlana obitelj od ovoga živi!, kaže nam očajna Kocijančić.

Ona i suprug kontaktirali su i Hrvatsku udrugu poslodavaca te se požalili na svoju situaciju i tražili obrazloženje zabrane, a HUP je, kažu nam, njihova pitanja također proslijedio Županiji. Odgovora zasad nema.

"Ima li smisla tužiti Županiju?"

- Naprosto nije u redu. Hoćemo li ići s tužbama još ne znam. Ne znam uopće ni ima li smisla tužiti Istarsku županiju? Jednostavno smo očajni zbog cijele situacije i izostanka komunikacije, veli nam na koncu Kocijančić.

Na jednoj od organiziranih izjava za medije, otkako je redukcija na snazi, župana smo upitali i hoće li autopraonice koje su zatvorene radi nemogućnosti obavljanja djelatnosti dobiti ikakve naknade. Iz njegovog odgovora dalo se zaključiti kako to  - neće biti slučaj.