PREDMET: Demanti na članak objavljen na portalu Istra24 – 1. dio

Poštovani, nakon što smo u protekla tri tjedna na Vašem portalu imali priliku čitati serijal članaka posvećen Istarskom veleučilištu, na isti smo dužni reagirati kako bi istina izašla načisto.

U članicama, čija je autorica Chiara Bilić, izneseno je toliko neistina i iskonstruiranih priča da je iste sramotno nazivati novinarstvom. Pitanje koje se od samog početka nameće glasi: čiji interes zastupa gđa. Bilić? Vrlo indikativna je činjenica da je životni partner gđe. Bilić, istaknuti SDP-ovac Danijel Ferić, prije 3 godine održao konferenciju za novinare ispred zgrade Istarskog veleučilišta, na pulskoj Rivi, gdje je iznio vrlo slične (ili iste?) konstrukcije o Istarskom veleučilištu.

Nota bene, Ferić je tada bio u jeku predizborne kampanje za istarskog župana. Možda je interes novinarke Bilić za Istarskim veleučilištem potaknut upravo od strane Ferića, a možda se radi samo u pukoj slučajnosti. No, ipak je nekako teško povjerovati u ovo potonje. Stoga, se sam kredibilitet novinarke dovodi u pitanje, ali neka činjenice govore same po sebi. U članku „Imamo čuvenu "reviziju". Donosimo pravu istinu o sječi glava na pulskoj Politehnici 2018. godine: "Dok traje - traje" (1. DIO: ISTINA JE SPORA, ALI DOSTIŽNA), objavljenom na Vašem portalu 22. travnja 2024. godine, u kojem novinarka navodi da je smjena tadašnjeg dekana Politehnike Davora Miškovića iskonstruirana i da je „već tada, može se zaključiti, bilo razvidno da su detektirane nepravilnosti poprilično nedostatne za ikakvu iole argumentiranu sječu glava“.

Novinarka opetovano umanjuje i, očito, opravdava niz utvrđenih nepravilnosti u vođenju tadašnje Politehnike za što je odgovoran upravo bio dekan Mišković. Naime, u tadašnjem poslovanju utvrđeno je kršenje niza zakona, poput Zakona o javnoj nabavi i Zakona o radu, kršenje Statuta i ostalih internih akata, kao i financijska šteta. Primjerice radi, dekan Mišković zadužio Veleučilište u iznosu većem od ovlasti koje je imao po Statutu, a za što nije dobio potrebnu suglasnost osnivača, povećao je sam sebi plaću bez da je za to imao ovlasti po Statutu i bez suglasnosti Upravnog vijeća, nenamjenski je trošio proračunski novac, u popisu imovine nedostajala su osnovna sredstva kao što su televizor, računala, laptopi, server, printer, stol, fotelje, digitalni rekorder, printer i slično, nesavjesnim poslovanjem zadužio je Veleučilište za više od 2 milijuna kuna, nije naplaćivao potraživanja od školarina i drugo.

Kasnije se utvrdilo i da se na Politehnici u razdoblju prije 2014. godine nije vodila niti saldakonti evidencija potraživanja školarina, kao i da su se školarine naplaćivale isključivo u gotovini na blagajni za što su se izdavale lažne uplatnice i vodila se dvostruka evidencija te da je ukraden novac od školarina iz blagajne. Također, reakreditacija Veleučilišta za razdoblje poslovanja od 2013. – 2018. godine, dakle u vrijeme kada je Mišković bio dekan, utvrdila je niz nepravilnosti i nedostataka, srozavanje kvalitete nastave, a određeni nastavnici nisu imali niti potrebne uvjete da budu nositelji kolegija te mentori na završnim radovima, i drugo.

Resorno Ministarstvo je Veleučilištu zabranilo upise studenata, što dodatno potvrđuje loš rad dekana Miškovića i opravdanost njegove smjene. Dakle, da je Mišković radio bez nepravilnosti, Veleučilište ne bi dobilo zabranu upisa i ne bi bio utvrđen minus od oko 2 milijuna kuna, koji je utvrdila tadašnja v.d. dekanica i tadašnja županijska pročelnica za financije.

Citiramo, „za manjak u poslovanju težak 900 tisuća kuna za koji se u „Analizi“ navodi da dekan nije Upravno vijeće upoznao pravovremeno, Mišković je odgovorio da „za instituciju kao što je Politehnika Pula jednostavno postoji minimum potrebitih financijskih sredstava i uz štedljivo poslovanje kao što je naše, a što je vidljivo iz poslovnih knjiga“ i ponavljamo: radilo se o manjku od oko 2 milijuna (!) kuna, i nije nam jasno iz kojeg razloga novinarka umanjuje navedeno.

Nadalje, Mišković je Upravnom vijeću na sjednicama lagao da je financijska situacija uredna i da nema problema, da bi na jednoj sjednici izjavio da ima dug od 900.000 kuna i da se zadužio da bi taj dug pokrio, što prelazi njegove ovlasti. Tu je Upravno vijeće reagiralo u čudu jer je to značilo da je cijelo vrijeme davao lažne informacije o financijskoj situaciji na Veleučilištu. Nakon te sjednice je Županija naručila provjeru poslovanja koja je pokazala prethodno spomenute nezakonitosti i financijsku štetu. U članku se isto tako navodi da je „nužno naglasiti da je u vrijeme dekana Miškovića Županija izdvajala znatno manje novca za visokoškolsku ustanovu kojoj je osnivač, nego što to radi sada, kada je na toj poziciji IDS-ovac Daglas Koraca“.

Veleučilište je tada imalo svega nekoliko zaposlenih nastavnika i veliki broj vanjskih suradnika, a što nije bilo dovoljno da osigura standarde kvalitete koje nalaže sustav visokog obrazovanja, a veliki broj nastavnika nije uopće imalo potrebna izbore u zvanja ili su im zvanja bila davno istekla te je i radi toga (između ostalog) Veleučilište dobilo mjeru zabrane upisa studenata. Naravno da je takav sustav koštao manje u odnosu na današnji sustav koji zadovoljava potrebne standarde kvalitete, zato što je onaj sustav bio loš i nedovoljan te je doveo Veleučilište do ruba zatvaranja.

Mišković je dakle, svjesno radio suprotno standardima kvalitete te na takav način riskirao i doveo Veleučilište na rub zatvaranja, samo kako bi imao sustav koji manje košta. Onaj sustav se ne može niti uspoređivati s današnjim, zato što Veleučilište danas ima i znanstveni status, ima svoj istražni laboratorij u kojemu radi istraživanja za potrebe renomiranih tvrtki iz regije (Pliva, HS Produkt, Tehnomont, Dok-Ing i ostali), radi znanstvena istraživanja sa znanstvenim institucijama u regiji (Institut Ruđer Bošković, FSB, FKIT i ostali), provodi znanstvene i EU projekte, uvelo je nove studijske programe, a osim toga i same plaće su uvelike porasle radi povećavanja osnovica u odnosu na 2013. - 2018.

Dolaskom Daglasa Korace na čelo Upravnog vijeća dovodi se red i zakonito poslovanje, koje su provodila tri dekana, odnosno v.d. dekanica Matošević, dekan Matika i v.d. dekan Marjanović. Današnja uprava na čelu s dekanom Koracom je nakon uklanjanja nedostataka osigurala dopusnicu za upise, dobila je znanstvenu akreditaciju, otklonila pismo očekivanja te otvorilo dva nova studijska programa. Nastavno na sve rečeno, gdin. Mišković je zadnji koji ima išta reći, štoviše groteskno zvuči njegov zaključak kojeg novinarka navodi u predmetnom članku: „moj je jedini odgovor da tu nema vizije, ni misije, već je uhljebljivanje jedini motiv, a „kad je već tako neka bude tamo čim više naših i na čim većim plaćama, pa dok traje – traje“.

Zašto? Pitajte gdina. Miškovića i njegove suradnike o „uhljebljivanju“ ili bolje rečeno o zapošljavanju članova porodice i plaćanju doktorata na teret Veleučilišta. Neki od njih nisu nikada ni završili doktorate, a novac su vratili tek po dolasku novih dekana. I za kraj, istaknimo i da nitko od djelatnika koji su otišli s Veleučilišta tada, nije dobio otkaz, niti je itko tužio Veleučilište za išta. Samovoljno su otišli ili jer nisu imali potrebne uvjete i zvanja za rad ili jer nisu željeli raditi po zakonskim propisima, a što se tiče “ukidanja“ smjera Politehnika, za isti nije postojao interes od propasti brodogradilišta Uljanik. U skladu sa Zakonom o medijima (čl. 41, st. 1.) te u cilju točnog informiranja javnosti zahtijevamo objavu demantija. Molimo da demanti bude objavljen na naslovnici vašeg portala, odnosno na istovjetan način i istom obujmu kako je bio objavljen vaš članak, kako na vašoj web stranici tako i na vašim društvenim mrežama.

S poštovanjem, Istarsko veleučilište