LOVRE PUH i MATEJ TERLEVIĆ Juniorske i seniorske prvake Hrvatske u dvojcu već vrbuju američka sveučilišta

S veslanjem su krenuli relativno kasno, kao srednjoškolci. No, trud, strpljivost i disciplina doveli su ih do fantastičnih rezultata. Lovre Puh i Matej Terlević su seniorski prvaci Hrvatske u dvojcu, maturanti Tehničke škole i Gimnazije Pula, pred kojima je svijetla budućnost.

Juniorski i seniorski prvaci

Ovaj veslački dvojac pulske Istre nedavno je u Zagrebu na Državnom prvenstvu za seniore i veterane osvojio prvo mjesto. No, to nije sve, oni su i juniorski prvaci budući da su 2020. i 2021. na državnom prvenstvu također osvojili zlato. Lani su odradili i svoje prve nastupe za reprezentaciju.

Lovre Puh i Matej Terlević

Nedavno su, na Juniorskom Europskom prvenstvu u talijanskom Vareseu, u četvercu bez kormilara sa Zagrepčanima Svenom Thomasom Banovićem i Matejom Galićem, osvojili visoko peto mjesto.

U razgovoru prije treninga, na pulskoj rivi, doznajemo da njihovi rezultati nisu prošli nezapaženo i da su ih već kontaktirali s američkih sveučilišta, a kojima je veslanje jedan od omiljenih, prestižnih sportova. Hoće li uskoro veslati osmerac za američki koledž, pitamo ih. Otkrivaju nam da su do njih došli prateći rezultate veslačkih natjecanja.

Obojica su skromna, vele da bi to željeli ostvariti, no kako će prvu godinu studija ipak provesti u Zagrebu.

Matej želi studirati strojarstvo ili mehatroniku, Lovre računarstvo, a nakon toga nadaju se kako će uspjeti dogovoriti školarinu s nekim od fakulteta koji im se nude na način da pronađu studije koji ih zanimaju i nastave veslati zajedno.

Žele nastaviti veslati zajedno

Uz smijeh navode da su veslali i u drugim kombinacijama, ali rezultati nisu bilo tako dobri. Njih dvojica dobitna su formula.

- Rekle su nam mame da smo se 'poznavali' kada smo bili jako mali, otkad smo rođeni, ali zapravo nas je spojilo veslanje. Naravno da se odlično slažemo, jer su tako rezultati puno bolji, veli nam Matej.

On se inače, kako nam prepričava, kao klinac okušao u različitim sportovima - probao je plivanje, ronjenje, odbojku na pijesku, košarku, taekwon do i judo, no tek je s veslanjem sve sjelo na svoje mjesto. Pet godina intenzivnog rada donijelo je rezultate.

I Lovre je, dodaje, dugo igrao košarku, a onda ga je mama nagovorila da ode na veslanje, kojim se bavio stariji brat.

- Evo, nije pogriješila. U veslanju sam ostao, a sada ga trenira i mlađi brat, smije se Lovre dodajući da je to nekako ispao obiteljski sport.

Dečki nam priznaju da su imali i teških trenutaka. Kako vele, treniraju sedam puta tjedno, a kada nema škole i deset, 11, 12 puta u tjednu.

Svakodnevni intenzivni treninzi

Pa kako uspijevate posložiti sve obaveze, sada je matura, uskoro upisi na fakultete... pitam ih, a Matej odgovara "snalazimo se".

Naš obrazovni sustav nema sluha za sportaše

- Nije nekada lako, nakon škole ručam, odspavam sat kako bih prikupio energiju i onda odlazim na trening. Preko vikenda učim. A opet, nije mi teško jer mi se ovaj sport zaista sviđa i volio bih se nastaviti baviti veslanjem, navodi Matej. Lovre pak dodaje kako bi im na američkim fakultetima studij bio puno lakši nego u Hrvatskoj, jer su naši programi rigidni i nemaju sluha za profesionalne sportaše.

S tim se slaže i njihov trener Elvis Orbanić koji navodi da seniorski sportovi na visokom nivou jako pate kada se djeca odluče na studij, jer Bologna traži prisutnost na satovima i nije fleksibilna. Stoga su mnogi prisiljeni birati između studiranja i profesionalne sportske karijere.

- Odlični su ovo dečki. Inače je idealno doba za početak bavljenja veslanjem 12 godina. Oni su krenuli puno kasnije i morali užurbano raditi na tehnici, brzini.....

No, evo ih, danas su članovi reprezentacije. Uspjeh nije došao preko noći, bili su strpljivi i radišni. Morali su na natjecanjima dostići one koji su u ovom sportu puno dulje, no sve su nadoknadili, ističe s ponosom Orbanić, dodajući da u Klubu trenutno trenira oko 85 veslača.

Trener Elvis Orbanić

- Svi naši dečki jako su vrijedni. Za ovaj sport treba biti discipliniran, gotovo svi završe fakultete, postanu uspješni mladi ljudi. Nažalost, hrvatski sustav je po tom pitanju dosta nefleksibilan pa oni nisu prvi koji će svoj životni put, ako tako izaberu, nastaviti u Americi, navodi Orbanić dodajući kao primjer Ivana Pitona i Asju Žero, a koji su svoj studij i veslanje nastavili "preko bare" uz sportske stipendije.

Zasluge roditelja

Dodaje kako Amerika i inače skautira dobre sportaše, ali i mlade talentirane ljude iz drugih područja te da je njegova preporuka da, kad im se prilika već pruža, odu, vide svijeta i prošire vidike, a onda se ipak - vrate u Pulu.

Na kraju, ove nadarene mlade veslače pitamo koji su im najljepši, i ima li gorkih trenutaka u veslanju. Nakon pauze Matej odgovara;

- Društvo, jedinstvo, to je ono što mi je najbolje u svemu. Kad četverac zavesla kao jedan, ta brzina, taj osjećaj... iskren je Matej, priznajući da svi, pa i on, ponekad imaju loš dan, težak trening.

- Teško je ponekad ustati rano ujutro, propustiti neke stvari radi treninga, teško je ponekad i mentalno, ali volimo veslati, i nadam se da ćemo i dalje veslati zajedno, zaključuje Lovre.

Na kraju, na zaboravimo poruku trenera, da velik dio zasluge za uspjeh ovih, ali i svih drugim mladih sportaša, ide zapravo njihovim roditeljima; koji ih podupiru, guraju, koji ih voze i dovoze na treninge, natjecanja...

- Mi smo s njima koji sat dnevno, sve je ostalo na roditeljima, i stoga im se i ovim putem zahvaljujem na požrtvovnosti, zaključio je veslački trener nagrađenog dvojca.