Trideset šestogodišnji Marčanac Marko Čalić, prvotimac kultnog Boksačkog kluba Pula, prije tjedan dana po sedmi je puta u karijeri osvojio Prvenstvo Hrvatske, koje je ove godine bilo održano u Sesvetama.
Na prvo seniorsko državno natjecanje Čalić je otišao sada već davne 2007. godine, a otad mu finale nije nikada promaknulo. U Pulu je pri tom nosio isključivo srebrna i zlatna odličja.
- Ja bih rekao da sam zaslužio devet, a ne sedam zlata, ali što je tu je. Uopće nisam umoran. Super se osjećam. U nedjelju sam došao doma, a već u utorak sam bio na treningu. Ovo mi je sigurno najlakše osvojeno Prvenstvo Hrvatske. Moji suparnici su bili nešto mlađi od mene, nisam ih čak ni poznavao od ranije. U polufinalu sam se borio protiv Matije Plazanića iz Zagreba. To je završilo nokautom, dok je Karlovčanin Aron Vrnoga Gregorio, iz splitskog kluba Joker, u finalu od mene izgubio sudačkom odlukom. Dečko nije neiskusan, ali u finalu mi nije mogao ništa, svjestan je Čalić.
Uskoro kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre
Po povratku iz Sesveta za Čalića odmora nema. U treningu je konstantno, a sada kreću i nešto učestaliji sparinzi. Svo vrijeme trenira ga otac Dorian Čalić, a kondicijski trener uoči prošlogodišnjih Europskih igara bio mu je Siniša Ivanković. Surađuje i s nutricionistom Sebastijanom Orlićem, kao i s Darkom Uležićem koji ga savjetuje kad je riječ o treninzima snage i kondicije.
- Neko vrijeme proveo sam i na pripremama u Kanadi, a sada sam doslovce ušao iz priprema u pripreme jer već 29. veljače u Italiji započinje kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Parizu. Riječ je o svjetskim kvalifikacijama koje će zapravo biti kao jedno svjetsko prvenstvo, i ne mogu si sad dozvoliti neko vrijeme za odmor, kaže nam Čalić.
Da bi se kvalificirao na Olimpijske igre, na predstojećem turniru morat će doći barem do polufinala. Ambicije su velike, ali Čalić i njegov tim ustrajni su u namjeri da ove godine po prvi puta sudjeluju na Olimpijskim igrama.
Treća sreća
- Dva puta sam već ostao kratak za jedan meč. Bolje rečeno, jednom sam došao u finale kvalifikacija i izgubio, a tada je samo pobjednik tog svjetskog turnira išao dalje. Predzadnji put sam došao u polufinale, a plasirali su se samo finalisti. Malo mi je falilo, izgubio sam 14-12, i to je baš bilo frustrirajuće. Taj koji me dobio – na kraju je bio treći na Olimpijskim igrama. Nadam se da će mi ovo biti treća sreća, jer odlazak na Olimpijadu svakako je najveće postignuće jednog sportaša, smatra Čalić.
Inače, na državnom prvenstvu u Sesvetama Boksački klub Pula osvojio je još tri brončane medalje. Za to su zaslužni Patrik Licul, Ivan Božac i Saskia Romina Bajin. Licul se natjecao u kategoriji do 60 kilograma, Božac u kategoriji do 63.5, a Bajin do 66 kilograma. Međutim, Čalić nam izražava veliko nezadovoljstvo suđenjem njegovim klupskim kolegama.
- Po meni, svo troje su trebali završiti u finalu! Božac je boksao s Filipom Poturovićem koji ima preko sto mečeva u boksu, dok ih on ima svega dvadesetak. Za Licula odgovorno tvrdim da je to bila čista pobjeda! Ne znam što reći. Bilo je puno „krađa“ i nepoštivanja pravila, i puno njih se kasnije žalilo. Što se tiče Bajin, ona je prva djevojka u povijesti kluba koja je nastupila na državnom prvenstvu! Inače živi u Njemačkoj, ali dolazi trenirati tu kod nas. Za mene je to bila čista pobjeda! A po sucima, izgubila je 3-2 na kraju. To me jako razočaralo! S druge strane, zadovoljan sam kako su meni sudili. Mada kod mene nije ni bilo prostora za krađu, veli nam danas Čalić.
Marko Čalić i Dorian Čalić
Otac trener i uzor
Marka Čalića od njegove petnaeste godine trenira otac, proslavljeni boksač i bivši izbornih Hrvatske boksačke reprezentacije, Dorian Čalić.
- Ja mu ništa neće sugerirati. Dok god ima volje, neka trenira. Evo, ja sam u klubu od 1972., a trener sam postao 1987. godine. U tom periodu imali smo broncu Mirsada Ahmetija na Europskom prvenstvu 2006. godine, a bili smo i ekipni prvaci Hrvatske 1996. i 1997. godine. Danas treniram sve uzraste Boksačkog kluba Pula, a trenutno imamo 50-ak juniora i 20-ak seniora.
Naravno, najsjajniji dio povijesti našeg kluba osnovanog 1946. godine jesu medalje Mate Parlova čije ime nosi Dom sportova u kojem se nalazimo. Uvijek volim podsjetiti i da smo bili jedini hrvatski klub koji je ikada osvojio ekipno prvenstvo Jugoslavije. To nam je pošlo za rukom 1982. i 1983. godine, prisjeća se Dorian.
- I ja sam postao trener još 2018. godine, međutim kad završim s boksačkom karijerom posvetit ću se isključivo tome. Zasad vodim treninge u mom Boksačkom klubu Pula i u pulskom borilačkom klubu Trojan. Inače, boks nije bio moj prvi sport. Ja sam kao klinac trenirao karate. To je trajalo nekih šest godina, i onda sam u prvom srednje odlučio da ću krenuti na boks. S tatom imam super odnos. Tata me nikada nije tjerao da treniram boks, a neću ni ja svog sina. Neka trenira što god želi, a ja ću uvijek biti tu za njega.
A kao netko tko radi s mladima, mogu vam reći da će Pula zasigurno i u budućnosti ostati grad borilačkih sportova. Ima mladih nada zahvaljujući kojima će se ta tradicija svakako nastaviti i dalje, zaključio je Marko Čalić, aktualni prvak države u kategoriji do 92 kilograma.
