MARKO DŽIN, VELIKI SPORTAŠ I SVESTRANI STUDENT: Uspješno kombinira tri fakulteta i tri sporta

Kada je na Svjetskom seniorskom prvenstvu u kickboxingu održanom u portugalskoj Albufeiri, u disciplini point fighting, osvojio broncu, 21-godišnji pulski kickboxač, inače član hrvatske reprezentacije, Marko Džin nije krio zadovoljstvo. Danas s ponosom kaže da je, "nakon puno treninga, znoja i muke znao da jedna takva medalja mora doći. I došla je!".

U toj je borbi izgubio od Talijana Riccarda Albanesea, inače jednog od top 5 boraca u svijetu, pa mu je ova bronca tim draža.

- Znao sam da sam spreman ići do vrha, nakon odličnih priprema u Budimpešti, a potom i vrhunskog turnira u Atlantic Cityju gdje su bili najbolji borci svijeta i gdje sam osvoji srebro. Uz takve pripreme, puno odricanja, trebala je pasti i ova medalja sa Svjetskog prvenstva. I eto, tu je!, ponosno nam kaže Marko. Pritom veliku zahvalu upućuje pulskoj Zakladi za sport koja je njemu i "zlatnoj" Elizabeti Crnković pokrila troškove i tako im po prvi puta olakšala ogromne novčane izdatke koje svaki turnir nosi, pogotovo u onim sportovima koji nisu olimpijski.

Od biljnih znanosti do pčelarstva

Inače, Marko je student Agronomskog fakulteta u Zagrebu na preddiplomskom je studiju Biljnih znanosti, ali studira i vanredno na Kineziološkom fakultetu Stručnu izobrazbu trenera te na University Of Arizona za nutricionista. Sve to skupa, kaže nam, stigne uz više ili manje truda i muke, ali za sada mu ide dobro, a on u svemu vidi i poveznicu. Jednog dana, kaže, želio bi se baviti pčelarstvom, a s obzirom da je vrsni sportaš, onda se educira i u smjeru sporta te, neizostavno, cjelinu zaokružuje prehrana koja je važna svima, a posebno sportašima. Za sada još uvijek ne zna gdje će ga život usmjeriti, hoće li to biti prema hrani ili sportu, ali Marko ionako smatra da su to komplementarna zanimanja koja će on uspješno spojiti. Za svoje studentske uspjehe, dobiva stipendiju Općine Medulin, dok, vrlo neobično, njegove sportske uspjehe stipendijom ne prati i Hrvatski olimpijski odbor.

Marko Džin na turniru (Foto privatni album)

U sportsku je priču ušao kao vrlo mali, kada su ga već s četiri godine roditelji odveli na judo, da bi na nagovor prijatelja upisao i taekwon do, a potom i kao komplementarni sport kickboxing. I dok je kod trenera Edija Viškovića prošao kadetsko i juniorsko razdoblje u taekwon dou i kickboxingu, da bi potom krenuo na pripreme s mađarskim trenerom Kristijanom Jarockijevićem, u judu ga od njegove 16. godine prati trener Dean Ilić iz "Istarskog borca".

Do suradnje s mađarskim trenerom, kaže nam, došlo je posve slučajno jer u Hrvatskoj zapravo i nema pravih priprema za reprezentaciju, čiji je član već šest godina, već svatko trenira za sebe, pa ih pred natjecanja okupljaju.

- Mađari imaju pripreme u Csongrádu u Mađarskoj i tako sam ja odlazio kod njih jer su me nakon nekoliko susreta po turnirima, pozvali da im se pridružim. Na judu sam bio sve do početka korone, ali mi je onda sve bilo komplicirano pratiti pa sam se ponovno vratio kickboxingu, kaže Marko koji ova tri sporta vrlo uspješno kombinira. Baš kao i učenje.

Pojašnjava da skripte i laptop nosi sa sobom na pripreme i turnire pa uči u pauzama između treninga, a na ispite izlazi u rokovima, ali i izvan rokova kod onih profesora koji mu izlaze u susret. Svakako, kaže, ispite nastoji riješiti prije nego počne sezona turnira.

Uspješno kombinira tri sporta taekwon do, kickboxing i judo

A upravo zahvaljujući turnirima putuje na sve strane svijeta. Nakon svakog turnira slijedi nekoliko dana odmora, a odmah potom kreće novi ciklus priprema. Upravo uoči još jednog odlaska u Budimpeštu, a potom i na turniru u Italiju, te potom na Svjetski kup od 15. do 18. veljače u Zagrebu, sreli smo ga i mi u Puli na novogodišnjim praznicima.

Sportovi na otvorenom nisu bili opcija

Kaže nam Marko da je to prilika i za kratki susret s njegovim prijateljima, koji su također mahom sportašima pa su svjesni njegovim obveza i cijene njegove sportske uspjehe. Baš poput ponosnih roditelja. Pitamo ga kako to da ga mama Kristina nije usmjerila u veslanje, s obzirom da je i sama veslački sudac. Kroz smijeha kaže da je probala, da je zapravo i prošao nekoliko sportova, ali da je po prirodi zimogrozan, pa je smatrao da nema što tražiti vani, pogotovo ne na vodi kada može imati treninge u grijanoj dvorani. I odluka je pala!

Sve dok bude mogao, kaže, trenirat će i dalje. Na svu sreću osim ozljede skočnog zgloba i gležnja, uglavnom tijekom priprema, većih povreda nije imao. Nastavit će i školovanje pa će vidjeti gdje će ga život odvesti.

- Za sada mogu reći da sam u tom sportskom svijetu, da kroz fakultet učim o uzgoju hrane, ali i o nutricionizmu. Pa kad se to sve spoji, mislim da ću sve to moći kombinirati, ali vidjet ćemo, kaže nam kroz smijeh svestrani Marko Džin kojem smo i mi poželjeli puno uspjeha.