PULEŽAN DUBRAVKO KOLEC - DUBI: 'Karate meni nije posao, ja karate volim. Mislim da imamo veliku šansu osvojiti medalju na Svjetskom prvenstvu'

Puležan Dubravko Kolec - Dubi, glavni trener u Centru borilačkih sportova u Puli, u Društvenom centru Rojc, od 2000. godine radi u raznim selekcijama Hrvatskog karate saveza, te je trenutno glavni trener Hrvatske seniorske muške reprezentacije. Dubravko je nosioc crnog pojasa "rokudan" ili kako se pojednostavljeno kaže, šesti dan. Najviši stupanj koji može doseći neki od majstora karatea je deseti dan ili "džudan".

Želio je biti boksač

Dubravko nam priča kako je kao dijete prvo želio biti boksač, ali njegov pokojni otac to nije htio, pa pošto su dva dečka iz njegovog razreda trenirala karate, i on je krenuo njihovim stopama. Bilo je to u rujnu 1979. godine, pa će Dubravko uskoro obilježiti 44 godine u ovom borilačkom sportu i kako kaže, "Evo ostvario sam puni radni staž i mogao bi u mirovinu".

Od vrtića do mirovine

U Centru borilačkih sportova u Puli uvijek ima 30 do 50 polaznika. Dubravko veli da Pula po broju stanovnika ima najveći broj borilačkih klubova u Hrvatskoj koji su registrirani, ali i onih koji nisu.

U Puli postoje tri boksačka kluba, dva hrvačka, tri judo, kickboxing, MMA, krav maga, jeet kune do, tae kwon do i tri karate kluba.

Kod njih u Centru postoje skupine od četiri do šest godina, što oni nazivaju karate vrtić, pa do seniora koji su znali imati čak 73 godine.

Na pitanje tko su sada najstariji polaznici kaže kako su to on i predsjednik kluba Branislav Bojanić, s kojim je 1991. godine krenuo u osnivanje kluba koji je trebao biti centar koji objedinjuje karate, judo, hrvanje i boks, ali zbog pomanjkanja prostora u to vrijeme to nije moglo biti ostvareno u tom opsegu, te su ostali na karateu.

"Današnji karate je prerastao u jednu potpuno sportsku disciplinu, na žalost karate kao baza se kod mnogih zanemaruje i imamo ekspanziju instant boraca koji nastaju preko noći. U jednoj pravoj školi karatea vi ćete učiti osnovne udarce, blokade i radit ćete 'kate' (borba sa zamišljenim protivnikom op.n.), ali radit ćete i na ostalim sportskim segmentima kako bi rezultati bili što bolji", kaže nam Dubravko.

Svjetska medalja kao neispunjena želja

Karate je beskontaktni sport, ali ne u punom smislu te riječi, na primjer u tijelo se može udariti svom snagom, a u glavu se može "udariti" laganim dodirom ili do maksimalno pet centimetara od nje što se boduje, pa će čak i borac koji svog protivnika slučajno nokautira biti diskvalificiran, a pobjeda ide nokautiranom.

"Naš klub je član najveće karate federacije na svijetu World Karate Federation i moramo se pridržavati određenih i ustaljenih pravila. Svi stilovi karatea se jednostavno moraju pridržavati propisanih pravila, ali radi se i na tome da karate postane što prihvatljiviji i gledljiviji za šire mase ljudi. Na žalost, teško smo gledljivi jer su pravila dosta komplicirana, na primjer teško je objasniti čovjeku koji gleda karate kako postoje dvije vrste kazni, za kontakt i za izlaske, te problematiku bodovanja, odnosno mahanje sudaca sa zastavicama, jer ljudi ne razumiju što koji bod donosi. Time ovaj iznimni borilački sport gubi na zanimljivosti i gledljivosti", poručio je Dubravko o kompliciranim karate pravilima na natjecanjima.

Dubravko Kolec s reprezentativcima

Dubravko izražava želju za još jednim bitnim ciljem u svojoj trenerskoj karate karijeri, a to je ekipna svjetska medalja Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu koje će se održati krajem listopada ove godine u Budimpešti.

Djeci su treninzi tlačenje

"Upravo su u tijeku trenažni procesi i ako sve bude u redu, te ova ekipa ostane na okupu, mislim da imamo velike šanse osvojiti ekipnu medalju na Svjetskom prvenstvu. Ako to uspijemo, mislim da bi to bilo ostvarenje mojih želja, te bi se nakon toga povukao iz reprezentacije i prepustio mlađima daljnji rad. Od 2000 godine sam u reprezentaciji, ne napuštam karate, ostajem ovdje u našem klubu u Puli, jer karate meni nije posao, ja karate volim", poručio je o planovima za budućnost Dubravko.

Djeca u Centru borilačkih sportova Pula

Imaju li današnji klinci uzore kakve su imale generacije iz sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina kao što je bio Bruce Lee, pitanje je koje se nametnulo u razgovoru s Dubravkom.

"Teško, oni imaju neke druge preokupacije i zanimanja, poput igrica, to su informatička djeca, možda zvuči nevjerojatno, ali samo jedan posto njih ima takvog uzora, iako treniraju karate. Jednom prilikom sam ih pitao znaju li za neke od naših vrhunskih karatista, niti jedno ime im nije zvučalo poznato, samo su slijegali ramenima, ali za igrače nogometa, e to je već neka druga priča. Na primjer, sve igrače Barcelone su znali i smatram da je to tužno na jednoj višoj razini, jer dosta njih na treninge dolazi kao da im je to neko tlačenje. Pedeset posto njih dolazi jer je to inicijativa njihovih roditelja, a ne vlastita želja", požalio se Kolec.

Ekspanzija crnih pojaseva

Karate danas ima puno problema, jedan od njih je, kako kaže Dubravko, ogromna ekspanzija crnih pojaseva, pa je u nekim klubovima lako doći do tog majstorskog zvanja u karateu.

"Od 1991. godine pa do danas, kod mene je samo četvero njih polagalo za crni pojas, pa možete pretpostaviti koliko držim do toga. U nekim klubovima se visoki pojasevi dijele šakom i kapom. Jedan takav dečko iz jednog kluba došao je trenirati kod nas s visokim smeđim pojasem, znači korak do majstorskog crnog. Taj dečko onda doslovno nije znao stajati u osnovnom stavu, a za dvije cure koje su imale niže pojaseve od njega mislio je kada ih je vidio na treningu da one imaju crni pojas s obzirom na njihovo znanje i tehniku. Taj dečko je danas postao jedan potentni karate natjecatelj. Želim da ti mladi ljudi kada odu negdje vani, bilo gdje, i požele u nekom klubu koji drži do tradicije trenirati karate, te ako ih se pritom pita gdje su dobili pojas, mogu s ponosom kazati da je to u Centru borilačkih sportova Pula", poručio je Dubravko.

Dubravko Kolec je vrhunski trener, strog i pravedan, zahtjeva puno rada i upornosti od onih koje podučava. Riječi hvale daje samo za one u koje je siguran da mogu ostvariti vrhunske rezultate, pa nam je za kraj razgovora izdvojio njih četvero u svom klubu.

Mia Milas, Ivan Udović, Filip Marković i Noah Bubić su dečki i cure u kojima Dubravko vidi veliki potencijal među članovima Centra borilačkih sportova Pula. Naglašava da ako budu imali dovoljno upornosti, zalaganja i strpljenja mogu postići velike rezultate.