Hoće li beach sprint postati nova olimpijska disciplina na Olimpijadi 2028. godine u Los Angelesu, još se ne zna, glavni još o otme odlučuju. No, ono što se zna jest da se brojne svjetske reprezentacije pa tako i hrvatska, naveliko zagrijavaju za tu mogućnost, a svoju vještinu „šilje“ na brojnim natjecanjima.
U posljednjih mjesec dana hrvatski reprezentativci vrlo uspješno su tako nastupali na Mediteranskim igrama u Grčkoj, a odmah potom i na Svjetskom prvenstvu u Italiji. O dojmovima, utrkama, atmosferi govorio nam je pulski veslač s trenutno zagrebačkom adresom Lovre Puh i odmah u startu rekao „beach sprint mi je bio otpočetka drag, ali sada mi je još i draži“.
Inače, to je relativno nova veslačka disciplina u sklopu coastal rowinga („obalnog veslanja“), jer, dok se coastal rowing sastoji od veslanje 6 kilometara po velikim valovima, beach sprint uključuje trčanje po plaži te 500 metara veslanja po valovima.
- Ma to natjecanje je jedno sasvim drugo iskustvo, drugačija je i atmosfera, kako među veslačima, tako i među gledateljima. To je 'divlje veslanje', a upravo takva je i atmosfera.
Sa starta kreću po dva natjecatelja, uskaču u čamac, veslaju 250 metara u slalomu, potom se okreću i pravocrtno veslaju natrag, ostave čamac na obali i u trku moraju što prije stići do crvenog gumba i pritisnuti ga. To ide jako brzo, brzo idu i eliminacije, slažu se osmine pa četvrtine finala, pa polufinale…
U pola sata odrade se tri, četiri utrke, sve je vrlo dinamično, napeto i uzbudljivo. A dok se veslači natječu, na obali se pušta glazba koja jača kako se natjecatelji približavaju cilju i crvenom gumbu. Tako se i gledatelji uključuju, 'nabrijavaju' i aktivno bodre veslače. To je jedna luda atmosfera. Stvarno predobro!, gotovo u dahu ispričao nam je Lovre.
U sastavu reprezentacije na ovim su natjecanjima sudjelovali, uz Puha, Nickol Udovičić, inače trener Veslačkog kluba „Arupinum“ iz Rovinja, Martina Kaić iz Ližnjana koja trenutno vesla za zagrebačku Trešnjevku, potom Paola Girotto iz Rijeke koja trenira za Trešnjevku, Nino Varat koji vesla za zagrebački Jarun i Sara Žuvanić iz Zadra.
Svi su oni više tjedana prije i između natjecanja, odradili pripreme na Krku pod budnim okom trenera s Krka, Deana Girotta i Andreja Smilovića.
Međutim, u Grčkoj ih je dočekalo i iznenađenje - varljivo vrijeme, varljivo more.
- Kada smo vidjeli što nas čeka imali smo osjećaj kao da smo trenirali neki drugi sport. Stvarno je sve vrlo neizvjesno, jer niti jedna utrka nije ista, uvjeti nisu isti od jutra do popodneva, od danas do sutra, plima, oseka, valovi… Upravo zato je u Grčkoj otkazan dio utrka pa su medalje podijeljene prema poretku u kvalifikacijama, jer je drugi dan bila divlja voda, a pokušali su održati finale skifova, ali su se svi prevrnuli pa su i tu podijelili medalje po postignutim vremenima u kvalifikacijama.
U Italiji su unaprijed najavili da će se natjecanje produžiti i na ponedjeljak kao rezervni dan, bude li potrebno, a tako je i bilo jer u nedjelju uvjeti nisu dozvoljavali natjecanja, kaže nam Lovre.
Unatoč svemu tome, kući su se vratili s medaljama i vrlo vrijednim iskustvom.
Na Mediteranskim igrama Martina Kaić i Paola Girotto osvojile su srebrnu medalju u dublu. Muški dubl u sastavu Nickol Udovičić i Nino Varat bili su brončani, a bronzu su osvojili i u štafeti gdje se najprije natjecao muški dubl Udovičić i Varat, pa skifovi – u ženskom Sara Žuvanić, a u muškom Lovre Puh, te je za kraj nastupio i ženski dubl Kaić i Girotto.
Na svjetskom prvenstvu u Italiji mix dubl Paola Girotto i Lovre Puh kvalificirali su se u osminu finala gdje su izgubili od američke ekipe.
Martina Kaić je u skifu bila najbolja u ekipi, kaže nam Puh, jer je imala najbrže vrijeme, ali je u osmini finala ipak izgubila od Portugalke kojoj je s vremenom bila vrlo blizu, ali ipak nije prošla u četvrtfinale, dok je muški skifist Nino Varat ispao u „time trailu“, a mix četverac u sastavu Nickol Udovičić, Martina Kaić, Nino Varat i Paola Girotto sa Sarom Žuvanić na kormilu, ispao je u repasažu protiv Iraca.
- Odluka o tome hoće li to biti olimpijska disciplina još nije donijeta, ali nema veze, nastavljamo dalje. Već sredinom listopada idemo opet u Izolu, u Sloveniju, na natjecanje u coastal roowingu, ali se ja potom opet vraćam u mirne vode i na klasično veslanje gdje me već ovog vikenda čeka Zagreb 500 sprint regata.
Ostajem u veslanju, u kombinaciji sa studijskim obvezama, a kako i koliko će to biti, odlučit će moj trener iz VK-a „Mladost“ Toni Urlić, veli mladi veslač te nastavlja:
- Znam da će biti teško sve odraditi, ali moj je cilj jasan, postavljen, podršku obitelji imam i vjerujem da će se sve posložiti.
Uostalom, moj je tata sada postao najveći fan 'coastala'. Dok su drugi odlazili na pauzu, na kavu, on je ostajao gledati sve utrke, tu energiju, dinamiku, atmosferu, plesalo se i na startu i na cilju… Ma stvarno je prezabavno, zaključio je kroz smijeh Lovre Puh.