Upaljen je alarm na Stoji. Optimizam zbog ulaganja i dovođenja novog trenera Gorana Šućurovića i četiri nova igrača, među njima i dugo očekivanog senegalskog centra Mamadoua Ndiaye, istopio se kao sladoled na kolovoškom suncu nakon dva teška uzastopna poraza na svom terenu.
Prvo je Stoja prije tjedan dana deklasirana od KK Zagreba, izgubivši od jake, trećeplasirane ekipe rezultatom 48:90, u utakmici koja je Stoja djelovala kao raštimani orkestar novih 'pojačanja' i starih, etabliranih domaćih igrača.
Ništa bolje nije bilo ni sinoć nakon poraza 59:91 od Crikvenice, no ovaj je poraz posebno gorak budući da ga je do jučer predzadnjoj Stoji nanijela posljednje plasirana ekipa Prve muške lige.
Stoja je tim porazom (ovo joj je 14., uz dvije pobjede) zamijenila mjesto s Crikveničanima i sada na 14. mjestu drži dno ljestvice, uz ozbiljne strepnje od ispadanja iz lige.
U drugi dio sezone KK Stoja je ušla s četvoricom novih igrača, ali i novim trenerom 53-godišnjim Riječaninom Goranom Šućurovićem. Uz 21-godišnjeg senegalskog centra Ndiayea, visokog 214 cm koji je u Pulu došao iz srbijanske ekipe KK Čačak 94, u klub se vratio Amerikanac Christopher Lee Hortman te došla dva nova vanjska igrača, Tonći Lisica i Juraj Golemac.
Kao najbolja adresa za komentar osjetnog pada ekipe, ali i ulaganja u igrače koje se zasad nisu pokazala dobrim, nameće se predsjednik kluba Šime Vidulin, koji je skinuo sve diplomatske rukavice.
- Realno, šanse za ostanak u Prvoj ligi su minimalne. Nitko to nije očekivao. Ja prvi preuzimam odgovornost, kaže Vidulin.
Na pitanje koliko su ulaganja bila sporna, dominantno igrača iz Srbije i koliko je to bio trošak za klupski budžet, Vidulin odgovara: "Trošak nije bio velik. S većinom igrača koji su došli dogovoren je bonus za opstanak u ligi. No, osim Hortmana, koji ima iskustva, ostala trojica su mladi igrači, 19, 20 i 21 godina koji još uvijek nemaju kvalitetu i iskustvo da donesu prevagu".
Za igrače koji su dovedeni izvan Istre i Hrvatske, Pula je izlog za moguć izlazak u neki bolji zapadni kub.
- Mi smo pokušavali dovesti kvalitetnija pojačanja, no to financijski nismo mogli ispratiti, jer su to igrači od 2.500 do 3.000 eura mjesečno. Ono što je nas krasilo, a mislim da se toga treba držati, jest ekipa naših dečki, uz dva do tri igrača sa strane. U jednom situaciji bili smo primorani tražiti nove igrače jer smo što zbog ozljeda, odlazaka u druge klubove ili odlazaka na fakultet ostali bez nekih naših igrača, pojašnjava Vidulin
- Iskreno, zatečeni smo. Ni najmanje nismo ovo očekivali. Nažalost, ekipa nije najbolja reagirala. Ne znamo razlog, više je to psihološke naravi, nego kvalitete jer igrači su pokazali da znaju igrati. Liga se pokazala kao ozbiljna. Imali smo grešaka u počecima, ja prvi što se tiče sastavljanja ekipe. S druge strane, nevjerojatno je koliko nismo imali sreće. Opet nam nije igrao Maljić, a ni Matić koji je slomio ruku i za ovu je sezonu, nažalost, gotov, kaže Vidulin.
Senegalski centar?
- Dečko je dobar, ali nije pojačanje, s njim treba raditi. On je veliki potencijal i ima nevjerojatne fizičke predispozicije, ali on nije igrač koji će napraviti razliku; isto tako Golemac koji ima samo 19 godina i koji je radnik. Ali, kao i Lisica, nije donio prevagu koju smo možda očekivali. Prijelazni rok je bio jako kratak, svega tri dana i velike si iznose nismo mogli priuštiti, a još bi bilo gore da smo se ekstra zadužili pa ispali iz lige, kaže predsjednik KK Stoje Šime Vidulin
Stoja je sinoć odigrala dobro prvo poluvrijeme koje je završilo neriješeno, iako u jednom trenutku vodila i deset razlike.
"Odjednom to drugo poluvrijeme. Još uvijek ne mogu shvatiti što se desilo. Nije da naši igrači nisu htjeli. Ne znam što reći".
Na naše pitanje koliko je domaća okosnica ekipe podbacila i jesu li neki igrači ljuti zbog dolaska novih, Vidulin odgovara: "Nisu ljuti. No, prije su bili nezamjenjivi i igrali 40 minuta, iako bi zamjena i igra na 20 ili 25 minuta trebali biti nešto normalno. Ali da, dobro ste to primijetili, domaća okosnica ekipe je na neki način podbacila. Jedino je Kordiš bio standardan. No, ponavljam ne bih htio nikog prozivati. Problem je što uđemo u dvije greške i više se ne možemo izvući iz toga. Umjesto da to psihički prođeš, (zezneš, ali ideš dalje, doći će bolje), e iz toga ne možemo izaći. Recimo, Crikvenica je jučer u prvom poluvremenu imala puno grešaka. Popović je promašivao, bacao lopte u aut, svađao se sa svojim trenerom, ali odjednom je u drugom poluvremenu proigrao i dobio utakmicu. To mi nismo imali. Mi kad padnemo, mi se više ne dignemo. E zašto, to je više pitanje za jednog psihijatra, psihologa nego za upravu, kaže predsjednik 'Stoje'
- Karakter ekipe se negdje putem malo izgubio. Najvažnije je vratiti ga i do kraja sezone odigrati muški. I ako već gubimo, da gubimo kako spada, dajući sve od sebe. Izgubili smo, primjerice, od Jazina nakon tri produžetka, ali smo se borili za svaku loptu. Jučer se u drugom poluvremenu nije vidjelo da se itko bacio za loptom, da je netko napravio faul. Jedini koji je unio malo agresije je Burić koji je najstariji i nije košarkaš. Ekipa treba reset, nastavlja.
- Krivi smo mi kao uprava što nismo mogli dovesti bolje igrače. U Istri ih jednostavno nema. Ove nove amo zvali jer je voda došla u uši, ali nismo pogodili. Mi nemamo iskustva u tome, nitko od nas nije profesionalni menadžer, pokušali smo uz neke kontakte izvući najbolje što znamo.
Novom treneru, zaključuje predsjednik 'Stoje', nema što prigovoriti, kao ni prethodnom treneru Kovačeviću, dodajući da ne treba mimoići činjenicu da dobar dio igrača, uz bavljenje košarkom, radi drugi posao.