SENZACIJA U ŠPANJOLSKOJ Pulski stolnotenisač Borna Zohil umalo do medalje na Parasvjetskom prvenstvu "I DALJE SANJAM OLIMPIJSKE IGRE"

Stolnoteniski klub Pula neće, čini se, imati problema ostati najtrofejniji omladinski pogon u državi. Iz Španjolske se, naime, jučer vratio Borna Zohil koji je sa svega 16 godina stigao do četvrtfinala Parasvjetskog seniorskog prvenstva. Na cijelom natjecanju samo je jedna brazilska stolnotenisačica bila mlađa od njega, a Francuz Thomas Bouvais koji mu je srušio san o medalji, duplo je stariji od Pomerca Zohila.

Uspjeh iznad svih očekivanja

- Njegov rezultat je čista fantazija. Otišao je tamo bez ikakvih očekivanja. To je nagrada za sav njegov trud i rad, i to nakon što je ljetos na juniorskim Igrama mladih u Finskoj bio zlatan pojedinačno i ekipno. Već su ti uspjesi bili iznad svih naših očekivanja, kaže Bornin trener, Bogdan Đekić.

Hrvatski reprezentativac Zohil ni sam ne zna kako je u nekoliko mjeseci uspio prijeći iz sjajnog juniora u izrazito respektabilnog seniora, a budući da se u tu kategoriju prelazi s napunjene 23 godine.

U prvom je kolu netom odigranog Parasvjetskog prvenstva bio slobodan, da bi onda u osmini finala bio bolji od 4. igrača svijeta, Poljaka Piotra Grudziena. Samo to postignuće u Stolnoteniskom klubu Pula ocijenili su pravom senzacijom, stoga nimalo ne žale za propuštenom prilikom za osvajanje medalje.

Presudilo iskustvo

- Mislim kako je na koncu ipak presudilo iskustvo. Smatram kako sam za turnir bio itekako spreman. Trenirali smo svakog dana u pulskom Domu sportova, barem dva i pol sata, a nerijetko i više. S treninzima nastavljam već danas. Moramo se, naime, spremati za Europsko prvenstvo koje se iduće godine u rujnu održava u Engleskoj. Prije toga čeka nas podosta domaćih i međunarodnih natjecanja. Uglavnom, puno je posla pred nama, veli nam Zohil po povratku kući.

San o Olimpijskim igrama

- Zasad ostaju samo red, rad, disciplina i treniranje... Volio bih otići na Paraolimpijske igre jednom u budućnosti, iako sam svjestan da za to moram još jako puno trenirati. To neće biti teško jer u klubu se se svi jako dobro poznajemo i mogu reći da smo prava obitelj, zaključuje Zohil.

- Mislim da ga je ovoga puta zeznulo to što je, nakon vodstva, već počeo razmišljati o medalji pa je tada i sva taktika pala u vodu. Ali, mi nastavljamo dalje jako na svim treninzima i vidjet ćemo dokle to ide, kazao je na koncu ponosni trener Đekić.

A ako je suditi po dosadašnjem angažmanu, ali i rezultatima, san o Olimpijskim igrama jednom bi mogao postati i stvarnost.