ŠIME VIDULIN: "Da imamo još 100 tisuća eura, Stoja bi bila u vrhu Premijer lige!"

Košarkaši Stoje počeli su prekjučer s treninzima u dvorani. Uoči početka nove, druge sezone u prvoligaškom društvu koja počinje gostovanjem kod KK "Zagreb" 7. ili 8. listopada, a tjedan kasnije utakmicom protiv zadarskog kluba "Jazine-Arbanasi" na domaćem terenu, razgovaramo s predsjednikom KK Stoja Šimom Vidulinom o razvojnoj politici kluba i iskušenjima njegova vođenja u nezavidnim financijskim prilikama.

Nije nebitno da se za ovu sezonu liga proširila na 14 klubova, igra se 26 kola, bez prošlogodišnje Lige za prvaka i Lige za ostanak. Četiri najbolje momčadi igrat će play-off, polufinalne i finalne utakmice igraju se na dvije pobjede: prvak ide u Premijer ligu, a poraženi u finalu igra dvije kvalifikacijske utakmice s predzadnjim klubom Premijer lige, za ulazak u najviši rang.

Kao netko tko je također igrao basket, mislite li da će Stoja moći nadoknaditi gubitak odlazak najboljeg igrača Marina Đuguma? Bio je MVP lige, postigao najviše koševa, član najbolje petorke lige, riješio puno utakmica.

Svakako će biti teško nadoknaditi izostanak Đuguma. Tu nema dileme. On je bio jedan od naših ključnih igrača prošle sezone, ali isto tako mislim da će se ekipa, koja se u biti još stvara, podjednako dobro složiti i da će neki drugi, neki novi 'Đugumi' u sezoni iskočiti. Još traju pregovori o pojedinim pojačanjima. Niko Dasko, Niko Travica, Matija Maljić i Filip Gustovarac produljili su ugovore, a posebno mi je drago što je dvogodišnji ugovor potpisao Aleksa Matić, čiji će nam kvaliteta, ostvareni uspjesi i veliko međunarodno iskustvo silno značiti.

Otišao je Nikola Ostojić u Pulu 1981. Govorimo sad o centru.

Moramo biti iskreni, sad smo na centarskim pozicijama malo tanki. Ostali smo na Travici, Maljiću, mladom Ivančiću koji je ipak tek ulazni junior. Pokušavamo naći centra. Također, s nama je prošle sezone trenirao poznati vaterpolist Damir Burić, koji je zbog svoje visine i drugih karakteristika bio koristan, posebno na treningu, tim više što naš trener voli stil igre s dva visoka igrača. Na tome ćemo svakako morati poraditi.

Trener ostaje Marko Kovačević, a njegov zamjenik Igor Valić preuzima omladinski pogon?

On je to bio i ranije, a prošle godine se priključio seniorskoj ekipi, čisto da pomogne tada novom treneru Marku.

Je li odlazak Đuguma u Kvarner 2010 poremetio odnose dva kluba?

Pa nije.

Je li u tom Đugumovom prijelazu bilo sve korektno?

Meni je žao da je Đugum otišao, ali to je bilo realno. On je imao želju igrati profesionalnu košarku, da to radi i od toga živi.

Ovdje u Puli bio je profesionalni kuhar.

Da. Tamo će samo igrati. Mi nažalost nismo u mogućnosti ponuditi takve financije i tu je sve bilo čisto i jasno. Ono što nas je zasmetalo na početku prošle godine je to što je njihov trener direktno zvao Đuguma. Ali to smo zaboravili. Ta je priča digla malo tenzije. Zna se kako se to profesionalno radi: predsjednik, uprava kluba kontraktura drugi klub, "želimo igrača, može li". Naime, Đugumu je ugovor istekao s 15. svibnja ove godine i on nije s nama više imao ništa, dok je lani imao važeći ugovor, i to na početku sezone. To nije bilo baš korektno, pogotovo jer mu je tada govoreno: "Dobit ćeš ponudu koju ne možeš odbiti". Svi znamo da se mi financijski ne možemo mjeriti s Kvarnerom koji će sada najvjerojatnije biti prvak.

Kvarner se prilično pojačao?

Da, doveli su i ozbiljnog, iskusnog centra Marjana Čakaruna, doveli su još par igrača. Kvarner i Osijek su po meni glavni favoriti za ulazak u Premijer ligu, a moguće je da će u tome uspjeti i oba kluba.

Samobor je sada bitno jači, a prošle je sezone bio jedna od lošijih ekipa.

Da, priča se da je zbog njih proširena liga, jer bi oni bez proširenja ispali iz lige. Po meni, bolje da je liga proširena. Njima je trener Đuro Simon, otac Krune Simona koji će ove godine igrati ta Samobor, dakle čovjek koji je igrao i osvojio par puta Euroligu doći će  par puta igrati i na Stoju. Po mom mišljenju, Samobor će biti među prve četiri ekipe, i zbog Simona, a imaju i Davida Ušića, sina poznatog košarkaša Svena Ušića. Davida smo i mi kontaktirali, no on se odlučio za Samobor i zbog posla i zbog obitelji. To je naša košarkaška realnost.

Kako taj ključni problem mislite riješiti u razvojnoj politici kluba? Stoja stvori igrače koji nakon mature odlaze na neki vanjski studij. Koji je smisao kluba koji ih ne može zadržati zbog malog budžeta?

To je jako dobro pitanje.

Je li možda rješenje u spajanju u s KK Pulom 1981?

Mislim da spajanje nema veze s tim. Dok košarka ima ovakav status, za razliku od nogometa, i dok košarku, da nikog ne uvrijedim, treniraju gimnazijalci, dakle malo bolji učenici kojima je školovanje na prvom mjestu,  oni se neće moći kroz košarku ostvariti. Čak i da igraju Premijer ligu, od toga neće živjeti. Jedino oni koji se probiju do NBA-a, a takvih je jako malo. U nogometu je mogućnost osiguranja egzistencije puno veća. Sve se vrti oko egzistencije. U nogometu dečko sa 17, 18, 19 godina potpiše ugovor na dva milijuna eura kao Mauro Perković. I ti si riješio maltene sve, ali si se i odricao za to. Kod nas u košarci se odriču, dođu do neke faze i to je to. Nama je ove godine Dino Blažević, sjajan dečko, prošle sezone fantastičan igrač, gimnazijalac s nagradama za najboljeg učenika, upisao stomatologiju u Zagrebu. Što da mu mi kažemo? Samo: ‘Sretno, bravo, nastavi dalje i jednog dana se vrati’. Isto tako Nikola Rojnić, također super dečko, odradio svoju minutažu, upisao arhitekturu, na vrlo visokom mjestu upisne liste. Takve mi ne možemo zadržati i da igramo Premier ligu. Prije dvije godine nam je tako otišao Pavao Turić, sjajan dečko, fenomenalan igrač, najbolji student na Prirodno-matematičkom fakultetu koji sad igra za "Zagreb".  I šta da mu mi kažemo? Ostani tu?

Koliko iznosi proračun Stoje?

Prošle godine iznosio je oko 650 tisuća kuna.

Kako se taj budžet puni?

Prvo, kao i svi, putem programa sportske zajednice Grada Pule, drugo su članarine koje moramo naplaćivati od roditelja djece i treće su donacijama i sponzori. Mi polako rastemo, ali nismo još dovoljno interesantni nekom koji bi bio spreman uložiti u klub. Premda bismo mi i s puno manje novaca napravili više. Znate što, sa 100 tisuća eura ekstra, mi bismo bili u vrhu Premijer lige!

Takav iznos ne bi trebao biti problem za turističku pa i neku drugu privrednu granu u Puli.

Takav iznos ne bi trebao trebao biti problem, no košarka, ali i općenito sport u Istri nema identitet, osim NK Istre koja je sada nešto napravila. No, to je napravila zbog vanjskog vlasnika koji je uložio. Košarku vuku entuzijasti kao što smo mi, i to je to. Ne pojavljuju se veliki šoldi; daj bože da se to promjeni. Nije to Hajduk ili Partizan, gdje se zna da tvrtka, ukoliko ostvaruje dobit, mora ulagati.

Je li sudbina kluba onda samo taj entuzijazam s tih 90-ak tisuća eura budžeta i pozicija donekle razvojnog kluba koji će tu i tamo prodati možda nekog igrača?

Mi kao KK Stoja oduvijek smo bili poznati baš po radu s mladima, po razvoju igrača. Neki su nam ove godine otišli, a došli su nam novi, naši Vito Mlatac i Roko Cetina (koji igraju za hrvatsku U17 3x3 reprezentaciju), Petar Ivančić, Noel Mardešić, pa Cukerić, Lenđel, Babin, Tanović... Kroz godine smo u njih ulagali i oni će sad imati priliku igrati najviši rang. U redu, najviša je Premijer liga, a mi smo jedinstvena druga liga odnosno, službeno, Prva liga. To je jedan proces. Stvaramo igrače koji će otići, no oni će se  (i to je najveći plus za nas), po završetku fakulteta s 24 ili 25 godina vratiti u Pulu i kao zreli ljudi i igrači nastaviti ovdje igrati. Najbolji je primjer Matija Maljić, koji je igrao još sa mnom. Čovjek je završio Fakultet elektrotehnike i računarstva, radi ozbiljan posao, vratio se u Pulu i danas trenira s nama. To je vrijednost. Tako sam se i ja, nakon završenog prava u Zagrebu vratio u Pulu i igrao još 5-6 godina, i nije mi to bilo teško. Dakle, jedan miks mladih i iskusnih povratnika, i tu i tamo, ako se desi, nekakvo pojačanje.

Je li na taj način mogući ozbiljan iskorak Stoje u srednjem roku, pa i ulazak u Premijer ligu?

U sadašnjoj situaciji, bez jednog velikog, glavnog sponzora, teško. To iskreno kažem. Jer, drugi klubovi ipak imaju prednosti u tim većim sredinama. Zagreb ima četiri ili pet klubova i uvijek će još naći studenta, kao i Split s okolnim klubovima Omiš, Kaštela, Podstrana, s puno igrača koji gravitiraju tom gradu, uz dugu tradiciju, košarkašku školu.

Tu je i KK Vrijednosnice Osijek.

Oni i Kvarner su jedini klubovi koji funkcioniraju isključivo plaćanjem. Svi su 'plaćenici'. Ovi ostali rade i igraju. Nažalost, i Premijer liga je došla do toga. Ponavljam, sve se vrti oko financija.  Po meni, najvažnije je ulagati u trenere, u rad s mladima i stvarati što više igrače. Hvala bogu, ovog ljeta malo nam se podigla košarkaška  reprezentacija.

Što bi se dobilo mogućim spajanjem KK Stoja i KK Pula 1981?

Mislim da je to jedini način da se ozbiljno pokuša napasti Premijer liga. Ne trebaju se spojiti već realno i iskreno surađivati. No, imamo dva potpuno različita vođenja vođenja kluba.

Koliko je taj odnos opterećen mogućom ljubomorom i frustracijom KK Pule jer je ona oduvijek imala poziciju najjačeg kluba u Puli, pored Stoje, nekad Šijane, Fažane?

Nisam stekao takav dojam. Oni smatraju da rade bolje. No, i ja sam dijete pulskih Gradina, tamo sam trenirao do odlaska na fakultet. Znam manje-više svu tu ekipu. U biti, sadašnja 'Pula' nema veze s Gradinama. Oni su potpuno drugi klub koji su osnovali veterani, pa je kasnije, nakon raspada 'Istre' prije 20 godina, nastavljen rad. A kad bi došlo do spajanja, moje je mišljenje da bi taj klub trebala voditi neka nova svježa osoba, niti ja, niti postojeći predsjednik KK Pule. Spajanje bi svakako privuklo veće financije, no problem je kadrovske politike, netko nekog ne voli itd... a ja sam se u tom potencijalnom spajanju spreman odmah povući. Ja sam svjestan da je ime 'Pula' zvučnije od 'Stoje', ali s druge strane i mi smo posljednjih godina od te 'hobotnice' napravili brend u cijeloj Hrvatskoj. Kad dođem u Zagreb, svi znaju za Stoju, i za mlađe kategorije. S ostvarenim rezultatima na državnim prvenstvima u svim kategorijama, svi u Hrvatskoj znaju za nas! Stvorili smo ime.

Publika je jako važan element KK Stoje, toliko da i ljudi iz "konkurentskih" kvartova poput susjedne Verude, dolaze na utakmice i zdušno navijaju za vas.

Publika nas drži. Navijači nas nisu napustili i kad rezultati nisu bili na nivou, uvijek je bar 200-250  gledatelja. Publika nam je najvažnija, a njihov odaziv i ne čudi jer nam većinu ekipe čine domaći dečki: od njih 12, desetorica živi u Puli, od kojih su njih šestorica stasali u KK Stoji, od najranije 'škole košarke', pretkadeta do juniora i seniora. S druge strane, Stoja je jedini predstavnik iz Istarske županije u tom rangu. Znam reći igračima da se za Stoju prvenstveno igra zbog emocija!