Nije lako, jer osim što smo vježbali s tim konjima dva mjeseca, ipak su to životinje, i nikad ne znate što će im biti. A bude tu i straha od gledatelja, buke od glazbe, oni su na zobi, 'nabrijani' ko metak, i tu stazu od 150 metara - a ustvari je i 300 kada se uzme u obzir i zalet i dio za usporavanje - mi prolazimo brzinom od 50 do 55 kilometara na sat, neki i 60, i onda se naglo moraju umiriti. Sve to treba znati balansirati. Konji nisu igračke, imaju svoj temperament, kaže Broskvar
Nije lako, jer osim što smo vježbali s tim konjima dva mjeseca, ipak su to životinje, i nikad ne znate što će im biti. A bude tu i straha od gledatelja, buke od glazbe, oni su na zobi, 'nabrijani' ko metak, i tu stazu od 150 metara - a ustvari je i 300 kada se uzme u obzir i zalet i dio za usporavanje - mi prolazimo brzinom od 50 do 55 kilometara na sat, neki i 60, i onda se naglo moraju umiriti. Sve to treba znati balansirati. Konji nisu igračke, imaju svoj temperament, kaže Broskvar
Nakon neprospavane noći, cjelodnevnog slavlja, slijeganja dojmova, danas Daniel Broskvar, ovogodišnji slavodobitnik 48. Trke na prstenac polako počinje shvaćati koliko je veliki uspjeh iza njega.
Nakon što je u tri trke skupio čak 8 bodova i to, jednom u dva punta i dvaput u sridu, nakon što je primio pregršt poklona - prijelazni štit i prigodni poklon iz ruku predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, skulpturu Ptice na prstenac, rad akademskog slikara i kipara Josipa Diminića, iz ruku istarskog župana Borisa Miletića, zlatnu medalju Hrvatskog sabora koju mu je uručio predsjednik Sabora Gordan Jandroković te ček na pet tisuća eura, dar sponzora tvrtke Rudan d.o.o. – sada mu predstoji jednogodišnje uživanje u slavi. No, put do te slave nije bio nimalo lak ni jednostavan.
Daniel Broskvar je Barbanac, rodom iz Prhati, ima 36 godina, otac je troje djece - Ane-Lucije, Leona i Paole. Po završetku obrazovanja za prehrambenog tehničara, životni put odveo ga je do obližnje firme „Pitur" gdje i danas radi kao soboslikar/fasader. Ali na tom životnom putu, uza sve privatne i poslovne obveze, vjerno ga, još odmalena, prati i ljubav prema konjima i jahanju.
- Susjed Robi Koroman imao je kući konja i još kao dica vajk smo tekli poli njega i gledali trening. On bi nas, nakon svog treninga, stavio na konja da ga još malo projašemo. Sa 12 lit sam poče samostalno jahati, a 1999. godine prvi san put bi kopljonoša i to baš Koromanu. Onda je 2000. zrman Mario Broskvar kupio konja i kvalificirao se za Trku i onda sam se izvinuo Koromanu i posta kopljonoša zrmanu i to bio u periodu od 2000. do 2012. godine. U tom međuvremenu napunio sam i ja 18 godina i odmah se prijavio za stažistu. Pravilo je da se moraš prijaviti i proći treninge i kvalifikacije, a uza sve to moraš biti i kopljonoša jer inače ne možeš u kvalifikacije. Ja sam sve to ispunio i 2007. prvi puta išao na kvalifikacije, odnosno do 2009. čak tri puta, ali nisam prošao. O tome odlučuje Časni sud, a gleda se i vrijeme i vladanje konjem, poslušnost, i na temelju svih tih kriterija da to jahanje liči na nešto, oni kažu možeš li na trku ili ne, ispričao nam je Broskvar.
U periodu od 2010. do 2012. nije se prijavljivao zbog drugih privatnih obaveza da bi ponovno probao od 2013. do 2018. – svake godine, ali bez uspješnih kvalifikacija.
-I onda sam 2019. konačno uspješno prošao kvalifikacije i od tada se natječem svake godine i sada je stigla i kruna tog truda, toliko željena pobjeda!, ispričao nam je Daniel.
Zanimljivo je spomenuti da u svom vlasništvu nema konja. Od zrmana Maria Broskvara na poklon je svojevremeno dobio ždrijebe kojeg je, zbog nemogućnosti da mu se kvalitetno posveti, morao prodati uz obećanje da će kad-tad kupiti svog konja. Na ovogodišnjoj Trci na prstenac jahao je „Dilu" u vlasništvu Ivane Matošević.
-Naš vođa konjanika Guido Babić je ujedno i potkivač pa, kako ide okolo diljem Istre potkivati konje, tako ima uvid i u kvalitetna grla koja bi mogla biti dobra za trku. Tako i dogovaramo najam kojeg nam plaća Trka na prstena. Ove godine čak devet konjanika je ostalo bez konja, pa smo na trci imali devet novih konja koji su prvi puta sudjelovali. I to je bilo uzbudljivo vidjeti, kako ćemo moći vladati tim prekrasnim životinjama. Na samoj trci „Dila" je bila super, sve se nekako posložilo. I dok mi je dan ranije, na vitici, sunce tuklo u oči, na samoj Trci nije mi smetalo i ja sam prstenac lijepo vidio. Namjestio sam koplje, išao mirno do kraja i točno sam znao gdje i kada ga podignuti! Bio sam opušten, čuo sam da svi viču, da me podržavaju... I bila je srida! Stvarno ludo. Čuti cilo Gradišće kako plješće i izvikuje moje ime – prelijepo! Vidjeti ponos u očima moje obitelji nešto neprocjenjivo. To je to! To sam čeka, za to sam se priprema sva ta lita!, govori nam Broskvar.
Pitamo ga koliko vježbe i treninga zahtjeva ova vještina gađanja u prstenac na konju u punom galopu.
- Nije lako, jer osim što smo vježbali s tim konjima dva mjeseca, ipak su to životinje, i nikad ne znate što će im biti. A bude tu i straha od gledatelja, buke od glazbe, oni su na zobi, 'nabrijani' ko metak, i tu stazu od 150 metara - a ustvari je i 300 kada se uzme u obzir i zalet i dio za usporavanje - mi prolazimo brzinom od 50 do 55 kilometara na sat, neki i 60, i onda se naglo moraju umiriti. Sve to treba znati balansirati. Konji nisu igračke, imaju svoj temperament. Osim toga, nisu svi istog rasta, mi jahači nismo isto visoki, ali nam je zajedničko da je koplje svima dugo tri metra i da je prstenac uvijek na istoj visini. I upravo kroz treninge svaki od nas vidi, najprije u kasu, a potom i galopu, gdje se dignuti, gdje dignuti koplje i na koju visinu, kakva je pozicija ruke, nagib... To je trening, samo jahanje i odlazak u prirodu služi za kondiciju i da se povežeš s konjem. Tek tada, kada ne moraš misliti na konja, možeš se koncentrirati na gađanje i to treba trenirati, priča nam Broskvar.
A da će jahanje i dalje biti obiteljska tradicija svjedoči već poprilično kvalitetno jahanje 11-godišnjeg sina Leona koji u jahanju uživa podjednako kao i otac, ali tu je i poznati tetak Bruno Kožljan koji se prošle godine morao oprostiti od natjecanja jer je napunio starosnu granicu od 60 godina i postao član Časnog suda.
-To je tako u fameji, geni su to! Kad je Leon imao leto dan uze sam ga sa sobom na konja u pauzi između svake od tri trke, tako sve do njegove šeste godine. S njegovih sedam godina sam ga vodio, a s deset je jahao bez mene. Tako da, istina, nasljednika imam, kroz smijeh kaže Daniel Broskvar.
Ovu pobjedu, kaže nam, rado je podijelio s cijelom obitelji, ženom Evom i svoje troje djece, prijateljima, te svojim kopljonošom Filipom Pavlićem.
-Čekali smo kraj službenog dijela svečanosti sa svim konjanicima, članovima Trke na prstenac i predsjednikom Milanovićem pa sam došao doma i već su me čekali ljudi i u čas mi je dvorište bilo puno. Stizale su mi poruke, telefonski pozivi... ma ludo, u 7 ujutro sam ljude ispraćao kući, ali su već počeli stizati drugi ranoranioci i tako sam tek u 3 popodne u ponedjeljak uspio ići spavati. Ne znam niti sam kako sam izdržao toliko na nogama. Sada tradicija nalaže da se organizira službena fešta za članove udruge, sve konjanike, pa i one koji se nisu kvalificirali, članove Časnog suda... A nakon što riješim neke druge privatne obaveze ta će velika fešta zasigurno biti održana i trajati, barem kao i prva, sve do zore, kaže nam slavodobitnik.
Ako štogod ostane od novčane nagrade, dodaje, bit će dano kopljonoši, nešto vlasnici konja i to je, uglavnom, sve! Kao slavodobitnik, iduće godine Daniel Broskvar sudjelovat će na utrci bez kvalifikacija – ako ne promjene pravila, dobacuje nam na kraju te se ujedno zahvaljuje organizatorima, predstavnicima Trke, svim konjanicima, njih 15, s kojima se natjecao, na fer i korektnom natjecanju, na „borbi" u kojoj nitko nije ozlijeđen i u kojoj je sve prošlo u najboljem redu, a za Broskvara završilo i na najbolji mogući način - titulom slavodobitnika!
Dokumentacija iz stečajnih postupaka pokazuje da tvrtke obitelji Banko nakon velikih prihoda nisu podmirivali dugove već su si unutar obitelji isplaćivali pozajmice, često i bez ugovorne podloge
Razgovarali smo s IDS-ovim kandidatom za načelnika Fažane, bivšim dugogodišnjim direktorom Pulaprometa Igorom Škatarom. Neće graditi kampanju na sukobu s aktualnim SDP-ovim načelnikom Radomirom Koraćem * Nastavljaju se poslovni problemi obitelji Banko iz Tinjana. Stečajni postupci u njihovim tvrtkama pokazuju da su uz višemilijunske dugove sami sebi davali milijunske pozajmice
Startnina od 10 eura bit će usmjerena Društvu invalida Poreč
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
