Magdalena Vodopija ogorčena kolapsom sustava za spašavanje: Nema vremena za istražna povjerenstva. Sustav treba mijenjati sad!

- Ono što se dogodilo našoj posadi broda „Canarino Furioso“ je prošlost i ona je, znamo, nepromjenjiva. No, ako se već moralo dogoditi, nadam se i da će propusti u akciji spašavanja za koje saznajemo iz medija prestati biti mogući; ne u nekoj zamišljenoj, boljoj budućnosti, već sada. More je kakvo već jeste, lijepo i opasno. Naša je sreća što pored njega živimo i što ga poznajemo. Netko manje, netko kao Branislav Danevski, kazala nam je Magdalena Vodopija, jedna od petero osoba koje su se nalazile na spomenutoj jedrilici što je prije desetak dana doživjela havariju 17 nautičkih milja od Porera, a inače direktorica Sajma knjige u Istri.

Saniranje jedrilice nekoliko dana nakon havarije

Podsjetimo, Vodopija i njezina suputnica prilikom prevrtanja jedrilice ostale su zarobljene u kabini te u „zračnom džepu“ u poprilično hladnoj vodi na pomoć čekale puna tri sata. Upala pluća naše sugovornice posljedica je takvih okolnosti, a moglo je biti mnogo gore.

Izrazito troma reakcija sustava

Tromu reakciju sustava istražili smo prošlog tjedna kada smo kontaktirali sve službe zadužene za spašavanje, neovisno o tome jesu li te noći sudjelovale u pomaganju putnicima Canarina.

Lučka kapetanija Pula tek tijekom ovog tjedna na istu temu će, kako nam je kazala kapetanica Dolores Brenko Škerjanc, razgovarati s predstavnicima Istarske županije. Vodopija nam, pak, kaže kako ju do danas policija nije kontaktirala kako bi doznala išta o nesretnom događaju.

Sustav spašavanja ne smije ovisiti o Danetovom srcu i dostupnosti

Na kobnu se noć, doduše, Vodopija više ne želi vraćati, ali htjela je ipak s nama podijeliti ono što joj prolazi mislima još danima nakon događaja koji je, pukom srećom i zahvaljujući spremnosti i požrtvovnosti profesionalnog ronioca Branislava Danevskog, završio pozitivno.

Branislav Danevski Dane

Vremena je malo - posla je puno

- Mene ni kao sudionicu nemilog događaja, ni kao građanku, ma ni kao nekoga tko je odrastao na moru i uz more, ovoga trenutka ne zanima zašto je to tako, već za koliko se vremena može promijeniti. A tog je vremena malo. Poslije, kada odlazak na more ne bude ovisio o tome je li Dane negdje blizu, možemo razgovarati o uzrocima. Sada je važno da se zaustave posljedice koje, eto, ovog puta nisu bile pogubne, što ne znači da već sutra neće biti takve, zaključila je Vodopija.

Prošlotjedne vježbe spašavanja na moru u pulskom akvatoriju

Nakon svega rečenog pitamo ju razmišlja li o ikakvim tužbama, na što nam odgovara: „Nikoga neću tužiti, nisam davala izjave ni neću o samoj nesreći jer nemam namjeru hraniti senzacionalističke vijesti. Javno istupam samo zato što ste pokrenuli ključni dio ovog slučaja, a to je nefunkcioniranje sustava koji treba brinuti o sigurnosti na moru. Ne želim da se ovo što smo mi proživjeli ikome ponovi.“

Možemo se samo složiti i nastaviti istraživati neadekvatnu reakciju sustava na saniranju posljedica ovog nesretnog događaja.