Sjećam se kako je, do prije dvadesetak godina grad ljeti, a i zimi bio pun njihovog pjeva... cjelogodišnji pjev i simpatični živ, živ, čuo se skoro sa svake krošnje drveća u Puli. Nešto smo pogrešno napravili kada su vrapci odlučili napustiti naš grad, smatra Puljanin Dean Mladenović * Iz ptičje perspektive gradovi su idealno sklonište od hladnoće i grabežljivaca i dobar izvor "brze" hrane. Iz perspektive ljudi ptice su nepozvani sustanari kojima nitko nije rekao gdje smiju obavljati nuždu, a gdje ne smiju. Kao da smo zaboravili da su ptice - ptice, veli Petra Čulig, stručna suradnica udruge Biom
Sjećam se kako je, do prije dvadesetak godina grad ljeti, a i zimi bio pun njihovog pjeva... cjelogodišnji pjev i simpatični živ, živ, čuo se skoro sa svake krošnje drveća u Puli. Nešto smo pogrešno napravili kada su vrapci odlučili napustiti naš grad, smatra Puljanin Dean Mladenović * Iz ptičje perspektive gradovi su idealno sklonište od hladnoće i grabežljivaca i dobar izvor "brze" hrane. Iz perspektive ljudi ptice su nepozvani sustanari kojima nitko nije rekao gdje smiju obavljati nuždu, a gdje ne smiju. Kao da smo zaboravili da su ptice - ptice, veli Petra Čulig, stručna suradnica udruge Biom
Objava Puljanina Deana Mladenovića, zaljubljenika u prirodu i fotografiju, potakla je nedavno konstruktivnu raspravu na društvenim mrežama. Dean se naime upitao - gdje su nestali pulski vrapci?
- Sjećam se kako je, do prije dvadesetak godina grad ljeti, a i zimi bio pun njihovog pjeva... cjelogodišnji pjev i simpatični živ, živ, čuo se skoro sa svake krošnje drveća u Puli. Nešto smo pogrešno napravili kada su odlučili napustiti naš grad, napisao i konstatirao da je tužno što takve stvari prođu ispod radara javnosti.
- Vrabac je bitna ptica za ekosustav i žalosno je što više ne poznaje Pulu kao mjesto povoljno za život. Jedina mala oaza koju posjećuju je okolica Kaštela u Puli, a znamo i kako je malo drveća ostalo na tom Kaštelu, pa se možemo pitati do kada će posjećivati i taj preostali kutak, kazao nam je Dean.
U raspravi se moglo pročitati i da jedna malena kolonija vrabaca još uvijek postoji u Parku mladenaca u blizini Foruma, da ih još uvijek ima oko Šijanske šume, ali i kako u Puli ima svi više svraka i galebova, za što su krivi sami ljudi - zbog mnoštva otpadne hrane do koje vrlo lako dolaze.
Isto tako neki su primijetili da su se vrapci svojevremeno bili "preselili" sa ulica i trgova u trgovačke centre gdje su u toplom zobali mrvice kruha i sjemenke... Postavljanjem mreža na ulaze i zaštitom hrane iz većine su centara istjerani.
Što se dogodilo s vrapcima, zašto su se odselili, jesu li za to možda krivi čvorci koji su zadnjih godina zaposjeli gotovo sve gradske drvorede?
Inače, njih gradske vlasti već godinama neuspješno pokušavaju otjerati iz grada, kao i galebove koji su sve agresivniji pa je pokrenuta humana kampanja smanjivanja njihove populacije postavljanjem lažnih jaja.
Odgovore na pitanja zatražili smo u udruzi za zaštitu prirode Biom, koja se bavi očuvanjem prirode, njezinim promicanjem i popularizacijom, a veliku pažnju posvećuje upravo proučavanju i zaštiti ptičje populacije.
- Iako se mnogo vrsta ptica odavno gnijezdi u gradovima, pa tako i čvorci i galebovi, počinjemo ih primjećivati tek kada te iste ptice "ugrožavaju" površine ili predmete na koje mi ljudi polažemo isključivo pravo. Prisutnost nekih ptica u gradovima postaje izraženija kada dolazi do njihove koncentracije, tj. kada se okupljaju na zajednička noćilišta ili hranilišta, pojašnjava Petra Čulig, stručna suradnica za zaštitu prirode u udruzi Biom.
U Puli se to, trenutno, događa na Giardinima i Kolodvorskoj ulici gdje se hrane kolonije čvoraka, pritom prljajući beton, ali i inventar ugositelja na otvorenom. Iako je Grad Pula u borbi protiv njih koristio zvučnike, balone, a nedavno i pravog sokola - napretka nema.
Čvorci su i dalje na Korzu, a otići će - vjerojatno - kada stabla ladonja ogole i više ne bude hrane.
Rezultat takvog okupljanja vidljiv je, napominje Čulig, u obliku izmeta koji ostaje ispod i koji je vrlo nepoželjan nusprodukt dijeljenja gradova s pticama.
- Iz ptičje perspektive gradovi su idealno sklonište od hladnoće i grabežljivaca i dobar izvor "brze" hrane. Iz perspektive ljudi ptice su nepozvani sustanari kojima nitko nije rekao gdje smiju obavljati nuždu, a gdje ne smiju. Kao da smo zaboravili da su ptice - ptice, veli.
I dok prilikom uređenja našeg okoliša možemo birati koja ćemo stabla saditi i koju travu posijati zanemarujemo ptice, ali one će svejedno doći, htjeli mi to ili ne. A doći će one vrste kojima odgovara okoliš koji smo stvorili. Upravo u tome, napominje Čulig, leži dugoročno rješenje za skladan suživot ljudi i ptica.
- Potrebno je stvoriti onakvo okruženje koje će pogodovati vrstama kojih želimo vidjeti više. A na betonu će se uvijek vidjeti svi tragovi jer za razliku od travnjaka ili šljunka, on ništa ne upija pa se mora prati.
Zato drugdje u prirodi ne vidimo toliko ptičjeg izmeta koliko je on vidljiv u gradu gdje je ujedno i neiskoristiv. Ovakve stvari trebale bi biti uzete u obzir prilikom urbanističkih i prostornih planiranja te pritom voditi računa o lokalnoj flori i fauni, kazuje.
Ovdje se, napominje, upravo i krije i odgovor na pitanje zašto ima sve manje vrabaca - jer nemaju gdje gnijezditi.
- Vrapci se gnijezde u dupljama i rupama koje pronađu, a kako su evolucijski povezani s ljudima tako su oduvijek tražili otvore na kućama za gradnju gnijezda. Danas se gradnja "modernizirala" te ne ostavlja prostora za suživot s pticama - barem ne namjerno.
Uz ovu izravnu prijetnju, vrapci i druge male ptice suočeni su i s neizravnim prijetnjama kao što su manjak kukaca ili klimatske promjene, napominje suradnica Bioma.
Na naše pitanje mijenja li se onda populacija ptica u gradovima, potvrđuje da bismo mogli reći kako gradovi "doživljavaju promjene u sastavu zajednica ptica". A te nam se promjene, dodaje, očito ne sviđaju.
- Rezultat je to više čimbenika, a ponajprije zanemarivanja prirode u gradovima. Uređenjem gradova samo prema estetskoj funkciji i zahtjevima tržišta postigli smo to da su oni postali povoljni određenim vrstama. Vrijeme je da se posvetimo prirodi u gradu i krenemo uređivati naš okoliš s ostalim vrstama na umu, navodi te pojašnjava dalje;
U gradove dolazi sve više ptica kojima su gradovi zamjena za njihova izvorna staništa - stjenovita područja ili pak generalisti, vrste koje nisu zahtjevne spram mjesta gniježđenja i hrane.
Pritom najčešće primjećujemo veće vrste ptica koje se k tomu i okupljaju, kao što su vrane, galebovi, golubovi, čvorci... Posebice kada oni, poput pulskih galebova, postanu glasni pa čak i nasrtljivi.
- Što se tiče odnosa ljudi prema njima, situacija je svugdje slična: smetaju nam i htjeli bismo ih se riješiti. Dosadašnji pokušaji smanjenja broja "nepoželjnih" ptica uglavnom su bili neuspješni ili postigli tek kratkotrajne učinke. Sve nam to govori da su u pitanju velike promjene za koje su nam potrebna velika rješenja, navodi Čulig.
No gradove, na sreću, još uvijek nastanjuje velik broj različitih vrsta ptica.
Grad Zagreb tako, navodi Čulig, broji više od 100 vrsta ptica, a zasigurno ni ostali veći gradovi ne zaostaju za tom brojkom. Brojnost različitih vrsta ptica može se vidjeti i na fotografijama koje nam je ustupio Dean Mlađenović.
U Puli se tako mogu vidjeti galebovi, golubovi, svrake i vrane, čvorci, crvendaći, zebe, pastirice, mrka crvenrepke, ljeti lastavice i čiope, noću sove i ćukovi...
Tu je zatim pupavac, kos, sjenica, drozd, a ponekad se može vidjeti i vodomar... Sretnici će imati priliku naletjeti i na škanjca ili vjetrušu, pticu grabljivicu.
- Očuvanjem njihovih staništa očuvat ćemo i njihove populacije. Ako uspostavimo prirodnu ravnotežu u gradovima nećemo imati "problema" s pticama. Do tad nam preostaje samo da se naviknemo na sva živa bića s kojima dijelimo stanište, zaključuje Čulig.
Gosti večeri su Stipe Burazer i Karlo Jovanović, članovi udruge studenata povijesti koji će prije projekcije putem videopoziva održati kratko uvodno predavanje Dječja propaganda na filmu
Ovogodišnja javna čitanja u programu Pula čita klasike posvećena su Marku Maruliću, Ivani Brlić Mažuranić i Dragi Gervaisu, dok u realizaciji programa sudjeluju učenici osnovnih i srednjih škola te studenti koji na svoj način sugrađanima predstavljaju književna djela
Iz Hrvatskih šuma poručuju da se radi o sanitarnoj sječi suhih, polusuhih i opasno nagnutih stabala, što je obuhvaćeno njihovim planom gospodarenja, a učinjeno je u suradnji s Gradom Pula
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
