Na prethodnom je poslu gledala djelatnike Herculanee kako se voze na stražnjem dijelu vozila i sanjala da i ona jednom- stane na pedalu. Ne znajući zapošljavaju li uopće žene, potražila je svoju priliku i sreća joj se osmjehnula. Odnedavno i Edita kroz Pulu od ranog jutra prolazi vozeći se - na 'pedali' * Karmen prodaje ribu od 1986., ali je dio karijere odradila na ribarskom brodu. Kad dođe na posao, kaže, od sreće počne pjevati * A prva pulska vozačica gradskog autobusa Marija, pola godine od zaposlenja kaže - na pravom sam mjestu!
Na prethodnom je poslu gledala djelatnike Herculanee kako se voze na stražnjem dijelu vozila i sanjala da i ona jednom- stane na pedalu. Ne znajući zapošljavaju li uopće žene, potražila je svoju priliku i sreća joj se osmjehnula. Odnedavno i Edita kroz Pulu od ranog jutra prolazi vozeći se - na 'pedali' * Karmen prodaje ribu od 1986., ali je dio karijere odradila na ribarskom brodu. Kad dođe na posao, kaže, od sreće počne pjevati * A prva pulska vozačica gradskog autobusa Marija, pola godine od zaposlenja kaže - na pravom sam mjestu!
Na današnji dan 1857. godine njujorške su tekstilne radnice po prvi put izašle na ulice zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Policija ih je rastjerala, ali uzalud - marševi za prava žena te su godine tek počeli i nisu stali do ostvarenja ravnopravnosti.
Nakon stoljeća emancipacije koje je uslijedilo, za žene u većem dijelu zapadnog svijeta prepreka više nema; danas mogu biti liječnice i profesori, policajke, političarke, znanstvenice…
No, zanimalo nas je koliko ih želi raditi na poslovima koji se, zbog velike zastupljenosti muškaraca (i bez zle namjere), još uvijek često nazivaju 'muškim'. Mi smo ih lako pronašli tri, a ne bi ih bilo teško pronaći i puno više jer - žene vole sve poslove.
Rad na ribarskim brodicama, vožnja viličara i gradskog autobusa pa čak i naporni fizički poslovi komunalne službe, iz prve smo ruke doznali, za njih nisu nužda već često poslovi iz snova. A najljepša vijest koju bismo iz budućnosti mogli poslati stoljeće i pol unatrag jest - da ih muški kolege na ovim poslovima rado dočekuju i podržavaju.
Jedan se san ostvario Editi Tomišić iz sela Orbanići – djelatnici pulske Herculanee koja odnedavno radi na poslovima pražnjenja gradskih podzemnih spremnika otpada.
Osamnaest je godina provela u Uljaniku gdje je, nažalost, dočekala i njegov slom pa je, nakon nekoliko epizoda 'rada na satnicu', stigla u reciklažni centar. A tamo je ugledala idealni posao!
- Svaki dan su nam dolazili zaposlenici Herculanee koji su iskrcavali otpad i uvijek sam ih gledala kako se voze na 'pedali'. Mene je to jako zanimalo i onda sam odlučila probati, priča Edita koja priznaje da je ni obitelj jedno vrijeme nije ozbiljno shvaćala kada je pričala da bi voljela raditi kao komunalac.
- Godinu dana su doma mislili da se zezam. A ni ja nisam bila sigurna da li bi me u Herculanei zaposlili jer nisam znala primaju li žene na ovakve poslove. Ali, javila sam se i pokušala, veli Edita. I isplatilo se - čim se otvorilo željeno radno mjesto, dobila je posao u Herculanei.
Danas radi u timu koji svakodnevno, bila kiša ili sunce, prazni podzemne i polupodzemne spremnike za smeće na području Pule, a zadatak joj je, uz pomoć dizalice komunalnog vozila, omogućiti izvlačenje, pražnjenje i vraćanje spremnika na mjesto. Radni joj dan započinje u 4 sata, a provodi ga s kolegom koji upravlja vozilom i dizalicom.
Nisu svi spremnici isti, objašnjava, pa za svaki ima svoju 'proceduru', ali generalno ne bi rekla da je posao težak - važno je samo biti oprezan. Prilikom baratanja kukama potrebno je zaštiti ruke, ali i biti oprezan u prometu te u blizini dubokog otvora za spremnik, objašnjava nam. Bez obzira na opasnosti, u poslu u potpunosti uživa.
- Ja sam sva u 'move-u'. Rekla sam da želim ovo pokušati i jako sam zadovoljna. Sada svaki dan idem na bivše radno mjesto gdje sam gledala kako dolaze kamioni Herculanee. 'Mute' me bivši kolege da se vratim, šali se.
Pedala o kojoj je Edita maštala, stepenica je na samom kraju komunalnog vozila, na kojem djelatnici stoje tijekom vožnje na kraćim relacijama.
Vožnja na pedali za nju je posebno iskustvo jer s nje vidi Pulu iz novog kuta. Za sada je fokusirana na usavršavanje u zadacima koje obavlja, ali nada se da će joj se nekad otvoriti i mogućnost usavršavanja vožnje i upravljanja dizalicom. Očekivano, ljubav prema vozilima i radnim motorima prati je cijeli život - kao djevojčica je već vozila traktor, skoro dva desetljeća provela je u, kako kaže, 'elektro odjelu' brodogradilišta na proizvodnji generatora, a na posljednjem je radnom mjestu vozila viličara. Da se otac nije plašio da će se povrijediti, danas bi, kaže u šali, bila vještija i u baratanju motornom pilom.
Od brodogradnje, preko otpada pa do komunalnog poduzeća, uvijek je bila okružena većinom muškim kolegama, i uvijek je bila ravnopravno prihvaćena.
- U Uljaniku nisam bila jedina žena, ali bez obzira na to koliko nas je bilo, uvijek su me dobro prihvaćali. Više se nitko ne čudi kada dođu kolegice – danas se to već posložilo, kaže Edita i dodaje da izbor poslova, pa i toga hoće li se žena uopće zapošljavati, ovisi od žene do žene. Pravila nema, bitna je mogućnost izbora.
- Neke su žene jednostavno sklonije kućanskim poslovima. Neke biraju jedno, druge biraju drugo… Ja sam vam od onih koje se miješaju svuda, nisam od onih koji stoje na mjestu. Uvijek me nešto vuče dalje, da probam nešto novo. Inače mi je dosadno, ja drukčije ne mogu. Zašto ne bih radila kad vidim da mogu, kaže kroz smijeh Edita.
Bez obzira na izbor naizgled 'grubih' zanimanja, Edita za sebe kaže da je umjetnička duša. U slobodno vrijeme izrađuje ukrase od lavande i 'drvca sreće' od minerala i bakrene žice u koju se zaljubila još dok je gledala kako se koristi pri izradi generatora. Za kreativnost ima uvijek vremena, kao i za kućne poslove i druženje s obitelji. Sve se može, kad se hoće – biti kreativan, raditi naporan posao i - imati lijepo nelakirane nokte. Barem kada je Edita u pitanju.
Karmen Mikovčić na pulskoj ribarnici radi od 1986. godine, no dio ovog vremena nije provela samo za pultom već i na ribarskom brodu. Iako rijetka žena u ribarstvu, uvijek je, veli, bila prihvaćena i ne postoji ništa što nije mogla. S vremenom je prestala ići 'u ribe' i u potpunosti se posvetila prodaji.
S istom radošću s kojom svakog jutra započinje dan na tržnici, kaže nam, isplovljavala je nekad i na pučinu.
- Ja jako volim svoj posao. Ja se borim za raditi. I kad se zatvore stolovi oko mene u 13 sati, ja radim još pola sata. Ja sam pjevala dok sam ribarila, toliko sam uživala. Uživam i sada. Kada dođem ovdje i počnem raditi, ja počnem pjevušiti, ne znam ni sama šta mi je. Ali, ja ovo jako volim, kaže Karmen koja je nedavno odlučila da joj je rano za mirovinu i da želi nastaviti raditi.
- Nisam otišla. Nekako, ja sve stignem! I otići vani u prirodu, i doma sve što trebam, i vidjeti svoje, kaže Karmen i kroz smijeh dodaje da tu i tamo tek osjeti pokoji zdravstveni problem poput išijasa, ali i njega vuče uglavnom iz sportskih dana.
- To me je sport sredio davno, smije se. Ma, sve je bilo rekreativno, tenis, plivanje, a naročito odbojka, ali voljela sam to. Samo tijelo to kasnije osjeti, veli.
Želja joj je nekada bila otvoriti zalogajnicu morskih plodova i spojiti ljubav prema ribarstvu i kuhanju, ali nakon 2000. godine primijetila je da otvaranje marketa i trgovačkih centara te kronični problemi s parkingom mijenjaju navike ljudi. Svaka je godina od tada za nijansu slabija, kaže, pa su se i planovi prilagođavali novom dobu. No ona se kupcima još uvijek raduje. Voljela bi jedino da su ribarnica i grad puniji, a ljudi boljeg raspoloženja.
Bez obzira na sve, ona na posao i dalje dolazi istim žarom. Hladnoća i led, dodaje, ne mogu joj ništa.
- Djevojački sam se prezivala Ledinko, meni je to normalno, kaže u šali.
Njezina današnja poruka za žene je - da im je svakog dana Dan žena.
Sredinom prošle godine predstavili smo i prvu pulsku vozačicu gradskog autobusa, Mariju Stevanović. Od tada, u Pulaprometu su joj se pridružile još dvije djelatnice, pa 'žena za volanom gradskog prijevoza' na pulskim ulicama više nije rijetkost. Lijep je ovo primjer kako je malo dovoljno za trajnu promjenu.
Sa šest mjeseci u 'kotačima', Marija kaže da radost zbog novog posla nije nimalo posustala. Naprotiv! Sada kada je 'vatreno krštenje' upoznavanja s pulskim prometom prošlo i kada su se u rad uvukle zdrava rutina i iskustvo, može smo reći da je sigurna da je na pravom mjestu.
- Kao druga ličnost sam kada sam u busu i kada sam u autu. U autu ti se uvijek žuri, a ovdje sam staložena i idem polako i sigurno. Uživam u vožnji. Nije me neko vrijeme bilo na poslu jer sam bila na godišnjem odmoru i moram priznati – meni je ovo nedostajalo, kaže nasmijana Marija. Djevojčice koje prevozi svakodnevno u školu joj se i dalje dive, putnici je poštuju, a podrška kolega ne prestaje. I pored svega, uspješno kombinira studij s poslom.
- U prosjeku dnevno pređem oko 100 kilometara. Nekada je manje, nekada i po 120, ali stotina je prosjek. Sada sam već počela računati kada ću imati više pređenih kilometara kao vozačica autobusa, nego kao vozač osobnog automobila. Skupi se to brzo! Sve misliš da neće, ali skupi se, kaže Marija za koju više nepoznanica na pulskim autobusnim linijama nema. Kolege je podržavaju i dalje, posao joj ide sve bolje. U kratko vrijeme postala je dio gradskog života i za ovim velikim volanom, kaže, planira ostati još dugo.
Mogu li žene danas baš sve što požele? Mogu! No, ruku na srce, ponekad je još potrebno 'poteguti' malo jače da bi se uživalo u svim zagarantiranim pravima. Žene su u prosjeku još uvijek manje plaćenije od muškaraca, a često su i žrtve tihe diskriminacije. No, daleko su ipak od mraka koji je iznjedrio prve proteste.
Borba za dobivanje prava i borba za njihovo poštivanje dvije su stvari - ova druga ipak se lakše vodi!
Umjesto karanfila, svim zaposlenim ženama poželjet ćemo danas jednaku podršku muških kolega kakvu imaju naše sugovornice, a svim ženama još puno slobode da budu što žele.
"Kroz sve godine radnog iskustva u auto-kućama, vidjeli smo gdje i kako bismo htjeli poboljšati prodaju rabljenih vozila, s jednim ciljem: da svako vozilo, bez obzira radilo se o luksuznom ili standardnom automobilu , bude cjenovno povoljnije i kvalitetnije od ostatka tržišta. To će biti vidljivo već i po našim oglasima", ističu braća Roberto i Kevin
Program za sve uzraste traje i danas i sutra
Javoran je redakciji Istre24 poslala demanti na izjave dekana Istarskog veleučilišta, Daglasa Korace, a koje smo u utorak, kao dio izvještaja, prenijeli sa sjednice Skupštine Istarske županije
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
