Pula je tada (kao uostalom i sada) bila među najskupljim gradovima u Carstvu. Plaće su se dobivale svaki petak, no kada bismo to preračunali u mjesečni dohodak iz povijesnih podataka znamo da je nekvalificirani radnik mjesečno imao oko 60 kruna * U tom vrtlogu skupoće u Puli se pojavljuje magična kocka od pet hellera od koje možete dobiti krepku juhu. Osim što je bila povoljna kocka je bila i kvalitetna, imala je tajni sastojak koji joj je davao poseban okus, kojeg dugo nitko nije uspio otkriti priča nam Bader
Pula je tada (kao uostalom i sada) bila među najskupljim gradovima u Carstvu. Plaće su se dobivale svaki petak, no kada bismo to preračunali u mjesečni dohodak iz povijesnih podataka znamo da je nekvalificirani radnik mjesečno imao oko 60 kruna * U tom vrtlogu skupoće u Puli se pojavljuje magična kocka od pet hellera od koje možete dobiti krepku juhu. Osim što je bila povoljna kocka je bila i kvalitetna, imala je tajni sastojak koji joj je davao poseban okus, kojeg dugo nitko nije uspio otkriti priča nam Bader
Da povijest ne oblikuju samo veliki događaji, ratovi i vojskovođe, već je ona splet malih ljudskih sudbina dokazuju priče kojima se bavi pulsko-medulinski povjesničar Andrej Bader.
S njim smo popričali o temi koja je itekako zanimljiva: koliko su istarsku povijest oblikovale biljke koje su ovdje rasle i uzgajale se. Osim većini poznate priče o uzgoju duda (murve) i dudovog svilca, nešto manje poznate o uzgoju konoplje, fokusirali smo se na popularno smilje. Danas se često koristi u kozmetici, a Austrijanci su domicilnom stanovništvu u Istri plaćali dobre novce za otkup ove biljke.
Razlog je pomalo neočekivan.
No, krenimo redom.
Njemačka hrana, kao i donedavno engleska, bila je kroz povijest sinonim za dosadnu i predvidivu hranu. To se pokušalo promijeniti 80-tih godina 19. stoljeća kada je Julius Maggi krenuo s proizvodnjom tekućeg začina. No, kako objašnjava Bader, utopio se u tadašnjoj ogromnom ponudi sličnih začina koji su se nudili na europskom tržištu.
- Razliku čini njegov iskorak koji je učinio 1906. godine kada je začin iz tekućine pretvorio u - prah. Tržištu je uskoro ponudio juhe u prahu u vrećicama, no na našem području nije polučio veliki uspjeh, veli Bader.
Na pitanje zašto navodi da se vjerojatno radilo o velikom tradicijskom otklonu i domaćice nisu vjerovale nekom čudnom prahu u vrećicama.
No, Julius Maggi i njegovi potomci ne odustaju. Prave još jedan iskorak, koji ovog puta postaje apsolutni hit na tržištu - umjesto u vrećici prah komprimiraju - u kocku.
- Ljude su zainteresirali dizajnom, oblikom, ali veliku ulogu u popularnosti magične kocke od koje nastaje goveđa juha, bila je i cijena. Naime, jedna kocka koštala je tada na području Austro-Ugarske pet hellera, pojašnjava naš sugovornik.
O cijeni svjedoče reklame u ondašnjim novinama.
Da budemo splastičniji - jedna kruna imala je 100 helera. Ukoliko bismo to nekako preračunali mogli bi reći da je jedna Maggi kocka koštala kao danas 20 centi.
Žene, budući da sve više rade i izvan kuće i imaju sve manje vremena za pripremu hrane rado kupuju kocke za juhu i pojačivače okusa Maggi.
Pula je tada (kao uostalom i sada) bila među najskupljim gradovima u Carstvu. Plaće su se dobivale svaki petak, no kada bismo to preračunali u mjesečni dohodak iz povijesnih podataka znamo da je nekvalificirani radnik mjesečno imao oko 60 kruna.
Bicikl je primjerice koštao 100, kočija od centra grada do Verude pet, a mjesečno noćenje u sobi 40 kruna, pojašnjava nam ovaj povjesničar.
- U tom vrtlogu skupoće u Puli se pojavljuje magična kocka od pet hellera od koje možete dobiti krepku juhu. Osim što je bila povoljna kocka je bila i kvalitetna, imala je tajni sastojak koji joj je davao poseban okus, kojeg dugo nitko nije uspio otkriti veli nam Bader.
Navodeći kako su vrlo brzo razni proizvođači krenuli kopirati izgled magične kocke, pojašnjava kako nisu uspjeli replicirati i okus te nam otkriva koji je to specifični sastojak maggi začina.
- Istražujući oglase po tadašnjim dnevnim novinama možemo uočiti da se traži smilje, i to u velikim količinama. Prema ugovorima koji su se sklapali s mještanima Premanture znamo da je njihov cilj bio upravo branje ove biljke, a koja je bila zaslužna za neponovljiv okus magičnog začina, veli Bader.
Ideja o kocki vrlo se brzo počela kopirati, mnogi su krali ideju, pa je već nekoliko godina nakon izlaženja magične kocke tržište preplavio tsunami lažnih kocaka.
- Originalna kocka, a znamo to iz novina Giornaletto di Pola, imala je stilizirani križ na vrhu. U tim novinama primjerice 1912. godine kompanije Maggi objavljuje i prilog o lažnim kockama koje se nude na tržištu te upozorava kupce na prevaru, priča nam Bader.
Na pitanje zna li se tko se bavio branjem smilja Bader navodi da su poznati ugovori sa šest velikih premanturskih obitelji, a iako se smilje za proizvodnju začina dobavljalo i iz Dalmacije i Furlanije, ono premantursko bilo je posebno, jače jer je raslo na jako škrtoj zemlji, s vrlo malo vode te bilo iznimno aromatično.
Prema sačuvanim ugovorima znamo da su se time sigurno bavile premanturske obitelji Rakić, Mikovilović, Semelić, Slipšević, Rosanda...
- Cijela priča pokazuje ingenioznu nit firme Maggi koja nije odustajala i pronašla svoj put te postala svjetski poznata, sve do današnjih dana.
Maggi je i preteča zaraznih reklama koje su se tada počele 'vrtiti' po novinama i izlozima, a jedna fotografija iz Rovinja, datirana 1913., upravo prikazuje reklamu za ovaj začin na prozoru trgovine, veli naš sugovornik, osvjetljavajući ovaj neočekivani segment istarske povijesti koji je, kako veli, ostao u zapećku.
Fenomen Maggi kocke Puli se dogodio, ponavlja, u posebnom razdoblju skupoće gradskog života i uzbudljive intelektualne iskre, u razdoblju u kojoj se pred ljude postavljao svakodnevni mentalni twister.
- To je vrijeme u kojem u jednom trenu ulazite u kino, izlazite i vidite avion iznad glave. Vrijeme kada se glazba počinje vrtjeti na gramofonima, kada pulskim ulicama vozi tramvaj, a kao vrhunac čuda - juha nastaje iz magične kocke, navodi naš sugovornik.
Pričajući o bilju koje je utjecalo na živote Istrana na jugu Istre Bader spominje i smokvu i murvu koji su se nekad nalazile u svakoj korti, a sada ih više nema jer "šporkivaju".
- Ljudi nekad nisu bili lijeni i znali su da im te biljke donose brojne koristi.
Murva je bila esencijalna za proizvodnju svile, odnosno uzgoj dudova svilca, ali od nje se radila i marmelada, ona je bila dobro poznati anagletik, navodi Bader, dodajući da je važnost svile bila i u neverbalnoj komunikaciju kada su boje i dezeni 'pričali priču' o osobi koja odjeću nosi.
Kako navodi puno se toga može o povijesti nekog kraja može iščitati upravo iz toponima, a mnogi su od njih na Puljštini vezani baš za bilje.
- Primjerice toponim Vinkuran dolazi od naziva za biljku venku (vincus) koji su mnogi mještani uzgajali jer se od nje dobivala špaga, zatim imamo Kaštanjer ili Kostanjicu kod Valture koji dolaze od kestena.
Kesten je u Istri bio 'palenta prije palente' - od njega se doista kuhala palenta, ali i radio kruh, a budući da je štitio od muhe nije bilo tržnice bez drvoreda kestena, pojašnjava naš sugovornik, navodeći da su ljudi nekada bili domišljati kada je praktičan život u pitanju i maksimalno koristili resurse koji su im bili dostupni.
Razgovarajući o toponimima koji se vezuju uz bilje Bader nabraja i Val de figo (uvale Smokvice u podnožju brda Muzil)) ili Valkane ili Santa Maria del Canneto koje ime vuku od trstike. Na navode da ljudi često brkaju ime Valkana sa pescecanima odnosno morskim psima, Bader navodi kako ta priča nije u potpunosti kriva te se radi i primjeru kada su se dva toponima jednostavno poklopila.
- Valkane su dobile prvotno ime po canni, odnosno trstici jer je ovdje bio gradski palud, močvarno područje. Prvi put taj se toponim pojavljuje već u 17. stoljeću. Kasnije, u 19. stoljeću ovdje se u vrijeme Monarhije gradi klaonica i za vjerovat je da je u uvalu tada dolazio i veći broj morskih pasa. Kada spojimo dva i dva vidimo da su se toponimi zapravo preklopili, navodi Bader ilustrirajući to i turističkim brošurama iz 50-tih prošlog stoljeća kada se Valkane pomalo napadno nazivaju "Pasja uvala".
- Postoji i veliki broj mikrotoponima iz kojih možemo iščitati lokalnu povijest, ali i migracije ljudi. Tako u Banjolama postoji dio koji se zove Čimulje. Ukoliko znamo da se tako u zaleđu Zadra nazivao divlji radič lako je protumačiti odakle su sadašnji Banjolci stigli. Ključ je u toponimima, samo ih treba znati čitati, zaključuje ovaj povjesničar.
Ljudi su, dodaje na kraju, nekad bili iznimno mudri i praktični pa se, primjerice, na svim istarskim grobljima sadio čempres jer glodavci ne podnose njegov korijen, oleandar se sadio po jugu Istre jer je tjerao zmije koje su bile veliki problem, a biljku tršlju (mastiku) koristili su za dobivanje crvene boje kojom su ribari bojali mreže, ali i kao žvakaću gumu.
Na kraju, dodaje, ne treba zaboraviti ni uzgoj konoplje u Istri od koje su se radile najkvalitetnije europske kabanice, omiljene među hodočasnicima.
Osnivač tvrtke Maggi, rođen je 1846. Kao energičan čovjek poduzetničkog duha, Julius Maggi svoje je prve korake u poduzetništvu napravio u dobi od 23 godine, kada je preuzeo vođenje obiteljskog posla, mlina, u gradu Kemptthal, blizu švicarskog grada Zuricha koji je postao temelj za globalni Maggi brand.
Godine 1908. osmislio je čarobnu kocku za juhe i umake - Maggi kocku ili bouillon kocku. U nekim je zemljama ovaj proizvod postao toliko popularan da je postao dio domaće kuhinje. Oko 1910. godine bouillon kocka bila je oko 30 puta jeftinija od kilograma mesa za juhu.
Andrej Bader je magistar povijesti, rođen u Puli 1971. godine. Autor 12 samostalnih te koautor šest knjiga. Glavni urednik tri monografije te suradnik sa znanstvenim radovima u nizu zbornika. Autor je sedam izložbi, te inicijator i voditelj projekta postavljanja spomenika istarskim evakuircima u Gmündu 2014. godine.
Maja Biondić na Piknik je donijela svoju autorsku slikovnicu "Brod za avanture", a predstavljena je i slikovnica o likovnoj umjetnosti književnice Sanje Lovrenčić i ilustratora Dominika Vukovića "U ritmu meandra s Julijem Kniferom"
Do raspleta prvenstva još je nešto koraka i malo matematike, ali u Puli, domaći proligaš već je pobjednik srca. Na tribine je donio osmijehe i radost, a sezonu je uljepšala i pobjeda ženskog seniorskog tima u Drugoj ligi. I više nego dovoljno razloga za slavlje. Jeste li bili na sinoćnjoj "Zeleno-žutoj noći"? Ako jeste, možda se pronađete na slikama. A, ako niste, mi smo bili za vas
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
