Život

na pulskom korzu

(FOTO) SNAGA HUMANOSTI Najljepši pokloni su na božićnom štandu Prihvatilišta za beskućnike!

Jučer je jedan gospodin, kojega prvi put vidimo - a želio je ostati anoniman; ušao u prihvatilište. U ruci je imao tri koverte. U svakoj tisuću kuna. Jedino što je kazao je da želi nekoga razveseliti za Božić i neka novac iskoristimo kako mislimo da je nabolje, prenijela nam je Jana Milin Herceg iz Prihvatilišta predivnu gestu ovog gospodina koji se, upravo kako i mi pozivamo, prisjetio onih najranjivijih. U tome je i bit Božića, zar ne?


 
2 min
Borka Petrović
Božićni štand Prihvatilišta za beskućnike Pula

Jučer je jedan gospodin, kojega prvi put vidimo - a želio je ostati anoniman; ušao u prihvatilište. U ruci je imao tri koverte. U svakoj tisuću kuna. Jedino što je kazao je da želi nekoga razveseliti za Božić i neka novac iskoristimo kako mislimo da je nabolje, prenijela nam je Jana Milin Herceg iz Prihvatilišta predivnu gestu ovog gospodina koji se, upravo kako i mi pozivamo, prisjetio onih najranjivijih. U tome je i bit Božića, zar ne?

Cijele su godine vrijedno radili na kreativnim radionicama.

Izrađivali narukvice, adventske vijenčiće, ukrase za bor, a vrijedna Mara plela je kape i šalove. Svoje su rukotvorine štićenici Prihvatilišta za beskućnike Pula i Dnevnog boravka prihvatilišta izložili u kućici na pulskom Korzu, u sklopu manifestacije "Advent u Puli".

Ovdje će, doznajemo od Jane Milin Herceg, voditeljice Dnevnog boravka Prihvatilišta za beskućnike, biti svakoga dana od 10 do 20 sati, sve do nove godine, odnosno dok ne prodaju blagdanske ukrase koje su izradili - srca, snjegoviće, sobove i pingvine...

Proizvodi izrađeni od srca nemaju cijenu već se primaju donacije.

Na pitanje cijene li ljudi njihov rad dovoljno Mara, jedna od kreativka, nekadašnja štićenica prihvatilišta koja je uspjela "stati na svoje noge" skromno odgovara;

Mara

- Za izradu jednog ukrasa potrebno je oko sat vremena, šal pletem čak 33 sata, pa vi izračunajte koliko bi to koštalo u dućanima, veli nam. Nada se da će malo zahladiti pa će se vunene kape i šalovi više kupovati, a kiša ipak popustiti kako bi na Advent stiglo više ljudi.

U razgovoru nam priznaju kako još uvijek ne znaju što će si kupiti od novca kojeg zarade. Još nisu odlučili. Vidjet će, dodaju, koliko uspiju skupiti.

Budite i vi dio ove lijepe priče, pomognite onima kojima je pomoć najpotrebnija. Jer, kako navodi Milin Herceg, dio novca iskoritit će se za svečanu božićnu večeru koja će se u Prihvatilištu pripremiti, a dio za sitne darove za korisnike.

Ušao u prihvatilište s tri koverte...

- Cilj ove akcije nije prodaja već da naše sugrađane i javnost upoznamo s nama, da im poručimo da nas ne osuđuju. Ima svakakvih priča, no svakome se može dogoditi "loša sreće" i da se jednog dana nađe u sličnoj situaciji, poručuje Jana.

Upitana što korisnicima prihvatilište treba navodi da se oko hrane uvijek snađu, no rado će primiti donacije higijenskih potrepština, deterdžena za rublje, bokserica, čarapa i papuča....

Da dobrih ljudi itekako ima potvrđuje i slijedeća priča:

- Evo, jučer je jedan gospodin, kojega prvi put vidimo - a želio je ostati anoniman; ušao u prihvatilište. U ruci je imao tri koverte. U svakoj tisuću kuna. Jedino što je kazao je da želi nekoga razveseliti za Božić i neka novac iskoristimo kako mislimo da je nabolje, prenijela nam je Jana predivnu gestu ovog gospodina koji se, upravo kako i mi pozivamo, prisjetio onih najranjivijih.

U tome je i bit Božića, zar ne?


FOTO: Borka Petrović

Nastavite čitati

Pula
 

Nek' nam živi, živi Jazzbina: kakav groove Sex Moba!

Ovaj koncert nije bio samo glazbeni događaj, već i susret kozmopolitskog duha, tolikom potrebnog ovom gradu koji u tom smislu pamti bitno bolje dane * Vrhunac večeri dogodio se u obradi Princeove "Sign O’ The Times", u sedmominutnoj funky groove 'bombi', mantričnoj i plesnoj. Nagli prekid u sredini pjesme, nakon kojeg se suptilna mantra vratila u razuzdanijoj formi, izazvala je oduševljenje publike kao na rave partyju

Pula
 

INTERVJU Miodrag Flego: "Nagradu posvećujem pokojnom tati koji me naučio magiji tona u filmskoj Areni"

Mama me prvi put dovela u Arenu na film. Sjedili smo dolje u parteru desetak metara udaljeni od kućice u kojoj je tata radio kao majstor tona. Uvijek kad bi u svečanu ložu dolazio Tito, gledao sam ga iz velike blizine... Ali mene je najviše zanimalo što moj tata radi. I tako je krenulo s  tehnikom. Tata je radio sve, od igle do lokomotive * Bilo je 4.15 ujutro, sviće zora i kolega je na projektoru poštimao zadnju sliku za 3D. Sa svih pozicija u Areni se mogao vidjeti 3D efekt. Baš smo bili na svjetskoj razini. Usput, nećeš vjerovati, tada sam pogledao u nebo i vidio svemirsku stanicu u Zemaljskoj orbiti

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.