(FOTO/VIDEO) STRASBOURG Grad skrojen po mjeri čovjeka; čist, zelen i opušten. Što istarski gradovi mogu preuzeti od njega?

Svako putovanje, ma koliko ono kratko bilo, može vas nečemu naučiti. Mene je zanimalo koje bi stvari Puležani, ali i drugi istarski gradovi, mogli kopirati od Strasbourga? Iako se radi o dva kulturološki potpuno različita grada, ipak se mogu naći neke poveznice. Dovoljno je dobro gledati i dobre stvari - prekopirati.

Ovdje, u prvom redu mislim na čistoću grada, uređene fasade, zelene otoke, cvijeće i vodene stupove koji se nalaze u starogradskoj jezgri. A opet, kada se spusti noć, i ugledate brojne beskućnike koji spavaju pod lukovima trgovina, na autobusnoj stanici ne možete se ne zapitati - bi li Pula tako nešto tolerirala?

Sjedište Europe

Strasbourg je sedmi grad po veličini u Francuskoj i jedini grad u svijetu čiji je centar UNESCO proglasio svjetskom baštinom. Dovoljno je da se, poput mene, prošetate njime nekoliko sati da bi grad opravdao epitete kojim ga Francuzi opisuju - on je eklektičan, orijentiran na ljude, europski - sjedište je međunarodnih organizacija mada nije glavni grad države. Ovdje se tako nalaze sjedišta Europskog parlamenta, Vijeća Europe te Europskog suda za ljudska prava.

Grad je to dvojne kulture, francuske i njemačke, pa se tako nemojte iznenaditi što su omiljeni suveniri, uz lik rode (simbol pokrajine Alzas), pereci, plišanci i figurice od medenjaka. Prema predaji, rode, čije se skulpture nalaze i na strasbourškoj katedrali, su te koje su donosile djecu i to iz brojnih bunara koji se ovdje nalaze, a u kojima nerođene duše čekaju na rođenje.

Grad zelenila

Na prvi razgled grad će vas osvojiti spletom tradicijske i moderne arhitekture koje se savršeno nadopunjuju, čistoćom te zelenim površinama na svakom koraku. Na 277 tisuća stanovnika Strasbourg ima više od 300 hektara parkova i zelenih površina. Grad je to definitivno po mjeri čovjeka ili, kako ga je opisao jedan od Hrvata koji tamo dugo radi i živi, "Strasbourg izgleda kao Varaždin na steroidima".

Male tradicijske građanske kuće s vrtovima u savršenoj su simbiozi s ultramodernim zdanjima i unikatnim fasadama. Sve je puno cvijeća, restorana i malih trgova s kafićima, grad živi uz svoju rijeku i njezine rukavce danju i noću. Rijekom možete ploviti turističkim rutama ili možete živjeti na njoj u nekom od usidrenih brodova, slično kao u Amsterdamu.

Ljudi su ljubazni, izgledaju opušteno i bezbrižno, no teško da ćete naći nekoga tko će s vama progovoriti na engleskom jeziku. Vozite li se taksijem, pripremite se na to da ćete se teško snaći.

Kada se spusti noć, centar grada i dalje je vibrantan, a na ulice, osim turista, izlaze brojni mladi Francuzi. Sjede u kafićima, piju domaće pivo koje stoji oko 8 ili koktele po 10 eura. Većina ugostitelja piće služi tek do ponoći, a već pola sata nakon toga trgovi se isprazne. Tek manji broj barova radi do dva sata ujutro i zaštitari paze da nema gužve na otvorenome.

Poželite li ujutro prije razgledavanja grada popiti kavu, ne trebate izlaziti iz hotela prije 11 sati jer je gotovo sve zatvoreno: restorani i kafići rade od 11 ili 11.30, a prije 10 sati ne otvaraju svoja vrata ni trgovine. Većina ih radi samo do 19 sati.

Sjesti u kafić možete ranije tek na glavnim turističkim punktovima, poput trga oko Katedrale Naše gospe od Strasbourga, s jednim tornjem. Kava s mlijekom - i pogledom na predivnu građevinu koja se smatra jednim od najboljih primjera Rayonnant stila gotičke arhitekture košta 3,60 eura. Iako je pogled fantastičan, kava i nije neka.

Inače, ulazak u Katedralu se ne naplaćuje, a unutra možete razgledati renesansni astronomski sat, predivne vitraje ili se popeti na toranj i uživati u pogledu na grad. Noću, uz pomoću 3D mappinga, zidovi katedrale i okolnih zgrada ožive, a oduševljeni turisti snimaju bezbroj kadrova iz svih kutova.

Mogli bismo i mi osvijetliti spomenike

I to je, zasigurno nešto što bi u Puli mogli kopirati - zašto imati tek nekoliko dana festivala Visualia, zar se Arena, Forum, Augustov hram ne bi mogli osvijetliti, 3D mapirati svaku večer i tako privući turiste u, za europska mjerila, i dalje uspavani grad.

Desno od katedrale nalazi se biser alzaške arhitekture - Maison Kammerzell. Zgrada ima kameno prizemlje, dok su gornji katovi u potpunosti izgrađeni od drva. Fasada je bogato ukrašena izrezbarenim ornamentima. U prizemlju se danas nalazi luksuzni restoran. Posebno je zanimljivo pogledati unutrašnjost zgrade noću kada se, kroz osvijetljene prozore, naziru bogato ukrašeni stropovi.

S druge strane trga nalazi se palača Rohan s muzejima.

Najzanimljiviji dio povijesnog centra je Quartier des Tanneurs. Ova je četvrt smještena na otoku Grande Île koji je sa svih strana okružen rijekom Ill, pritokom rijeke Rajne. Njezin najslikovitiji dio poznat je pod nazivom Mala Francuska (Petite-France) i izgleda kao iz bajke: uske popločane uličice s brojnim mostovima i kanalima, zbijene drvene tradicijske kuće pune cvijeća u čijim su prizemljima često restorani… Pošten ručak možete dobiti za 20- ak eura.

Imate li vremena, možete posjetiti brojne muzeje, od povijesnog do muzeja suvremene umjetnosti ili, pak, s nekom od organiziranih tura otići do zgrade Europskog parlamenta u kojoj se održavaju plenarne sjednice ove institucije. Impresivna zgrada, poput ogromne političke arene, građena je 70-ih, kasnije nadograđivana, a i trenutno se ponovo nadograđuje iako se koristi tek 12 tjedana u godini.

Ono što će vas možda iznenaditi jest da i ovdje, kao u svim velikim europskim gradovima, ima dosta beskućnika, a koji ispod nadsvođenih ulaza u trgovine grade svoja „carstva“ od madraca, tendi i šatora. S mnogima na ulici žive i njihovi psi.

Pogledajte 3D mapping katedrale