U Harareu je provela 13 godina i bit će, naglašava, zauvijek zahvalna zemlji koja joj je pružila utočište kada je morala napustiti svoju domovinu. Africi je posvetila i knjigu "Tatenda Afrika" (Hvala ti Afrika) čije je priče inspirirane životom na ovom kontinentu sama ilustrirala, a koja uskoro izlazi iz tiska * Novi Zeland opisuje kao mjesto iz snova, a Zimbabve kao siromašnu, kaotičnu i korumpiranu zemlju u kojoj - začudo - pronalazite vlastiti mir
U Harareu je provela 13 godina i bit će, naglašava, zauvijek zahvalna zemlji koja joj je pružila utočište kada je morala napustiti svoju domovinu. Africi je posvetila i knjigu "Tatenda Afrika" (Hvala ti Afrika) čije je priče inspirirane životom na ovom kontinentu sama ilustrirala, a koja uskoro izlazi iz tiska * Novi Zeland opisuje kao mjesto iz snova, a Zimbabve kao siromašnu, kaotičnu i korumpiranu zemlju u kojoj - začudo - pronalazite vlastiti mir
Nakon 27 godina života na južnoj polutci Žana Lokmer vratila u Europu i nastanila u Puli. Život ju je, kako nam priča, odveo da upozna mjesta i ljude koje nije mogla zamisliti niti u milijun godina. Na svemu je tome zahvalna iako na prvi put nije krenula iz lijepih razloga.
Ova žena intrigantnog životnog puta sama sebe opisuje kao umjetnicu čiji su najdragocjeniji alat - ruke.
S njima cijelog života pakira kutije, odgaja djecu, stvara. Kad stvara tu je "doma"... Opisuje se kao nomada koji na svom putu pronalazi inspiraciju za umjetničko stvaranje koje je, navodi, čini sretnom i potpunom.
Žana je prije tri desetljeća, kada je počeo rat u Bosni, otišla iz rodne Banja Luke, sa suprugom i jednogodišnjim djetetom. Otišla je, kako nam veli, najdalje što je mogla. Doslovno.
Preselila se u Afriku, u Zimbabve, državu na jugoistoku ovog kontinenta. Ideja joj je, pojašnjava, bila pobjeći što dalje od ratnih događanja i pronaći mir. I u tome je, barem jedno vrijeme, uspjela.
- Otišli smo jer smo morali, suprug i ja i moji roditelji. Roditelji su otišli u Sjedinjene Američke Države, a mi u potpuno nepoznatu zemlju koja nas je vrlo brzo očarala, priča nam Žana.
Domovine, napominje nema, gdje god je živjela pokušavala je stvoriti dom i u tome uspijevala. Dom je za nju mjesto na kojem se "osjećate cijenjenim, priznatim, poštovanim i voljenim". Dom, naglašava, nema veze sa zemljopisnim položajem niti je nužno fizičko mjesto, već se veže uz osjećaj, pripadnost....
Njezin su dom tako bili potpuno različita mjesta na kojima je pronašla ljude zbog kojih se osjećala kao da "tu pripada", gdje je ostala dovoljno dugo da "ispuni dio svoje srce".
U Harareu je provela 13 godina i bit će, naglašava, zauvijek zahvalna zemlji koja joj je pružila utočište kada je morala napustiti svoju domovinu. Africi je posvetila i knjigu "Tatenda Afrika" (Hvala ti Afrika) čije je priče inspirirane životom na ovom kontinentu sama ilustrirala, a koja uskoro izlazi iz tiska.
Za vrijeme boravka u Africi radila je, priča nam, u raznim likovnim galerijama (iako je po struci ekonomist, uvijek je naginjala umjetnosti), predavala u internacionalnoj školi. Ovdje je rodila i drugog sina, a kada se situacija počela komplicirati i stanje postalo toliko napeto da je bilo opasno, odlučila je djecu odvesti u sigurnije.
Tako su stigli u Australiju.
- Iako je afrički kontinent predivan, poželjela sam mirnije okruženje u kojem će moji sinovi odrastati i školovati se, a upravo mi je Australija djelovala kao mirno i organizirano mjesto za život, priča nam.
Ovdje su živjeli, dodaje, sedam godina, ona je u to vrijeme završila internacionalnu školu za dizajn i počela se baviti dizajnom interijera.
Da je u svom poslu bila uspješna potvrđuju i razni časopisi koji su pisali o njezinim interijerima, ali i onaj koji kao primjer eklektičnog dizajna na naslovnici donosi upravo njezin dom.
Godine 2010. put ovu obitelj odvodi još dalje - na Novi Zeland gdje borave osam godina, da bi se 2018. godine Žana napokon vratila u Europu, i to najprije u Njemačku, a potom i u Pulu.
Danas živi na dvije adrese - u Koelnu, gdje joj radi suprug, i Puli.
Na pitanje kako to da je stigla u Pulu veli da su za to prije svega zaslužni njezini roditelji koju su, nakon godina rada i života u Americi, odlučili svoje umirovljeničke dane provesti upravo u Istri. Napominje da joj je već bilo naporno radi dugotrajnih, prekooceanskih letova i to je jedan od glavnih razloga što se, nakon 27 godina života na "južnoj hemisferi", odlučila vratiti u Europu.
- Sinovi su mi već odrasli, jedan živi u Berlinu, a jedan u Dublinu u poželja sam se i ja nekako smiriti, biti bliže roditeljima, priča te dodaje da je ubrzo uvidjela da u Puli ima prostora za ručno rađene, originalne ukrasne predmete i tako odlučila otvoriti dućančić u kojem prodaje svoja unikatna djela koja stvara pod brendom "Žana Lokmer design".
U njezinim živopisnom dućanu u Istarskoj ulici nazvanom "Žir" nudi šarolik izbor suvenira i poklona: od simpatičnih koza od flisa punjenih lavandom do keramičkih tanjura s plavim srdelama.
Uz istarske motive kroz Žanine se radove provlači cijela njezina životna priča. U motivima i bojama na slikama, tkanjima, razglednicama - a koji se kreću od morskih, preko prirode do ženskih - lako prepoznajete prirodu Novog Zelanda, jarke boje i toplinu Afrike, plavetnilo Jadrana. Žanini su radovi zapravo toliko autohtoni i kompleksni koliko i njezin životni put.
- Htjela sam umjetnički stvarati, ali i ponuditi gradu u kojem živim nešto drugačije, nešto originalno, svoje. Imala sam sreće jer se na licitaciji za ovaj gradski prostor nitko nije javio, pa sam ga uspjela zakupiti, veli.
Za sada je, dodaje, otvorila sezonski obrt, no nada se da će upravo Puljani biti ti koji će prepoznati njezin rad. Jer, naglašava, htjela je gradu u kojem živi "pokloniti" jedan lijepi dućan.
Na pitanje odakle ime dućana "Žir" veli da ta riječ za nju ima dvostruko značenje - označava Život i Radost, a žir joj se sviđa jer iz tako malenog ploda izraste ogroman i postojan hrast.
- Keramikom sam se počela baviti još u Australiji, na Novom Zelandu više sam slikala, a sve što sam tijekom godina naučila zapravo je komprimirano ovdje, u Puli.
U razgovoru o tome kako se razlikuje život na tri toliko različite lokacije Žana opisuje da je Novi Zeland "kao apoteka".
Riječ je, nastavlja, o zemlji koja ima samo četiri milijuna stanovnika, predivnu prirodu, a kojoj se nigdje ne čeka više od pet minuta. Opisuje je kao jednu od prirodno najljepših i najsigurnijih zemalja na svijetu koja ima sve: planine, vulkane, jezera, more, šume, slapove, plaže i brda...
Na Novom Zelandu svi su gostoljubivi, prijateljski, prihvaćaju, ne osuđuju.
- To je mjesto gdje ste u potpunosti sigurni, mi nikada ništa nismo zaključavali, mjesto gdje je odnos prema doseljenicima fenomenalan. To je zapravo mjesto iz snova, ali je jako daleko i jako skupo mjesto za život. Novozelanđani štite svoju proizvodnju, uvoz je minimalan, a ono što doputuje jako je skupo, priča nam.
S druge strane Zimbabve je, poput velikog djela Afrike - kako ga opisuje - kaotičan, korumpiran i siromašan.
- Uz sve to negativno čovjek, začudo, ovdje pronalazi neki svoj unutarnji mir. Ovdje su ljudi koji nemaju ništa sretni i uvijek nasmijani, topli i neposredni. Prekrasni ljudi koji uživaju u životu, puno sam od njih naučila veli Žana.
Dodaje da Afrika i njezini ljudi posjeduju iznimne kvalitete i još uvijek imaju mnogo od onoga što je ostatak svijeta izgubio.
- I u svojoj knjizi želim istaknuti pozitivnu stranu Afrike, onu ljekovitu, čarobnu, kulturno bogatu, Afriku punu boja. Ovo je jedina zemlja na svijetu gdje boje imaju miris, boje Afrike su omekšane, uglađene, priča Žana.
Na kraju, Istru opisuje kao divnu, multikulturalnu regiju u kojoj nitko nikoga ne pita "odakle si došao".
- Ovdje nije bitno odakle si nego kakav si, stekla sam već puno prijatelja, ovo je najbolji dio "stare države", smije se zadovoljno Žana.
Na pitanje je li Istra mjesto gdje će napokon, poput žira, pustiti svoje korijenje odgovara "Nisam sigurna, ja ne puštam korijenje, meni u svakom novom mjestu rastu krila".
Žanin dom trenutno se nalazi u staroj zgradi u centru grada i izgleda poput galerije.
Na jednom je mjestu okupila predmete i uspomene iz cijelog svijeta, a s njom je u Pulu stigla, primjerice, i jedna stara zelena komoda koju je kupila u Indiji, a koja je s Novog Zelanda prevezena u Pulu i ovdje se odlično uklopila. Žana, naglašava, jako voli second hand stvari, voli reciklirati, ponovo upotrebljavati, starim stvarima udahnuti novi život.
Svi umirovljenici s područja Istre koji su zainteresirani za sudjelovanje na plesnoj večeri mogu se javiti svojoj podružnici Sindikata umirovljenika Hrvatske, koji će osigurati mjesta za 120 umirovljenika koji se prvi prijave
Muškarac se odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti droga u organizmu te nije imao kod sebe osobnu iskaznicu. Također je utvrđeno je kako upravlja automobilom, iako je doneseno rješenje kojim mu se ukida vozačka dozvola zbog prikupljenih 12 negativnih bodova, odnosno zbog ranije počinjenih prometnih prekršaja
Program je koncipiran kao serija intervjua s istaknutim osobama iz društvenog života, a namjera je u perspektivi ugostiti i važne 'male' ljude koji nisu javne osobe, a imaju itekako što za reći
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
