Izaći iz trgovine i ne moći se sjetiti gdje ste ostavili automobil savršeno je normalno: vjerojatno niste bili koncentrirani dok ste parkirali, pa stoga lokacija automobila nije ispravno kodirana u vašem mozgu. Ali što ako zaboravite gdje ste ostavili ključeve automobila i na kraju ih nađete u hladnjaku. To je često prvi znak nečeg ozbiljnog. To je malo više od zaborava
Izaći iz trgovine i ne moći se sjetiti gdje ste ostavili automobil savršeno je normalno: vjerojatno niste bili koncentrirani dok ste parkirali, pa stoga lokacija automobila nije ispravno kodirana u vašem mozgu. Ali što ako zaboravite gdje ste ostavili ključeve automobila i na kraju ih nađete u hladnjaku. To je često prvi znak nečeg ozbiljnog. To je malo više od zaborava
Ulazimo u sobu, ali se ne možemo sjetiti zbog čega smo u nju ušli. Ili, naletite na starog poznanika na poslu i zaboravite mu ime. Većina nas je imala ovakve trenutne gubitke pamćenja, ali u srednjim godinama možemo ih početi osjećati zlokobnije. Je li to znak nadolazeće demencije?
Kako danas piše The Guardian, dobra vijest za one koji sve više zaboravljaju jest ta da se vježbom može poboljšati ne samo pamćenje, već da se, sve se više čini, i neki slučajevi Alzheimerove bolesti mogu spriječiti.
Neuroznanstvenik dr. Richard Restak bivši je predsjednik Američke neuropsihijatrijske udruge, koji je držao predavanja o mozgu i ponašanju posvuda, od Pentagona do NASA-e, napisavši 20 knjiga o ljudskom mozgu.
Njegovo najnovije djelo "The Complete Guide to Memory: The Science of Strengthening Your Mind" temelji se na velikom a neizgovorenom strahu da je svaki put kad se ne možete sjetiti gdje ste stavili naočale za čitanje, to znak nadolazeće propasti.
“Danas u Americi”, piše on, “svatko stariji od 50 godina živi u strahu od velikog A.”
Gubici pamćenja su, dodaje, najčešća pritužba starijih od 55 godina svojim liječnicima, iako se pokazalo da većina onoga što opisuju ne predstavlja razlog za brigu.
'Na primjer, izaći iz trgovine i ne moći se sjetiti gdje ste ostavili automobil savršeno je normalno: vjerojatno niste bili koncentrirani dok ste parkirali, pa stoga lokacija automobila nije ispravno kodirana u vašem mozgu. Zaboravljanje zbog čega ste ušli u sobu vjerojatno je samo znak da ste zauzeti i zaokupljeni drugim stvarima', kaže Restak.
"Samuel Johnson rekao je da je umjetnost pamćenja umjetnost pažnje", kaže on koji je 80. godini još uvijek klinički profesor na Sveučilišnoj školi medicine i zdravlja George Washington Hospital.
Većina ovih grijeha 'gubitka pamćenja' su grijesi neobraćanja pažnje. Ako ste na zabavi i baš ne slušate nekoga, jer još uvijek razmišljate o nekim poslovima, iznenada kasnije shvatite da se ne možete sjetiti njihova imena. Prva stvar je da stavite informacije u memoriju – to je njihova konsolidacija – a zatim ih morate moći dohvatiti.
Ali što ako zaboravite gdje ste ostavili ključeve automobila i na kraju ih nađete u hladnjaku. To je često prvi znak nečeg ozbiljnog – otvorite vrata hladnjaka, a unutra su novine ili ključevi automobila. To je malo više od zaborava.
Prava crvena zastavica je promjena koja se čini izvan karaktera. Ako ste oduševljeni kartaški igrač koji se ponosi time što uvijek pratite koje su karte odigrane, a odjednom shvatite da to više ne možete činiti, to bi moglo biti vrijedno istražiti.
Slično tome, Restak je primijetio da mnogi pacijenti u ranim fazama demencije prestaju čitati beletristiku jer im je preteško zapamtiti što je određeni lik rekao ili učinio nekoliko poglavlja ranije – što je šteta, kaže on, jer čitanje složenih romana može biti dragocjeno. Mentalna vježba sama po sebi.
Prepušteno samo sebi, ističe, pamćenje prirodno počinje slabiti od 30-ih nadalje, zbog čega se zalaže za svakodnevno vježbanje.
Restakova knjiga puna je igara, trikova i ideja za usavršavanje prisjećanja, često uključujući stvaranje živopisnih vizualnih slika za stvari koje želite zapamtiti.
Knjiga se dotiče i širih savjeta o načinu života. Nedavno je istraživanje Lancetovog povjerenstva o demenciji pokazalo da se do 40 posto slučajeva Alzheimerove bolesti može spriječiti ili odgoditi - slično kao srčane bolesti i mnogi oblici raka - ograničavanjem 12 čimbenika rizika, od pušenja do pretilosti i prekomjernog pijenja.
Restak savjetuje svojim pacijentima da prestanu piti alkohol najkasnije do 70. godine. Nakon 65 godina, piše on, obično imate manje moždanih neurona nego kad ste bili mlađi, pa zašto riskirati? “Alkohol nije dobar za živčane stanice.”
Također je zagovornik kratkog poslijepodnevnog drijemeža, budući da dovoljno sna pomaže funkcioniranju mozga, što bi moglo objasniti zašto se neispavane mlade majke i žene u menopauzi koje pate od noćnog znojenja i nesanice često žale da se osjećaju zbunjeno, da im je teško usredotočiti se ili pretočiti svoje misli u riječi.
Neočekivano, profesor Restak preporučuje hitno rješavanje problema sa sluhom ili vidom, jer oni otežavaju uključivanje u razgovore i hobije koji pokreću zupčanike.
“Morate imati određenu razinu vida da biste udobno čitali, a ako to nedostaje, čitat ćete manje. Kao rezultat toga, manje ćete učiti i biti manje zanimljiva osoba drugim ljudima. Sve se te stvari zapravo svode na socijalizaciju, koja je najvažniji dio držanja podalje od Alzheimerove bolesti i demencije, te očuvanja pamćenja.”
Hoće li reći da brušenje pamćenja može spriječiti Alzheimerovu bolest? “Nitko ne može jamčiti da netko drugi neće oboljeti od demencije. Uzmite nekoga poput Iris Murdoch (pokojne spisateljica, koja je patila od Alzheimera). Vjerojatno ne postoji briljantnija žena u cijeloj Europi, pa njeno iskustvo pokazuje da se to može dogoditi. Ali ja to uspoređujem s vožnjom automobila: ne možete jamčiti da nećete doživjeti nesreću, ali vezivanjem sigurnosnog pojasa i provjeravanjem brzine te održavanjem automobila možete smanjiti svoje šanse.”
Međutim, nisu sva sjećanja ona koja ljudi žele čuvati. Mnogi imaju mentalne slike koje bi najradije zaboravili, bilo da se radi o neugodnoj pogrešci ili bolnoj neuspješnoj vezi, ili nametljivim prisjećanjima nakon posttraumatskog stresnog poremećaja.
Sjećanje je svojstveno onome što jesmo. Povezuje obitelji i parove dok se prisjećamo zajedničke prošlosti. Za pojedince, pak, prošlo iskustvo daje životu smisao i teksturu.
“Mi smo ono čega se možemo sjećati. Što se više stvari možete sjetiti, to je naša osobnost jasnija, potpunija i bogatija", kaže prof. Restak.
“Ljudi kažu 'Oh, čini se da nisu ista osoba'. Možda se zato toliko bojimo Alzheimerove bolesti: pamćenje je tako blisko povezano s osjećajem sebe", kaže on.
Ipak, čak i nakon što nastupi gubitak pamćenja, nije prekasno pomoći ljudima da zadrže ono što je preostalo.
Jedan neurolog imao je dva pacijenta koji "nisu bili sigurni gdje su ili koji je dan", ali su ipak mogli odigrati pristojnu partiju bridža.
Ako netko koga volite ima Alzheimerovu bolest, kaže Restak, nemojte ga uzrujavati stalnim osporavanjem pogrešaka ili gubitaka pamćenja; umjesto toga, upoznajte ih tamo gdje su sada.
“Što ih još zanima? Razgovarajte o tome, radite s tim, jer mnoge stvari ostaju unutar normalnog raspona čak i s obrascem demencije,” kaže. "Ne gledate na to samo kao na bezizlaznu situaciju, iako je vrlo frustrirajuća i vrlo tužna." Tamo gdje ostane tračak sjećanja, možda ima nade.
Jordansko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da je cilj sastanka istražiti načine za potporu zemlji tijekom prijelazne faze nakon pada dugogodišnjeg vođe Bašara al-Asada
Otkad je sirijski predsjednik Bašar al-Asad svrgnut s vlasti, izraelske zračne snage često izvode zračne napade velikih razmjera na vojne objekte u Siriji
Predmet je kaznene istrage zbog navodne pobune zbog proglašenja izvanrednog stanja te mu je zabranjeno napustiti zemlju
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
