KRV JE DAO 125 PUTA Puležan Milenko BAĆAC: "Dobar je osjećaj kad znaš da si pomogao. Ali i darivatelji se nakon davanja krvi bolje osjećaju. Ja se par sati poslije osjećam kao da letim"

Milenko Baćac, 62-godišnji Puljanin "s Velog Vrha", na nedavnoj svečanosti Crvenog križa nagrađen je plaketom kao dobrovoljni darivatelj krvi koji je u sklopu Gradskog društva Crvenog križa Pula najviše puta dao krv - čak 125.

S obzirom da se približava gornjoj dobnoj granici od 65 godina, koliko je propisano da smije davati krv, Baćac se ne predaje, kaže, "ako zdravlje bude dozvolilo, može davati krv i dalje, što će sigurno i činiti".

Dan vojske manje

- Sve je krenulo još u školi kada me, kao mladog dečka, zanimalo koja sam krvna grupa. I onda sam išao prvi puta dati krv i saznao da sam A negativna. I sam taj čin darivanja krvi mi se svidio pa sam htio i nastaviti. Kako sam bio mlad i nadobudan, vratio sam se već nakon par mjeseci, ali su me odbili jer da sam došao prebrzo i rekli mi da sam premlad te da mora proći još malo vremena između svakog davanja. Stoga sam sačekao, pa opet išao i tako sam krenuo redovno davati krv. Naravno, u vojsci sam nastavio, a tamo se za davanje krvi dobivao i slobodan dan, dakle dan prije sam mogao ići kući, što mi je tada puno značilo, priča nam Baćac.

U društvu predstavnica Crvenog križa i Grada Pule

Nastavio je, kaže, i kada se zaposlio u Uljaniku, firmi koja je bila poznata upravo po velikom broju darivatelja krvi. I u Uljaniku je, kaže Baćac, bilo beneficija za darivatelje, poput slobodnog dana i dodatnog dana godišnjeg odmora i tako mu je, dodaje kroz smijeh, "darivanje krvi ušlo u krv".

- Dobar je osjećaj kad znaš da si tim činom nekome pomogao. Neizmjeran je to osjećaj zadovoljstva. Ali moram naglasiti da se i darivatelji nakon davanja krvi bolje osjećaju. Ja se par sati poslije osjećam kao da letim, neki osjećaj lakoće. Stvarno neopisivo! I zato apeliram na sve koji se predomišljaju da tu nema puno dileme. Stvarno je dobar osjećaj, pomažete drugima i osjećaš se lakši! Osim toga, samo darivanje ne boli, brzo je i jednostavno, ističe Baćac.

Uljanikov klub darivatelja krvi

Govoreći o danima darivanja u Uljaniku, koji je imao i svoj klub darivatelja, Baćac kaže da su se nekada u kolektivu ekipno dogovarali da idu svi skupa dati krv pa poslije na feštu.

- Tako su se javljali i ljudi koji su se možda predomišljali da li ići dati krv ili ne, ali su na kraju uvijek dolazili znajući da će poslije biti druženje. Mi smo nekada krv davali u hotelu 'Rivijera' i onda bi išli zajedno do tržnice na to zajedničko druženje. Lijepo je to bilo vrijeme! Danas se od Crvenog križa dobije bon za pizzu što je isto lijepa gesta, ali to nije niti bitno, bitno je da je čovjek zdrav i da onda može dati krv, što je jedna velika satisfakcija, kaže nam nadalje Baćac.

Svoju humanu gestu prenio je i na kćerku Ivana i sina Matea koji su također dobrovoljni darivatelja krvi - na tatu!

- Čuo sam da postoji problem privlačenja novih mladih i zdravih darivatelja. Mislim da je tu važno prenositi informaciju, pričati o dobrobiti darivanja, ali i nezamjenjivosti krvi kao pomoći teškim pacijentima. Kada se to sve zna, kada čovjek zna i da je zdrav i da može pomoći na taj način drugima, ne bi tu trebalo biti previše predomišljanja.

Uostalom, svi koji su o tome ikada razmišljali trebali bi napraviti taj prvi korak i probati ići dati krv, uvidjeti da to nije niti bolno niti stresno, već, dapače, lijepo i ugodno, i siguran sam da će se vratiti za tri, četiri mjeseca opet. Na taj način, siguran sam, više neće biti problema s novim darivateljima, kaže nam na kraju ovaj veliki pulski humanitarac Milenko Baćac.