MESO KOJE NIJE MESO Talijanska vlada rekla je NE sintetičkom mesu

Nema mjesta sintetičkom mesu u Italiji. Tako je odlučila vlada desnog centra odobrivši prijedlog zakona kojim se za prekršitelje određuje kazna od 10.000 eura do 10% godišnjeg prometa. Na nišanu se nije našlo samo „in vitro“ proizvedeno meso, već i mlijeko, riba i hrana za životinje. Ako su sintetički, neće se smjeti proizvoditi niti prodavati Talijanima, čak ni s posebnim etiketama.

Treba, međutim, napomenuti da je riječ o prijedlogu zakona o kojem će posljednju riječ imati talijanski parlament.

Zabrane se neće primjenjivati na proizvode koji su zakonito proizvedeni ili stavljeni na tržište u drugoj državi članici Europske unije u kojima je proizvodnja sintetičkog mesa legalna. Ako EFSA, tijelo EU za sigurnost hrane, bude odobrilo njihovu upotrebu u državama članicama, zbog pravila Zajednice o slobodnom kretanju roba i usluga Italija se ne bi mogla protiviti njihovoj distribuciji.

Meso koje nije meso

Sintetičko meso se proizvodi od matičnih stanica iz mišića koje se uzgajaju u bioreaktoru u kojem se reproduciraju uvjeti iz životinjskog tijela. Dakle, uz mješavinu hranjivih tvari, stanice žive i razmnožavaju se.

Proizvodnja „mesa koje nije meso“, simulira izgled, teksturu i okus pravog mesa (očita mana je nedostatak kostiju, što onemogućuje pripremu nekih recepata), a zaobilazi probleme klasične proizvodnje kao što su klanje životinja, metan, šteta na tlu zbog intenzivnog korištenja pašnjaka. Sintetičko meso konzumiranje dobiva sve veće povjerenje i postaje prehrambenom navikom u mnogim zemljama, stoga je njegov potencijal u stočarstvu i prehrambenoj industriji gotovo je revolucionaran.

Cijena proizvodnje

U početku su troškovi proizvodnje sintetičkog mesa bili previsoki. Prvi hamburger od sintetičkog mesa koji je predstavljen na tiskovnoj konferenciji u Londonu 2013., velikoj većini ljudi bio je.... neprobavljiv: njegova je proizvodnja koštala 330.000 funti (oko 375.000 eura).

U 10 godina troškovi su se znatno smanjili. Tehnologija je jako napredovala i sada se u nekoliko tjedana može proizvesti čak 10.000 kilograma mesa iz jedne ćelije, što je nevjerojatno ako se uzme u obzir da je potrebno najmanje godinu dana da bi se "prava" životinja pretvorila u hranu.

Da li je zdravo?

Što se zdravlja tiče, sintetičko meso ne šteti ništa više od tradicionalnog. Naprotiv, po mnogima ono je bolje obzirom da nastaje u potpunoj odsutnosti virusa i bakterija.

S druge pak strane, mnogi su zabrinuti zbog uporabe velike količine hormona rasta koji se koristi u laboratoriju, a čija se primjena u budućnosti pokušati smanjiti.
Međutim, do sada konačnih rezultata specifičnih istraživanja nema.

Ono što valja....

Opis „sintetičko meso“ na prvu asocira na nešto lažno, umjetno i nezdravo. Međutim, meso uzgojeno u laboratoriju je pravo meso, s razlikom što se za njegovu proizvodnju ne uzgajaju i ne kolju životinje. Takva je proizvodnja - ali ne dijele baš svi takvo mišljenje - i ekološki prihvatljiva, ali pod uvjetom da proizvodni laboratoriji koriste energiju iz obnovljivih izvora. Za njegovu proizvodnju koristi se mnogo manje zemlje i vode nego kod uzgoja životinja, i emisije metana koje se stvaraju od klanja i razgradnje životinja svedene su na nulu.

Među ostalim prednostima, treba imati na umu da je uzgoj životinja za klanje odgovoran za 14,5% ukupnih emisija stakleničkih plinova ljudskog podrijetla, uz korištenje oko 20% kopnene površine za pašnjake i 40% za zemljišta koja se obrađuju za proizvodnju stočne hrane.

...ono što ne valja

Ako su, s jedne strane, benefiti za životinje nedvojbeni budući da bi proces drastično smanjio potrebu za klanjem, dok bi za opskrbu potrebnim matičnim stanicama bilo dovoljno uzgojiti nekoliko zdravih životinja, s druge strane proizvodnja sintetskih mesa mogla bi bitni štetna za klimu.

Proizvodnja tradicionalnog mesa, uz CO2 koji se stvara i kod sintetičkog mesa, oslobađa  metan i dušikov oksid koji potječu od probavnih procesa i razgradnje životinjskog gnoja. Međutim, premda je neposredni utjecaj na promjenu klime kod metana veći neko kod od CO2, metan se raspršuje unutar 12 godina, dok se CO2 nakuplja i ostaje tisućljećima.

Nadalje, kada bi se trajni pašnjaci koji se danas koriste u stočarstvu pretvorili u intenzivne poljoprivredne usjeve, utjecaj na klimatske promjene bio bi isto tako negativan, jer trajni pašnjaci hvataju velike količine ugljika u tlu i njihovom prenamjenom bi se značajne količine ugljika oslobodile u atmosferu.

S uvjerenjem da sintetičko meso nije prihvatljivo za klimu, talijanska industrija mlijeka pozdravlja vladinu inicijativu: "Nalazimo se pred paradoksom – komentirao je Paolo Zanetti, predsjednik udruge Assolatte - jer s jedne strane od nas se traži da u našim proizvodnim procesima posvetimo veću brigu okolišu, dok s druge strane beskrupulozni investitori pod izlikom zaštite okoliša pokušavaju promovirati proizvod koji je sve samo ne prirodan, pa je samim time i neprijatelj okoliša“.

Prosvjed ljubitelja životinja i „polpeta“ od mamutsko meso

Očekivano, vladinu su odluku kritizirale udruge ljubitelja životinja. „Sintetičko meso - kaže Međunarodna organizacija za zaštitu životinja - proizvod je koji nudi rješenje za razne probleme vezane uz proizvodnju mesa: to je proizvodnja koja ne šteti dobrobiti životinja, održivosti okoliša i sigurnosti hrane. Čak i ako proizvodnja uzgojenog mesa zahtijeva korištenje životinjskih stanica, ona može predstavljati alternativu proizvodnji mesa bez okrutnosti koja može zadovoljiti one koji još nisu prigrlili vegetarijanski ili veganski izbor“.

Gotovo istovremeno s talijanskim „ne“ mesu iz "epruvete", iz Australije stigla je vijest o tvrtki koja je u laboratoriju upravo stvorila „polpetu“, mesnu okruglicu od sintetičkog mesa... mamuta. “Odabrali smo mamuta jer je životinjski simbol gubitka raznolikosti i klimatskih promjena”, rekao za Guardian Tim Noakesmith, suosnivač tvrtke Vow, proizvođača mesnih okruglica.