Priča Monje i Petera nije samo priča o kući u Istri. To je priča o povjerenju, intuiciji i jednom životnom snu koji je, zahvaljujući pravim ljudima i pravom trenutku, od ideje postao stvarnost. Od Hamburga do Žminja vodio ih je put pun slučajnosti, ali danas su sigurni u jedno – dom nisu pronašli samo na zemljopisnoj karti, nego i u osjećaju da su napokon stigli točno tamo gdje pripadaju
Priča Monje i Petera nije samo priča o kući u Istri. To je priča o povjerenju, intuiciji i jednom životnom snu koji je, zahvaljujući pravim ljudima i pravom trenutku, od ideje postao stvarnost. Od Hamburga do Žminja vodio ih je put pun slučajnosti, ali danas su sigurni u jedno – dom nisu pronašli samo na zemljopisnoj karti, nego i u osjećaju da su napokon stigli točno tamo gdje pripadaju
U mirnom zelenilu nedaleko od Žminja, na rubu šume gdje se čuju samo ptice i povremeno prođe koji automobil, nalazi se kuća koja je spojila tri zemlje, nekoliko slučajnosti i – kako kažu njezini vlasnici – dobar instinkt.
Monja i Peter Kaou iz Hamburga ovdje su pronašli svoj budući dom, mjesto gdje jednog dana planiraju živjeti kada odu u mirovinu. Njihova priča počela je, gotovo filmski, jednom neočekivanom WhatsApp porukom, koja je došla od Monjine prijateljice iz Istre "Javi se na ovaj kontakt" Marijana Orbanića, vlasnika tvrtke Elitimo za proizvodnju montažnih kuća.
Monja, živi u Hamburgu, ali njezina priča zapravo počinje mnogo južnije.
- Dolazim iz Njemačke, ali porijeklom sam iz Makedonije. Kad sam bila mala, s obitelji smo često dolazili na more u Istru. Kasnije sam dolazila i sa svojom obitelji, možda sedam ili osam puta. I tada sam odlučila – jednog dana želim živjeti ovdje u Istri.
Kad je upoznala supruga Petera, odmah mu je rekla kakav plan ima.
- Rekla sam mu: kad odem u mirovinu, ja idem živjeti u Istru. Ne ostajem u Njemačkoj. On je samo rekao: ‘Idem s tobom'.
Prvo zajedničko putovanje u Istru bilo je u Motovun. Nakon toga su se vraćali još nekoliko puta, a ideja o kući na istarskom selu polako je počela dobivati konkretan oblik.
Kad su odlučili kupiti kuću, krenuli su u potragu. Prijatelji su im pomagali, agenti su pokazivali nekretnine, ali prava kuća nikako se nije pojavljivala.
- Pogledali smo dvadesetak kuća. Budžet nije bio problem, ali jednostavno, nijedna nije bila ono što smo tražili. Neka je bila preuska, neka nije imala dobar raspored, neka nije imala pravi okoliš, kaže nam Monja o potrazi za kućom u Istri.
Jedna kuća posebno im je zapela za oko – vila čije su fotografije vidjeli preko prijatelja. Međutim, ubrzo su doznali da je već prodana te su bili jako razočarani.
Posljednji dan boravka u Istri, početkom siječnja, Monja i Peter već su se spremali vratiti u Njemačku. Večer je bila kišna i hladna.
- Bili smo pomalo tužni jer nismo našli ništa. I onda mi je na WhatsApp stigla poruka od prijateljice – samo je pisalo ‘javite se na ovaj broj’. Bez imena, bez prezimena. Nazvala sam, a s druge strane javio se Marijan Orbanić, vlasnik tvrtke Elitimo iz Žminja.
- Rekla sam mu da tražimo kuću. Kazao nam je kroz smijeh, da je kod kuće na kauču, ali da se možemo naći za 10 minuta u uredu u Žminju.
Došli su u ured. Marijan im je pokazao kako radi njegova tvrtka, a zatim ih poveo u kratku vožnju, nedaleko Žminja. Nakon nekoliko minuta stali su pred jednom kućom koju im je htio pokazati, a da su oni izradili.
- Peter i ja smo se pogledali. Rekla sam mu: ‘Pa to je ona kuća'. Bila je to upravo vila čije su fotografije vidjeli ranije i proglasili je svojim favoritom.
- Pitala sam Marijana: ‘Jeste li vi ovo gradili?’ On kaže: ‘Jesam'. U kući smo proveli petnaestak minuta, te sam Marijana pitala, možete li meni napraviti ovakvu kuću, na što je kazao da može.
Marijan Orbanić jedan je od istarskih poduzetnika koji je vlastitu viziju pretvorio u prepoznatljivu poslovnu priču. Kao osnivač i direktor tvrtke Elitimo iz Žminja, tijekom posljednjih godina profilirao se u području proizvodnje montažnih kuća, ali i izrade građevinske stolarije te namještaja po mjeri. Tvrtka je osnovana 2004. godine, a iza njezina razvoja stoji dugogodišnje iskustvo Orbanića u stolarskom zanatu i drvnoj industriji.
Marijan Orbanić ističe kako su u manje od deset godina izgradili oko stotinu montažnih kuća i drugih objekata diljem Istre. Njihovi projekti temelje se na spoju funkcionalnosti, održivosti i modernog dizajna, a posebnu pažnju posvećuju korištenju drva i prirodnih materijala. Elitimo je kroz godine postao prepoznatljiv po mobilnim i montažnim objektima prilagođenima turizmu, životu u prirodi i suvremenim potrebama stanovanja.
Razvoj tvrtke pokazuje kako se iz male sredine, uz kvalitetu rada i jasnu poslovnu viziju, može izgraditi uspješan i konkurentan brend na regionalnom tržištu. Orbanić danas predstavlja primjer poduzetnika koji je spojio tradicijsko znanje obrade drva s modernim trendovima gradnje i održivog življenja.
No, Marijan nam je postavio logično pitanje: "Dobro, a gdje ćete graditi? Imate li zemljište?"
Monja se danas smije tom trenutku. "Rekla sam: nemam ništa. Imam samo dobru volju".
Monja je te večeri nazvala prijateljicu koja je imala parcelu baš u Žminju. "Bilo je već kasno, padala je kiša i sve smo pogledali samo uz svjetla automobila. Nisam bila sigurna, je li to dobra lokacija te sam iskreno pomislila kako ništa od toga".
Ipak, sljedećeg jutra prije leta vratili su se na parcelu – ovaj put po dnevnom svjetlu.
- Dnevno svjetlo je učinilo svoje, i odmah smo znali da je ovo prava lokacija za našu kuću - to je to.
Po povratku u Njemačku razmišljali su nekoliko dana, i nakon toga poslali poruku Marijanu - krećemo s radovima.
Od prvog susreta početkom siječnja do završetka kuće prošlo je otprilike godinu dana. Predugovor su potpisali u veljači, a za Božić ih je u novoj kući dočekalo posebno iznenađenje.
- Dočekao nas je i božićni bor, koji je postavio Marijan kao dar za useljenje i izmamio nam suze radosnice, veli Monja..
Ono što je u početku bila poslovna suradnja između investitora i izvođača, s vremenom je preraslo u nešto puno više. Monja i Peter danas ne skrivaju da su s Marijanom Orbanićem razvili iskreno prijateljstvo, koje se nastavilo i nakon završetka gradnje kuće.
Tijekom svakog dolaska u Istru redovito se druže, odlaze na večere i provode vrijeme zajedno, a odnos koji je počeo jednim telefonskim pozivom danas je postao dio njihove svakodnevice, svaki put kada dođu u Žminj. Kažu kako im je upravo ta ljudska povezanost cijelom projektu dala posebnu vrijednost, jer nisu dobili samo kuću, nego i ljude kojima se uvijek rado vraćaju.
Zanimljivost ove gradnje je u tome da vlasnici i graditelj nikada nisu bili zajedno na gradilištu.
- Sve smo dogovarali telefonom, e-mailom i fotografijama, kaže Peter.
Jednom su došli u svibnju, kada su već bili napravljeni temelji, i to je sve od dolazaka prije nego što je kuća sagrađena.
Monja priznaje da je gradnja kuće za njih bila potpuno novo iskustvo.
- Mi živimo u stanovima u Njemačkoj i nemamo pojma što je praktično, a što nije. Kad sam imala neku ideju, Marijan bi često rekao: ‘To nije dobro rješenje’ ili ‘bolje ovako’.
Sve je rađeno po mjeri – od ormara do detalja interijera. "Poslala bih fotografiju i pitala: može li ovako? Odgovor je gotovo uvijek bio – može.“
- Okoliš kuće uredio je hortikulturist Filip Krajcar. Prvo smo htjeli samo šljunak, ali Marijan je rekao: ‘Nemojte bez trave, neće biti lijepo.’ I bio je u pravu.
Posebna zanimljivost je stari kameni istarski suhozid koji su odlučili sačuvati.
- To je baš ono što smo zamišljali kad smo sanjali kuću u Istri – stari istarski zid, veli Monja
Kad su prijateljima u Hamburgu pokazali fotografije kuće, reakcije su bile nevjerojatne.
- Pitali su me: jesi li ti normalna? Kako gradiš kuću u Hrvatskoj dok živiš u Njemačkoj?
Jedan prijatelj je, kaže Monja kroz smijeh, bio uvjeren da fotografije nisu stvarne.
- Pitao me: je li ovo umjetna inteligencija? Rekla sam mu: nije. To je moja kuća u Istri.
Za sada Monja i Peter još ne žive stalno u Istri. Djeca su im još u školi pa će, kažu, na preseljenje pričekati nekoliko godina. Ipak, svaki dolazak potvrđuje da su donijeli pravu odluku.
Peter, koji je iz kišovitog Hamburga stigao u istarsku prirodu, svoj prvi dojam opisuje jednostavno:
- Šok. Ali pozitivan.
Monja se samo nasmijala. 'Zaljubili smo se odmah'. A sve je, kaže, počelo jednom porukom.
Na kraju, priča Monje i Petera nije samo priča o kući u Istri. To je priča o povjerenju, intuiciji i jednom životnom snu koji je, zahvaljujući pravim ljudima i pravom trenutku, od ideje postao stvarnost. Od Hamburga do Žminja vodio ih je put pun slučajnosti, ali danas su sigurni u jedno – dom nisu pronašli samo na zemljopisnoj karti, nego i u osjećaju da su napokon stigli točno tamo gdje pripadaju.
Nakon što su izlučeni nadimci koji se ponavljaju ili koji ne pripadaju ciljanom području te spojene izvedenice istog nadimka, 1386 nadimaka (714 obiteljskih i 672 osobnih), je uvršteno u knjižicu abecednim redom. Uz nadimak je navedeno prezime i mjesto stanovanja njihovih nositelja. Sve je obogaćeno fotografijama i pričama o nositeljima pojedinih nadimaka odnosno o tome kako je pojedini nadimak nastao
Ovo nije samo priča o siru, ovo je priča o tome kako jedna istarska obitelj već četvrt stoljeća diše kao jedno. Posjetili smo ih na Žminjštini i doznali tajnu njihovog uspjeha
Na 13. izdanju manifestacije „Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće" ispečena je pinca teška impresivnih 69,25 kilograma koja će se kandidirati za Guinessovu knjigu rekorda
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
