Najpoznatiji gimnazijalac u zemlji, Puljanin Nino Šarić: "Bonamenat je naš najveći problem"

Maturant pulske Gimnazije, Nino Šarić, prije 20-ak dana privukao je pažnju lokalnih i nacionalnih medija nakon što se tijekom Konferencije o budućnosti Europe, održane u Puli, javio uživo iz svoje sobe te s pitanjima i komentarima poprilično zbunio ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana.

Podsjetimo, konferencija se odvijala na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile, a prisutan je, između ostalih, bio i grčki ministar vanjskih poslova Nikos Dendias.

Učenici pulske Gimnazije mogli su se uključiti videopozivom zahvaljujući linku koji im je poslala profesorica Politike i gospodarstva, Tanja Carić. Jedan od njih bio je i Nino koji je baš u to vrijeme bio kući, zaražen koronavirusom.

Kako u svakom zlu ima nešto dobro, tako je i Nino iskoristio blagodati Zooma, platforme koja je postala vrlo popularna upravo tijekom pandemije te se obratio ministru i poslao poruku javnosti kako još ima mladih i hrabrih ljudi koji misle svojom glavom.

Našli smo se s njim i upitali ga ono što je mnoge tog dana zanimalo:

Tko je taj Nino Šarić?

Ja sam običan gimnazijalac. Imam 18 godina, rođen sam u Puli. Volim sport, pogotovo moto sportove. Zapravo sve što ima veze s motorima, a velik sam fan i Formule 1. U slobodno vrijeme fotografiram i bavim se crossfitom. Osnovnu školu sam završio na Velom Vrhu, a otkad znam za sebe svi su mi govorili da trebam biti političar. Ne znam zašto jer ja sam imao sklonosti ka računarstvu i informatici tako da je moja prvobitna ideja bio studij elektrotehnike.

Dakle, tijekom gimnazije si promijenio mišljenje i prevagnula je politika?

Da, svakako. Ipak mislim da je gimnazija najbolji izbor za nekoga tko nije siguran čime se želi baviti ili želi upisati fakultet koji nema drugačiju srednju podlogu. Pred kraj osnovne sam malo i popustio, ali uglavnom sam bio odličan i vrlo dobar učenik. Gimnazija me poboljšala kao osobu i utjecala na promjenu mog mentaliteta. Mnogo se radi, iako nas je korona malo unazadila. Sad sam siguran da ću studirati politologiju, nadam se u Ljubljani. Omiljeni predmet mi je ipak povijest, a zavolio sam je još u osnovnoj školi zahvaljujući profesoru Igoru Jovanoviću.

Neovisno o školskim predmetima, proučavaš li dnevno-politička zbivanja i njihovo medijsko praćenje?

Pa čak i ne redovito, ali sve što uočim na društvenim mrežama i što mi iz nekog razloga padne u oko, idem provjeriti.

Imaš li omiljenog političara?

U Hrvatskoj to nije moguće. Neki bi se možda mogli profilirati s vremenom, ali daleko su zasad.

Poput?

A neću vam to otkriti.

A tko ti je najbliži svjetonazorski?

Pa kad bih ja osnovao stranku, ona bi bila progresivna i liberalna. Slušalo bi se građane i njihove želje. Bitan je mali čovjek.

Možemo li i to očekivati od tebe? Osnivanje vlastite stranke?

Sve je moguće. Ne mogu vam to sad odgovoriti.

Jesi li očekivao takvu reakciju javnosti nakon što si, kako si nam tad rekao, malo bocnuo ministra?

Pa, pretpostavljao sam da će se nešto tako dogoditi. Nisam mislio da će biti baš takva reakcija, ali drago mi je što su me svi podržali, nigdje nisam vidio nijedan loš komentar. Nitko nije zamjerio ništa ni meni ni profesorici, a sve i da jesu ne bih obraćao pažnju na to.

Jesi li imao tremu? Ipak si javno kritizirao ministra pred drugim ministrom i velikim auditorijem.

Jesam! Razmislio sam dvaput. Napisao si par natuknica i rekao: 'Ma idem!'. Ostalo je išlo samo od sebe. Nisam baš pratio njegov rad, znao sam za par afera i čudnih izjava te sam stavio naglasak na to. Odgovor koji sam dobio od ministra bio je čudan i klasično politički. Iskreno, nisam ga ni poslušao do kraja! To vam sve govori. Počne mi se spavati kad čujem takve odgovore.

Dakle, kažeš kako situacija u Hrvatskoj nije dobra, pozitivnih političara nema - jesi li pesimističan vezano uz ono što nam budućnost nosi?

Ne. Iako neću ostati u Hrvatskoj, ja želim promijeniti ovu zemlju. Ali želim prvo sebe ostvariti kao čovjeka. Ne želim ići u politiku s 25 godina, bez da dana provedem u realnom sektoru.

Hoćeš li političku karijeru graditi u Istri?

Puštam sve mogućnosti otvorene.

Sve pratim. Ovo što se događa s IDS-om je samo kap koja je prelila čašu. Sve se skupljalo i sad će se polako otkrivati što se sve događalo i kako je funkcioniralo. Rasplet neće biti dobar po IDS. Hoće li Miletić ostati župan i tko bi to, ako ne on, mogao biti – ne znam. Niti vidim neku osobu koja bi to dobro obavljala.

Što se tiče Pule, moj bivši ravnatelj, Filip Zoričić, prekratko je na poziciji gradonačelnika da bih to sad mogao komentirati. Mogu reći da je u Gimnaziji napravio mnogo. Od stare zgrade učinio je modernu školu. Generalno, malo se svi skupa bavimo nebitnim temama u ovom gradu.

Mislim, problem je što su Lerotić i tko već dobili frižider i tablet, ako jesu, ali puno veći problem je nepotizam. Bonamenat je ipak naš najveći problem. Treba o tome govoriti jer gdje ima dima, ima i vatre. Osim toga, nama je centar grada i dalje mrtav.

Ovo što se događa u našoj zemlji je također tužno. Nepotizam, korupcija i nemoral su nam svakodnevne pojave, a ministar Radman kojeg sam malo ismijao je mala beba za druge poput ministra Banožića i premijera Plenkovića. HDZ u SDP- u oporbe više nema, zato valjda Milanović i je toliko glasan i, blago rečeno, osebujan, ali je barem zanimljiv. SDP se mora pod hitno probuditi.

Definitivno, ali ne na ovu temu već zbog mojih budućih postupaka, radnji i aktivnosti. A na tome što su mediji pokazali interes za mene moram zahvaliti svojim profesoricama. Naime, uz povijest, najdraži predmet mi je geografija i to ponajviše zbog profesorice Tanje Černeke. Ona mi je omogućila brojne prilike u vidu EU i Erasmus+ projekata. Također, zahvale idu i profesoricama Tatjani Maras Glavaš i Elizabeti Pavlović za mogućnosti pristupa nedavnoj Konferenciji o budućnosti Europe, radi čega ste me i kontaktirali.