OCU MALOLJETNIKA IZ ROVINJA TREBA POMOĆ: Javila nam se majka sina s dijagnozom šizofrenije, a dječaku smještaj traži i poznata pulska rehabilitatorica

Nakon što smo u više navrata pisali o, čini se, bezizlaznoj situaciji oca iz Rovinja čiji je 16-godišnji sin s nekoliko psihijatrijskih dijagnoza više od tri mjeseca čekao na hospitalizaciju u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, da bi iz nje u srpnju bio otpušten nakon svega tjedan dana, u redakciju nam se javila majka koja je sa svojim sinom prošla sličnu kalvariju.

Oca je kontaktiralo i Društvo osoba s invaliditetom Grada Rovinja, a razgovarali smo i s pulskom profesoricom rehabilitatoricom Danijelom Kasumović-Maružin koja je obećala dati sve od sebe u pronalasku adekvatnog smještaja za ovo dijete s poteškoćama u razvoju, poremećajem aktivnosti i pažljivosti, zatim hiperkinetskim poremećajem, umjerenom duševnom zaostalošću, te akutnim i prolaznim nespecifičnim psihotičnim poremećajima, kako stoji u dokumentaciji riječkog KBC-a.

Foto: KBC Rijeka

Pojedinci odrađuju posao sustava

I ovaj je slučaj tako pokazao da su ipak pojedinci ti koji „potežu“ umjesto poprilično inertnog sustava koji je, usput budi rečeno, plaćen za svoj posao. No, kad sustav zakaže – stvar spašavaju empatični građani.

Pa krenimo redom.

Majka mladića iz Pule, s dijagnozom šizofrenije, obratila nam se u želji da nas informira koje sve pravne mogućnosti na raspolaganju ima očajni otac iz Rovinja. Njezin identitet, zbog zaštite njezinog sina i ostatka obitelji, nećemo otkrivati.

No, valja naglasiti kako se za sva osobna prava i prava svog djeteta ona izborila potpuno sama, bez ikakve pomoći sustava.

Ilustracija: Pixabay

Morala prestati raditi

- Ni mene nitko nije uputio što mi je činiti, ni doktori ni Centar. Uvijek je negdje za nešto falio neki papir, sve sam to morala sama istraživati. Sve skupa je trajalo godinama, putem sam morala prestati raditi, ali sam zato sudjelovala u brojnim E-savjetovanjima prilikom kreiranja zakona koji se tiču osoba s invaliditetom.

Prvo, nadam se da to dijete redovito uzima terapiju koja mu je propisana, i da otac o tome itekako vodi brigu. Terapija ne liječi teške dijagnoze, ali ih barem smiruje. Nadalje, otac mora znati da ima pravo na osobnu invalidninu za dijete, kao i na status roditelja njegovatelja. Trebao bi predati medicinsku dokumentaciju liječnika specijalista psihijatara i/ili psihologa u Centar za socijalni rad, zbog testiranja intelektualnih sposobnosti, a sve kako bi Jedinstveno tijelo vještačenja ustanovilo koji točno postotak oštećenja ima dijete, te postoji li mogućnost da otac dobije status roditelja njegovatelja.

Znam da je unatoč svemu veliki problem smjestiti u bilo kakvu instituciju djecu koja nisu punoljetna, govori nam ova majka iz Pule.

Ilustracija: Pixabay

„Nasrnuo na mene i sestre“

- Situacija postaje sve teža. Prošlog tjedna je mali imao još jednu agresivnu epizodu tijekom koje je nasrnuo na mene i na svoje sestre. Ponovno su intervenirale policija i hitna. Međutim, ostao je kući. Rekli su mi samo da očekujem poziv s pulskog suda vezano uz nasilje u obitelji. Ja zaista ne znam što će biti kada u sezoni budem morao stalno raditi, kaže nam danas otac.

Inače, s 1. siječnja na snagu je stupio Zakon o inkluzivnom dodatku prema kojem su se naknade za roditelje koji se nose s ovakvim situacijama ipak povećale.

- Ako njegov sin ima psihološko oštećenje 4. stupnja, i intelektualno oštećenje, otac može dobiti status njegovatelja. Prema mojim saznanjima, otac bi tako mjesečno mogao primati nešto više od 600 eura, a sin 720. Također, mogli bi koristiti vaučere za struju, a i Centar za socijalnu skrb je svakome kome se ustanovi određeni invaliditet dužan isplatiti 70 eura mjesečno, govori nam majka iz Pule.

O svim navedenim pravima oca nažalost informirao nije nitko, iako nam je Tamara Korenić ispred Društva osoba s invaliditetom Grada Rovinja danas izjavila kako je rovinjski Zavod za socijalnu skrb napravio sve što je bilo u njihovoj moći.

Rehabilitator jednom tjedno

- Koliko mi je poznato otac prima mjeru intenzivne stručne pomoći na način da obitelj jednom tjedno posjećuje rehabilitator. O ovome sam slučaju razgovarala i sa zamjenicom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom koja je sa svime upoznata, i koja mi je potvrdila da je slučaj preuzela pravobraniteljica za djecu, te kazala da je činjenica da bolnice ne smiju dugo imati dijete na boravku, veli nam, među ostalim, Korenić.

Međutim, upravo je to ono što ocu treba.

- Ja nikada nisam tražio status roditelja njegovatelja, upravo zato jer radim u sezoni. Mislim da ga neću niti tražiti jer mi se to ne isplati. Rovinjski Centar za socijalnu skrb mi je isplatio jednokratnu pomoć još na proljeće 2022. godine, i to u iznosu od 1.200 kuna. Ono što mom sinu treba jest rješavanje pitanja smještaja u kakvoj adekvatnoj instituciji, zaključio je također otac u izjavi za naš portal.

Upravo se po tom pitanju ponudila pomoći pulska profesorica rehabilitatorica Danijela Kasumović-Maružin.

Danijela Kasumović-Maružin

- Ja ću zaista pokušati iznaći neko rješenje idućih dana. Činjenica je da nam je sustav prilično inertan, ali svejedno bi trebalo udružiti snage s Centrom za socijalnu skrb i naći djetetu smještaj u nekom od domova na području Hrvatske, kaže Kasumović-Maružin.

Pomaka ima, ali nisu dovoljni

- Znam da je sve ovo užasno teško. Dijagnoza nažalost donosi i stigmatizaciju. No, nekad je bilo još i gore. Osobe s psihičkim bolestima nisu imale nikakva prava. Svjetska zdravstvena organizacija promijenila je terminologiju upravo radi ostvarivanja prava jer na dušu/psihu ih ostvariti ne možeš. Tako da danas više ne govorimo o duševnim već o mentalnim oboljenjima, isto kao što za osobe s intelektualnim teškoćama više nećemo reći da su retardirane. To se danas smatra pogrdnim.

Tako da, eto, barem neke pomake imamo. A i novi Zakon o inkluzivnom dodatku od ove godine predviđa samo jedno vještačenje za ostvarivanje svih prava, što također možemo smatrati malim pozitivnim korakom, zaključila je pak majka iz Pule koja nam se javila ne bi li pomogla ocu iz Rovinja.