PULSKA AUTORICA INSTAGRAM HITA 'PAO MI JE ŠEĆER' "Kada sam oboljela od dijabetesa, dobila sam podatke o hranjivoj vrijednosti nojevog jajeta. Tko to uopće jede?"

"Ranije sam nakon svakog obroka uzimala barem kockicu čokolade, čisto da zasladim dan. A, onda, odjednom, to više nije bilo moguće". U ove je dvije rečenice Puljanka Lucija Prpić sažela priču o posljednje tri godine svog života koje su donijele zdravstvene smetnje, ali i kreativnu ideju koja polako prerasta u poslovni plan.

Luciji je 2020. godine, bez ikakvog upozorenja, tijelo počelo davati neobične znakove - u kratkom roku izgubila je puno kilograma i zatražila liječničku pomoć. Prilikom prijema u bolnicu, uređaj za mjerenje šećera u krvi pokazao je kako je razina nemjerljiva, a to je značilo da mu je vrijednost u krvi preko 30 mmol/L, odnosno pet puta više od dopuštenog.

Život se promijenio iz temelja

- Imala sam klasične simptome povišenog šećera - povećan apetit, snažan osjećaj žeđi, kontaktno mokrenje i želju za slatkim. U bolnicu sam došla s 42 kilograma, iako sam ljeto prije toga pojela ogromne količine slatkiša i čokolade, priča nam Lucija.

Tada je imala tek 25 godina. Nakon bolničkog liječenja, otpuštena je kući s dijagnozom dijabetesa 'Tip 1' kojem je trebalo prilagoditi cijeli život.

- Dobila sam inzulinsku olovku i već drugog dana sebi počela sama davati inzulin triput dnevno. Iskreno, brzo sam se naviknula. U ruci imam senzor koji, putem iglice zabodene u masno tkivu, kontaktno mjeri razinu šećera koja se očitava u mjeraču. Nije tako strašno, objašnjava Lucija pokazujući mjerni aparatić od kojeg se ne odvaja. Osim redovnog mjerenja, ritam dana joj sada diktira i obveza uzimanja više manjih obroka.

Američke palačinke s jagodama s Instagram stranice "Pao mi je šećer"

Hrenovka i nojevo jaje

Svaka pomoć i informacija u ovakvoj situaciji dobrodošla je, ali Lucija vjeruje da bi se pristup u zdravstvenom sustavu morao okrenuti ka pojedincu. Pogrešno je misliti da su dijabetičari masa ljudi s identičnim problemima i da za svakog vrijede ista pravila, objašnjava. Nekima jedna namirnica može poremetiti nivo šećera, dok drugima uopće neće zasmetati.

- Ja sam, recimo, iz bolnice izašla s tablicom izračuna zastupljenosti ugljikohidrata u pojedinim namirnicama, na kojoj se nalaze hrenovka i nojevo jaje! Tko to jede? Ja nisam čula u životu da je netko u Puli pojeo nojevo jaje, smije se Lucija i dodaje kako hrenovka uopće nije preporučljiva namirnica za razliku od, recimo, kruha s heljdinim brašnom koji nije spomenut.

Dodatni problem je, objašnjava, izostanak jasnih uputa za mlađe osobe. Od dijabetesa boluju mahom starije osobe i skoro da ne postoje savjeti prilagođeni razini aktivnosti 20-godišnjaka.

"Pao mi je šećer"

Na sreću, iako u Puli sustav savjetovanja nije dobro razvijen, internet otvara pristup edukacijama koje organiziraju udruge pa, s vremenom, pacijenti skupe mnoštvo informacija. Danas, kaže nam sugovornica, ona može raditi sve kao i svaka druga zdrava osoba.

No, bez obzira na količinu informacija koju nudi Internet, na njemu se nudi i beskonačan broj dezinformacija. Osim toga, često zaboravljamo kako velik broj ljudi kompleksnije tekstove ne može čitati na stranom jeziku pa se kvalitetni savjeti na hrvatskom i dalje „zlatom plaćaju“. Upravo je ovo iznenadilo Luciju kada je njezina Instagram stranica pod nazivom “Pao mi je šećer“, na kojoj objavljuje recepte za slastice namijenjene dijabetičarima, velikom brzinom privukla više od 6.000 pratitelja.

"Pao mi je šećer"

Slastice ranije nije pravila, kaže, a na prvi pokušaj okuražila se za 26. rođendan, kada je popustio početni strah od hrane za dijabetičare i kada je saznala za alkoholni šećer eritrit. Isprobane recepte zatim je odlučila podijeliti na Instagramu.

- Kada bolujete od dijabetesa, problem nisu samo šećeri, već svi ugljikohidrati, a njih skoro da samo u vodi nema. Ali, ljude sve plaši pa me ponekad pitaju, primjerice, smiju li jesti pizzu od brašna s glutenom, iako gluten nije nikakav ugljikohidrat. S druge strane, pizza je problematična sama po sebi iz razloga koji, opet, ljudi često zaboravljaju, a to su masnoće koje drže visok šećer, objašnjava.

 Mnogi dostupni recepti, nažalost, savjetuju dodavanje zaslađivača u bijelo brašno, a to nije ispravan put.  Njezin „tajni sastojak“ je, kako kaže, bademovo brašno i njemu najviše vjeruje prilikom izrade slastica. Ono bijelo u potpunosti se izbjegava, kao i bijeli šećer.

Torta od malina, limuna i šumskog voća

Ne postoje zdrave slastice, već samo prilagođene

- Ljudi često čuju ono što žele čuti pa slastice napravljene po mojim receptima nazivaju zdravim, a to nije ispravno jer slastice nisu zdrave po prirodi. Ove moje možemo nazvati – prilagođenim. To što ne sadržavaju šećer svakako ne znači da se mogu konzumirati u neograničenim količinama i svakodnevno, upozorava Lucija.

Instagram stranica je, priznaje, presložila i njezine životne prioritete – nakon što ju je dijagnoza dijabetesa u mladosti opomenula na to da je, kako kaže, važno ponekad izbaciti sve iz sebe i ne taložiti emocije, upoznavanje sa slastičarstvom otkrilo joj je i da bi svijet obiteljske građevinske tvrtke u kojoj je zaposlena mogla u nekom trenutku zamijeniti i slastičarskim pultom.

I o toj ideji, priznaje, sada već intenzivno razmišlja i postupno ispituje teren. Ne žuri nikud jer zna, kaže, da prvo mora proći školovanje i steći iskustvo, ali spremna je za izazov. Slastičarnica sa stolovima i stolicama možda nije ideal kojeg sanja, ali izrada slastica po narudžbi već joj je privlačnija ideja, kaže. A, hoće li se usuditi posao jednom pokrenuti u Puli još uvijek ne zna. Pula se, kaže, često noviteta zasiti već nakon mjesec dana pa valja dobro procijeniti je li ona pravo mjesto za slastičarnicu iz njezine, priznaje Lucija. Ali, moguće je da ćemo uskoro saznati.