Malo više od pet mjeseci prošlo je od 'slučaja Mandrač', kada je 19. veljače kraj tog pulskog parkirališta teško nastradao šesnaestogodišnjak iz Pule.
Ranije tog dana s prijateljima je roštiljao na cross stazi na Velom Vrhu, a njegov je najbolji prijatelj tijekom druženja s dva različita broja dobivao pozive u kojima mu se prijetilo smrću.
Majka prijetnje prijavila odmah idući dan
Njegova je pak majka, nakon što je saznala za nesreću koja se zbila na Mandraču, došla do imena devetorice mladića koji su činili grupu koja je prijetila, te čitavu stvar prijavila pulskoj policiji već idućeg dana. I taj je slučaj 27. veljače upućen Općinskom državnom odvjetništvu, a ono još uvijek nije ispitalo mladića kojemu se prijetilo.
PU istarska
- Odmah u ponedjeljak, 20. veljače, otišla sam na policiju zajedno sa sinom i tamo provela nekoliko sati. Prijavila sam da se mom djetetu prijetilo smrću putem poziva. S tim da je kasnije određene poruke, u kojima se spominju prijetnje, dobivao i putem društvenih mreža. Imena devetorice maloljetnika saznala sam jer sam nazvala mladića čije ime se pojavilo u jednome od poziva. On je s mojim sinom išao u školu, pa sam ga nazvala odmah u ponedjeljak ujutro, on mi je rekao sve što zna, pa sam smjesta krenula na policiju, prisjeća se majka.
Nije joj, kaže nam, jasno zašto policija nikad nije zatražila mobitel njezinog sina, iako se u njemu nalaze poruke i pozivi s prijetnjama koje su dolazile s dva različita broja.
I dalje je uvjerena kako najbolji prijatelj njezinog sina nije pao s bicikle, iako je Rješenjem zamjenice pulske Općinske državne odvjetnice Anite Fridrih 1. lipnja odbačena kaznena prijava njegovih roditelja u predmetu protiv nepoznatog počinitelja zbog nanošenja teške tjelesne ozljede.
Mandrač, Pula
„Moj sin taj koji je trebao biti napadnut“
- I dalje sam uvjerena kako je moj sin taj koji je trebao biti napadnut. Od straha dva tjedna nije išao u školu, a kad je napokon krenuo jedan od devetorice mladića tražio je priliku da mu se ispriča zato što je, kako je naveo, dao svoj telefon nekome od onih koji su ga zvali i prijetili mu. Tako da smo bili na razgovoru s njim i njegovom majkom kod školske psihologinje. Osim toga, u kontaktu sam mailovima s Općinskim državnim odvjetništvom koje je slučaj preuzelo tjedan dana nakon moje prijave, a za što sam saznala iz medija, veli nam također majka.
Navodi i kako je policija, osim 20. veljače kad su prijavljene prijetnje nepoznatog počinitelja, njezinog sina na ispitivanje pozvala još jednom – 25. veljače. Nakon toga on više nije ispitan ni na poziv policije ni na poziv Općinskog državnog odvjetništva.
Općinsko državno odvjetništvo, Pula
Postupak se vodi protiv jednog maloljetnika
- Zadnji put sam sa zamjenicom pulske Općinske državne odvjetnice, Anitom Fridrih, mailom komunicirala 1. lipnja. Tada mi je navela da je postupak prema maloljetnom osumnjičeniku u tijeku i ide svojim zakonskim tokom, no da budući da se radi o maloljetnoj osobi više od toga nije u mogućnosti izvijestiti. Napisala mi je i da ću o konačnoj odluci Državnog odvjetništva u predmetu biti pravodobno obavještena. Dakle, postupak se vodi protiv jednog od mladića sa čijeg se mobitela tog dana zvalo mog sina. To su mi pojasnili početkom svibnja kada su me izvijestili i da mi neće odobriti uvid u spis jer moj sin još nije ispitan. Međutim on ni dandanas nije ispitan, kaže nam majka pulskog šesnaestogodišnjaka.
10. svibnja ODO joj odgovara kako će maloljetnik biti ispitan tek "ako se to ukaže svrhovitim za potrebe postupka".
Podrška roditeljima nastradalog mladića
- Iskreno, ne znam što sad dalje i hoću li angažirati odvjetnika. Ima li to uopće smisla? Roditelje nastradalog dječaka apsolutno podupirem u svim njihovim nastojanjima, a tako će biti i ukoliko budu organizirali prosvjed. Apsolutno sam uz roditelje u ovoj borbi, i mislim da je to borba svih nas.
I ja smatram da je sustav zakazao i da smo, u tom smislu, ostali nezaštićeni. Shvaćam njihovo razočarenje Rješenjem ODO-a koje su mi pokazali, i u kojem i ja vidim nekoliko neistina. Između ostalog, piše da je moj sin izjavio da je te kobne večeri kući došao u 23 sata. To nije točno. Došao je oko 22 i 20. On je, naime, s nekoliko prijatelja išao na Mandrač vidjeti što je s biciklom, ali tamo više nije bilo ni bicikle ni policije, i oni su se odmah vratili kućama. U Rješenju piše i da sam ja kontaktirala tu istu večer nekoga od tih mladića. To također nije točno, navodi nam danas majka koja je u danima nakon nesretnog događaja na pulskom Mandraču ozbiljno razmišljala i o selidbi. No, s odmakom od pet mjeseci, ustrajna je u tome da, kako kaže, „ne bježi od problema i istjera pravdu do kraja“.