Život

SLOŽENI PROBLEMI BESKUĆNIŠTVA

Topla ljudska priča iz Plomina dobila neočekivan epilog. Zajednički život Nisveta i Kemije trajao je samo pet dana

Pokušaj da beskućnik iz Pule pronađe novi početak u domu umirovljenice iz Plomina završio je brže nego što je počeo. Nakon svega nekoliko dana zajedničkog života njihovi su se putevi razišli, a svaka strana danas ima svoje objašnjenje zašto priča koja je u početku izazvala simpatije javnosti nije potrajala


 
4 min
Dean Mladenović ⒸFOTO: Dean Mladenović
Nisvet Željić

Pokušaj da beskućnik iz Pule pronađe novi početak u domu umirovljenice iz Plomina završio je brže nego što je počeo. Nakon svega nekoliko dana zajedničkog života njihovi su se putevi razišli, a svaka strana danas ima svoje objašnjenje zašto priča koja je u početku izazvala simpatije javnosti nije potrajala

Priča koja je početkom ove godine izazvala mnogo pozitivnih reakcija u javnosti počela je kada je umirovljenica iz Plomina Kemija Marišić odlučila otvoriti vrata svojega doma beskućniku Nisvetu Željiću iz Pule. Kako smo tada pisali na Istra24, gospođa Marušić primila je u svoj dom Nisveta, dugogodišnjeg korisnika pulskog prenoćišta Rachem, želeći mu pružiti priliku za novi početak. No, nije dugo potrajalo.

Podsjetimo, Nisvet je godinama živio bez stalnog krova nad glavom te je dio vremena provodio na ulici, a dio u pulskom prenoćištu. No, prema njegovim riječima, boravak u Plominu trajao je tek nekoliko dana.

Kaže nam da je kuću napustio nakon svega pet dana boravka, jer se kako navodi, nije uspio uklopiti u način života koji je tamo zatekao. Spominje da su mu neke situacije bile neugodne i da se nije osjećao opušteno u novom okruženju s gospođom Marušić.

Nisvet ističe neke od primjera nesuglasica: "Morao sam napustiti kuću kada je gospođa Marušić imala goste i vratiti se tek kada odu. Druga stvar koja mi je smetala je što mi je govorila da već u 17.30 sati moram ići u krevet na spavanje. Kontrola s njene strane je bila stalno prisutna i nikako se nisam osjećao ugodno, i odlučio sam otići od tamo", veli Nisvet.

Nisvet dok je boravio u Plominu

S druge strane, gospođa Kemija ima potpuno drukčiji pogled na razloge zbog kojih njihov pokušaj zajedničkog života nije potrajao.

"Jako mi je žao što nije uspjelo", kaže, te ističe da je pokušala pomoći koliko je mogla, ali da su se vrlo brzo pojavile poteškoće u svakodnevnom suživotu.

Navodi da Nisvet nije prihvaćao neke osnovne kućne navike te da joj je to s vremenom postalo teško. Planirala je, kaže, da zajedno uređuju vrt i pripreme prostor za sadnju povrća, no umjesto toga, Nisvet je želio otići na piće, što ju je kako kaže, jako razočaralo.

U međuvremenu se, dodaje, i sama razboljela te završila na liječničkim pregledima, pa joj je cijela situacija postala prevelik teret. Na kraju je, kaže nam, odlučila da se Nisvet vrati u Pulu, gdje je ranije boravio u prenoćištu.

Unatoč svemu, naglašava da joj je iskreno žao što pokušaj nije uspio i poručuje kako i dalje želi pomoći nekome tko se nalazi u teškoj životnoj situaciji.

- Ako postoji netko kome stvarno treba pomoć i tko želi pokušati promijeniti svoj život, ja sam i dalje spremna otvoriti svoja vrata, naglašava Marušić.

Kemija Marišić

Kako bismo dobili širu sliku cijele situacije, komentar smo zatražili od Varje Bastiančić, direktorice pulskog prenoćišta Rachem, ustanove u kojoj je Nisvet ranije boravio.

Bastiančić ističe da su ovakve situacije često vrlo složene te da se ljudi koji dugo žive na ulici teško ponovno privikavaju na drugačiji način života.

- Riječ je o osobi s određenim teškoćama, što također utječe na način na koji doživljava odnose s drugima i reagira u svakodnevnim situacijama, objašnjava.

Dodaje kako su djelatnici prenoćišta u više navrata pokušali pomoći Nisvetu i nakon njegovog odlaska te ga pozivali da se vrati.

- On se može vratiti kad god želi. Pravila su ista za sve korisnike. Ujutro trebaju biti trijezni, a tijekom dana mogu popiti nešto. To je pravilo koje vrijedi za sve, poručuje Bastiančić.

Prema njezinim riječima, prenoćište mu i dalje pomaže u administrativnim stvarima kako ne bi izgubio socijalna prava te kako bi mogao koristiti usluge poput pučke kuhinje.

Ističe i da Nisvet prima nekoliko oblika socijalne pomoći, što ukupno iznosi oko 600 eura mjesečno.

- U sustavu socijalne skrbi pokušavamo učiniti sve što možemo, ali nekada je vrlo teško pomoći ako osoba sama ne želi ili nije spremna prihvatiti određene promjene, kaže nam Bastiančić.

Dodaje kako ova priča pokazuje koliko je problem beskućništva složen i koliko je ponekad teško pronaći trajno rješenje.

- Iza svake takve priče stoje teške životne okolnosti, ali i ljudi koji pokušavaju pomoći. Nažalost, nije uvijek moguće da se sve posloži kako smo se nadali, zaključuje.

Varja Bastiančić - Foto: Manuel Angelini

I dok se pojedinačne priče često doživljavaju kao lijepe ljudske geste solidarnosti, one ujedno razotkrivaju i težinu problema beskućništva s kojim se društvo suočava, što potvrđuje i ovaj slučaj.

Pomoć koju pružaju pojedinci često dolazi iz dobre volje i empatije, ali takve situacije pokazuju koliko su te okolnosti složene i koliko je teško pronaći trajna rješenja.

Beskućništvo nije samo osobna sudbina pojedinca, već društveni izazov koji zahtijeva sustavnu podršku, koordinaciju institucija i dugoročnu brigu kako za ljude koji su ostali bez doma, tako i za one koji im pokušavaju pomoći.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.