Umirovljenica Mija iz Plomina otvorila vrata svoga doma i pružila novi život beskućniku Nisvetu iz Pule

Prije nekoliko dana pisali smo o lijepoj vijesti koju je s čitateljima podijelila izvršna direktorica Udruge 'Institut' Varja Bastiančić, koja vodi pulsko prenoćište za beskućnike.

Bastiančić je kazala da je reportaža o tome kako su tijekom zimskog perioda prostorije prenoćišta tijekom cijelog dana otvorene za beskućnike, donijela jednu veoma pozitivnu priču - Mija Marišić iz Plomina odlučila je pružiti dom beskućniku Nisvetu Željiću.

Gospođa Mija

Gospođa Mija ima 72 godine, umirovljenica je - navodi da je život nije mazio pa je vjerojatno i to glavni razlog empatije koju je osjetila vidjevši ljude oko sebe koji žive bez svog doma.

I baš zato, ovo nije priča o dijeljenju materijalnog bogatstva, već o ljudskosti, solidarnosti i hrabrosti da se pomogne onda kada je to stvarno najpotrebnije.

Miju i Nisveta posjetili smo u njihovom, odnedavna zajedničkom domu u Plominu. 

"Nikad me nije zanimalo tko je koje nacije ili vjere. Bilo mi je potpuno svejedno hoće li iz prenoćišta poslati mlađu ili stariju osobu, mušku ili žensku. Tako sam odgojena. Volim dobre ljude", veli nam Mija te dodaje, kako joj je bilo važno da čovjek kojem pomaže nema problema s alkoholom i da je spreman raditi.

- Nisvet je stvarno vrijedan i uredan. Radi svaki dan koliko može i trudi se. Otkako je došao, očistio je i uredio prostor koji je godinama bio zapušten. Svaki dan odradi barem nekoliko sati, ističe Nisvetove kvalitete Mija.

Mija mu zauzvrat želi urediti osnovne uvjete za život – sobu i kupaonicu. "To su male stvari, ali bez njih nema dostojanstvenog života", kaže nam.

Život u kući, međutim, nije jednostavan. Mija se godinama suočava s problemima oko majstora, visokim cijenama i lošim iskustvima. Sve to financira isključivo od svoje mirovine.

Voljela bi urediti još veći prostor za Nisveta

Unatoč svemu, ne odustaje. Pomažu joj dobri ljudi iz okoline, posebno mlada žena iz okolice, Alisa, koja je redovito vozi u kupovinu i pruža joj podršku u teškim trenucima.

"Da nisam upoznala neke od tih ljudi, ne znam kako bih sve ovo izdržala", priznaje Mija.

Nisvet o svojoj životnoj situaciji govori kratko i skromno. Kaže nam da je zahvalan na prilici koju je dobio i da mu puno znači osjećaj sigurnosti koji sada ima. Nakon godina beskućništva i nesigurnosti, prvi put ima mjesto koje može nazvati domom, a da je tome tako uvjerili smo se i sami.

Nisvet s kućnim ljubimcima

Napokon ima mjesto koje zove domom

U obilasku kuće, Mija nam kaže da je Nisvet sada smješten u jednu manju sobu, te naglašava da baš večeras dolazi majstor kako bi mu postavio televizor u sobu, te nam otkriva da bi voljela jedan nedovršeni dio kuće urediti baš za Nisveta, kako bi imao veću sobu i svoje kupatilo, te vlastiti ulaz u kuću.

Soba za koju treba pomoć majstora da je urede za Nisveta

Mija ne traži novac, ali ne skriva da bi im pomoć u radu dobro došla.

"Ako se nađu ljudi dobre volje koji bi pomogli oko vode, struje, piturskih i sitnih građevinskih radova, to bi bilo veliko olakšanje", kaže.

Sve što imam ulažem u kuću, kako bi se u njoj moglo dostojanstveno živjeti, kazala nam je ova humana žena za kraj.

Majstori koji svojim radom mogu pomoći Miji, da Nisvetu omogući veću sobu s vlastitim kupatilom i ulazom u kuću, mogu se javiti na njen broj mobitela 099 597 8105.

Mija je inače kao mlada djevojka iz svoje rodne Bosne otišla raditi u Njemačku, a prije dvadeset i pet godina preselila se u Dubrovnik, gdje je upoznala svog supruga Nikolu Marišića. Nakon nekog vremena odlučili su se preseliti u neki drugi grad, na Jadranu, te je izbor pao baš na Plomin, gdje su kupili kuću s puno prostora.

Suprug joj je umro prije dvije godine.