Projekt "Drvo sjećanja na žrtve Holokausta" predstavila je danas ispred osnovne škole Kaštanjer ravnateljica te škole Nada Crnković, koja je u svom govoru iznijela ključne razloge zašto u školi učenike treba poučavati što je Holokaust te koje su bile njegove posljedice na društvo i život pojedinca u tom vremenu.
Naglasila je da škola Kaštanjer dugi niz godina obilježava Dan sjećanja na Holokaust raznim edukativnim aktivnostima, a ove je godine ujedinjena eko grupa i grupa učenika koji pohađaju Građanski odgoj i obrazovanje.
Ovaj projekt škole podržava i pulska komunalna tvrtka Herculanea koja je školi donirala sadni materijal.
Ravnateljica Crnković navela je "kako je za datum sadnje izabran današnji datum s obzirom je 24. siječnja Dan obrazovanja te da se jedino obrazovanjem, znanjem i učenjem kao društvo možemo aktivno zalagati za mir i biti empatični".
Drvo će dobiti memorijalnu pločicu s QR kodom i popratnim tekstom o sadržaju aktivnosti.
Iz osnovne škole Kaštanjer priopćili su kako će sadnju obaviti učenici eko-grupe zajedno s učenicima koji sudjeluju u projektu aktivnosti učenja o Holokaustu, a polaze izvannastavnu aktivnost Građanskog odgoja i obrazovanja.
Učenice 7.a razreda Ema Hrgović, Lucija Slaviček i Jana Bašić-Palković tom su prigodom pročitale ulomak iz dnevničke proze “Željela sam letjeti poput leptira”, autorice Naomi Morgenstern. Roman je nastao na temelju svjedočanstva Hanne Gofrit koja je preživjela Holokaust.
Riječ o projektu, njegovom značaju te cilju, predstavila je Nataša Ilić Agatić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, voditeljica izvannastavne aktivnosti Građanskog odgoja i obrazovanja te edukatorica o Holokaustu u međunarodnoj organizaciji Yahad In Unum iz Pariza.
- Veliki dio našeg učenja o Holokaustu dolazi iz svjedočanstava preživjelih i svjedoka Holokausta, genocida i zločina protiv čovječanstva, no nažalost, njihov broj sada je vrlo malen i uskoro više neće biti preživjelih koji bi mogli podučavati druge o događajima iz Holokausta. Mi smo posljednja generacija koja će moći učiti o Holokaustu od ljudi koji su ga doživjeli, stoga je naša odgovornost osigurati da njihova ostavština opstane. U znak najdubljeg pijeteta prema svim žrtvama sadimo drvo u znak sjećanja na one koji su stradali tijekom Holokausta. Odabrali smo drvo jer ono ima simboličko značenje u židovskoj vjeri – novo drvo za Židove simbolizira novu osobu, navela je profesorica Nataša Ilić Agatić.
Istaknula je da pružanje mogućnosti učenicima da prošire svoje znanje ključno s obzirom na razmjere negiranja Holokausta i nedostatak razumijevanja zločina među općom populacijom.
- Činjenica da se oslobođenje logora Auschwitz-Birkenau dogodilo 27. siječnja 1945. znači da je broj preživjelih i njihovih svjedočanstava sada vrlo malen, što dodatno naglašava potrebu da se o Holokaustu i dalje govori (Dan sjećanja na žrtve Holokausta održava se 27. siječnja, prema danu oslobođenja najvećeg nacističkog koncentracijskog logora – Auschwitza koji je oslobođen 1945. godine), dodala je Ilić-Agatić.
Podsjetila je “da je Generalna skupština UN-a 2005. godine usvojila rezoluciju o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta kako bi se odala počast žrtvama čiji su životi nepravedno oduzeti ili su proganjani u ime ideologije koja je ostavila duboku ranu i vječne ožiljke na tlu Europe”.
- Svjedoci smo da i dalje živimo u nesigurnim vremenima te su upravo naši učenici generacija koja će i dalje prenositi znanje te stvarati društvo i svijet mirnijim mjestom. Kako ovo drvo raste, tako će rasti i sjećanje i ostavština onih koji su stradali, a nadamo se da će ovo drvo ostati za buduće učenike i učitelje te da će ih nadahnuti da nastave širiti svoje znanje za nove naraštaje i generacije učenika, navela je Ilić-Agatić.