(VIDEO) KONCERT ATOMSKOG SKLONIŠTA U RAKLJU: Rock ipak nije samo star, još uvijek je jako dobar

Ponekad je zaista ugodno, zabavno, ali na neki način i balzamsko-terapijski poslušati dobar, stari rock. Nema elektronike i fejk soundova, samo gitara, bas i bubnjevi. Tako je bilo sinoć u Raklju, na koncertu pulskog “Atomskog skloništa” na zatvaranju Festivala na dragom kamenu.

Oko četiristotinjak gledatelja gotovo je dva sata uživalo u pjesmama koje su neke vraćale u mladost, dok se kod nekih, rođenih mnogo godina nakon zlatnog doba Atomskog, stvarao neki međugeneracijski osjećaj pripadnosti, a upravo su ti dvadesetogodišnjaci znali napamet tekstove pjesama. Istina, bilo je i dama koje su plesale kao da su s pozornice dolazile pjesme Maje Šuput ili Jelene Rozge, no ipak je više bilo onih koji su nas plesom prisjetili na pokrete kakve smo gledali u Uljaniku, Marelici i Tvrđavi tijekom osamdesetih.

foto: Festival na dragom kamenu

Premda je nastup Atomskog miljama udaljen od danas soundom i efektima bogatih produkcija, čak je u malom Raklju postalo jasno zašto je Atomsko Sklonište u razdoblju na kraju sedamdesetih i početkom osamdesetih, prije pojave novog vala, bilo, uz Bijelo Dugme (već na zalasku) i Riblju Čorbu na samom vrhu jugoslavenske rock (i ne-pop) glazbe.

foto: Festival na dragom kamenu

Prvih pet albuma pulskog sastava (“Ne cvikaj generacijo” i “Infarkt”, 1978., “U vremenu horoskopa”, 1980., “Extrauterina”, 1981. i “Mentalna higijena” 1982.) ispisala su povijest jugoslavenskog rocka, ili barem onog dijela koji je svoju inspiraciju pronalazio u kultnim bendovima kao što su “Led Zeppelin”, “Deep Purple”, “Rainbow”, “Whitesnake”, rani ne-baladni “Scorpionsi” i “Iron Maiden”.

foto: Festival na dragom kamenu

Pored velikih uspješnica  (“Bez kaputa”, “Pakleni vozači“, „Extrauterina“ „Johny“ i mnoge druge), još uvijek se osjećaju svježina i aktualnost pojedinih tekstova (većinu ih je napisao Boško Obradović) kao kod pjesama „Najveći mrav, „Da li je dozvoljeno razgledavanje vašeg vrta”, „Gazi opet čizma“ i, naravno „Ne cvikaj generacijo“. Zanimljivo je to što su sinoć u Raklju Atomci izveli sporu, gotovo blues verziju hita „Pomorac sam majko“, da bi potom rasplesali publiku s rock originalom.

Matija Dadić - foto: Festival na dragom kamenu

Pored standardnog Bruna Langera (vokal i bas) koji je vremenom postao zaštitni znak Atomskog, neupućene je iznenadio izvanredan mladi gitarist Matija Dadić. Činjenica da je riječ o unuku Saše Dadića, bubnjara izvorne postave Atomaca, naprosto je dirljiva, a umijeće mu je doista zavidno. Ritam je na bubnjevima dao mladi Erik Vojak.

Bubnjar Erik Vojak - foto: Festival na dragom kamenu