Baštardini i Pravi

U PULI 200 VETERINARSKIH STRUČNJAKA DIJELI ZNANJE

Puležani Nika Brkljača Bottegaro i Zoran Vrbanac jedini su hrvatski specijalisti veterinarske sportske medicine i rehabilitacije. Nika brine o sportskim konjima, a Zoran liječi pse, mačke i ponekog kunića

Niku je priznaje nam, da studira veterinu i na kraju ostane živjeti i raditi u Zagrebu 'natjerala' upravo ljubav prema konjima. Oni su, dodaje, uvijek bili prvi. Zoran veli da je znao da želi biti veterinar, i samo veterinar, još u vrtiću i pregovora oko toga nije bilo


 
4 min
Borka Petrović ⒸFOTO: Manuel Angelini
Zoran Vrbanac i Nika Brkljača Bottegaro

Niku je priznaje nam, da studira veterinu i na kraju ostane živjeti i raditi u Zagrebu 'natjerala' upravo ljubav prema konjima. Oni su, dodaje, uvijek bili prvi. Zoran veli da je znao da želi biti veterinar, i samo veterinar, još u vrtiću i pregovora oko toga nije bilo

Nika Brkljača Bottegaro i Zoran Vrbanac, doktori veterinarske medicine i profesori Veterinarskog fakulteta Zagreb, jedini su hrvatski veterinari specijalizirani za područje sportske medicine i rehabilitacije koji imaju diplomu Europskog koledža veterinarske sportske medicine i rehabilitacije (European College of Veterinary Sport Medicine and Rehabilitation).

Puležani u Zagrebu

Nika je završila smjer 'konji', a njezin kolega Zoran, koji je imao i važnu ulogu u osnivanju koledža, specijaliziran je za male životinje. Zanimljivo je da oboje dolaze iz Pule.

Razgovarali smo s njima na simpoziju Europskog koledža veterinarske sportske medicine i rehabilitacije, a koji se zahvaljujući upravo njima, nakon Genta i Cambridgea (radi pandemije je održan online) održava u Puli, u Domu hrvatskih branitelja.

Simpozij je okupio više od 200 sudionika te 30-ak renomiranih predavača iz cijele Europe, ali i Kanade i SAD-a.  

Zoran Vrbanac

Prvi dan bio je rezerviran za radionice iz područja sportske medicine i rehabilitacije pasa i konja. Tijekom druga dva dana kongresa sudionici su imali priliku poslušati 30-tak vrhunskih predavača iz brojnih europskih zemalja s temama vezanima uz dijagnostiku oboljenja mišićno-skeletnog sustava i rehabilitaciju.

Također se govorilo o najnovijim spoznajama vezanima uz prevenciju i dijagnostiku oboljenja sportskih konja i pasa.

Odmah u uvodu Vrbanac pojašnjava da se kod fizioterapije životinja zapravo primjenjuju iste metode kao i kod ljudi: masaža, elektro-terapije, ultrazvuk, laser, hidroterapija, akupunktura te terapijsko vježbanje, a pacijenti su, u 90 posto slučajeva, konji, psi i mačke. No na fakultetu su liječili i pokojeg kunića i tvora.

Vlasnik kao važan sudionik liječenja

- Razlika je to što je kod fizioterapije životinja jako važan element vlasnik koji je u ambulanti sa životinjom, ali i odrađuje samostalno neke vježbe kako bi se njegov ljubimac što prije oporavio, veli nam Vrbanac dodajući da se pacijenti najčešće javljaju radi oporavka nakon, primjerice, prijeloma, iščašenja ili operacije ligamenata ali i kod degenerativnih bolesti koje su uzrokovane i starenjem.

Drugim riječima, i naše pse i mace mogu boljeti leđa, kosti ili zglobovi, a na nama kao odgovornim vlasnicima je da učinimo sve kako bismo im pomogli. To je danas, nastavlja ovaj veterinar, unatoč tome što mnogima i dalje možda zvuči čudno, posve normalna procedura i životinje na fakultetu uredno dolaze u ambulantu na fizikalnu terapiju.

Brkljača Bottegaro pak u fokusu ima konje i njihovu sportsku pripremu. Brine se o njima, ne samo ako dođe do ozljeda, već i o tome da budu u najboljoj mogućoj formi, kako do ozljeda ne bi ni došlo.

Nika Brkljača Bottegaro

- Veterinari su dio tima koji se brine o konjima sportašima. Kao što je liječnik dio sportskog tima kod ljudi. Brinemo se o održavanju njihove fizičke spreme, što pak ovisi o dobi, vrsti konja ali i u kojoj se disciplini natječu, a liječimo i njihove profesionalne bolesti, koje opet ovise o tome u kojoj se disciplini konj natjecao, pojašnjava nam ova veterinarka.

Nju je, priznaje nam, da studira veterinu i na kraju ostane živjeti i raditi u Zagrebu 'natjerala' upravo ljubav prema konjima. Oni su, dodaje, uvijek bili prvi. S druge strane, Vrbanac veli da je znao da želi biti veterinar, i samo veterinar, još u vrtiću i pregovora oko toga nije bilo.

Veterina je poziv, to nije posao koji se može raditi bez strasti i ljubavi prema svojim pacijentima. Mi ne poznajemo granice između privatnog i profesionalnog. To i je čar ovog posla

Nika Brkljača Bottegaro

- Zato sam upisao matematičku gimnaziju kako bih imao pojačanu kemiju i biologiju što mi je trebalo za prijemni. Danas sam jako sretan i ponosan što sam u toj profesiji, veli Vrbanac, dok njegova kolegica naglašava da veterinarstvo zapravo nije profesija već poziv.

- Veterina je poziv, to nije posao koji se može raditi bez strasti i ljubavi prema svojim pacijentima. Mi ne poznajemo granice između privatnog i profesionalnog. To je i  čar ovoga posla, kazuje ova Puljanka.

Na skupu, čiji je organizator Koledž veterinarske sportske medicine i rehabilitacije, suorganizator Veterinarski fakultet Zagreb, a održava se pod pokroviteljstvom Grada Pule, Hrvatske turističke zajednice i TZ-a Grada Pule, održane su tri radionice.

Prva je bila posvećena kupoprodajnom pregledu konja. Veterinari koji se bave konjima educirali su se kako procijeniti zdravstveni i atletski potencijal konja koji je na prodaju. S obzirom na veliku vrijednost sportskih konja i visine takvih transakcija, praktičarima su savjeti i iskustva stručnjaka bili od neprocjenjive važnosti.

Druge dvije radionice bile su posvećene ultrazvučnim pregledima ramena kod pasa te rehabilitaciji sportskih i radnih pasa. U njima su disciplinirano sudjelovali i psi iz Slovenije, jedne od sudionice simpozija.

- Okupili smo doista vrhunske stručnjake iz inozemstva, iz različitih područja veterinarske medicine te pokrili sve segmente; od dijagnosticiranja do terapijskih postupaka i liječenja. Posebno me veseli, kao domaćina, što su svi sudionici oduševljeni Pulom i što ćemo ih, koliko to budemo stigli, upoznati s našim gradom te i na taj način donijeti Puli dodatnu promociju, zaključuje Vrbanac, jedan od organizatora skupa.


Nastavite čitati

Pula
 

( FOTO) Puležan Robert Hrelja objektivom lovi stare istarske kvake: "Zamjenom drvenih ulaznih vrata plastičnom i alu stolarijom nestaje dio vrijedne zanatske baštine"

U Puli sam pronašao dvjestotinjak starih, unikatnih kvaka iz doba Austro-Ugarske i nekoliko iz doba Italije. Najviše ih ima na Monte Zaru, nešto u starom gradu u Dobrilinoj, Cankarevoj ulici, nekoliko je divnih primjeraka na zgradi Admiraliteta na pulskoj rivi...Mislio sam da će ih biti više sačuvano na Verudi u starim vilama, no nisam imao sreće. Puno je vrata zamijenjeno, kvake su izgubljene, zamijenjene jeftinim plastičnim verzijama, veli Hrelja

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.