Znam da je kod nas u Istri uobičajeno da svako drugo dvorište ili vrt ima kornjaču čančaru. One se bude u isto vrijeme kada počnu i šparuge i ljudi ih jednostavno vide u prirodi i pokupe doma. Njihovo je uzimanje iz strogo prirode zabranjeno, kazne za držanje neregistrirane kornjače iznose 4 tisuće kuna i ljude je potrebno educirati da to ne čine
Znam da je kod nas u Istri uobičajeno da svako drugo dvorište ili vrt ima kornjaču čančaru. One se bude u isto vrijeme kada počnu i šparuge i ljudi ih jednostavno vide u prirodi i pokupe doma. Njihovo je uzimanje iz strogo prirode zabranjeno, kazne za držanje neregistrirane kornjače iznose 4 tisuće kuna i ljude je potrebno educirati da to ne čine
Uzrečica "spor kao kornjača" pada u vodu u vrtu Puljanina Marijana Kanižaja.
Čim smo zakoračili u vrt kornjače su prema nama naprosto pojurile. Dobro, ne baš prema nama, već ususret Marijanu. Znaju da im donosi nešto fino - ovoga puta narezanu lubenicu i banane.
Prilaze nam, bez ikakvog straha, autohtone čančare, ali posebno su impresivne velike madagaskarske radijate (takozvane zvjezdaste kornjače) i afričke pardalis kornjače. Veće su od obiteljskih psića koji im pokušavaju oteti koji komadić voća.
Cijeli je vrt prilagođen njima: na podu je puno odrezanih grana ispod kojih se skrivaju, u rubovima slama gdje se sklanjaju tijekom noći. Pa psićima se, doznajemo, odlično slažu. Jedino cvijeće zna stradati.
- Ljudi krivo misle da su kornjače jako spore. Zapravo se one, kada to žele, podignu na sve četiri noge, odignu oklop od tla i mogu biti jako brze. Posebice kada je u pitanju hrana kao danas ili kada mužjaci jure za ženkama, veli nam Marijan.
On je prvi registrirani uzgajivač kornjača u Hrvatskoj, sa svim dozvolama i papirima nadležnog ministarstva. Danas ima, dodaje, nekoliko mladih uzgajivača, no sve su registrirane kornjače u Hrvatskoj potomci njegovih kornjača.
Za cijelu je priču zapravo, 'kriva' njegova supruga, Čehinja Lucie.
- Upoznali smo se i zaljubili u Puli, na moru. Kada smo se vjenčali ona je sa sobom u Pulu kao miraz donijela i dvije kornjače koje je kupila u rodnoj Češkoj i koje smo smjestili u vrtu. Ovdje tada nije uopće bilo zakonskih odredbi po kojima bi se one mogle držati kao ljubimci i čak sam nekoliko godina sređivao za njih sve potrebne papire.
Kada je ministarstvo preuzelo zakonsku legislativu iz drugih zemalja one su postale legalne, a ja sam se u međuvremenu u kornjače zaljubio, puno ih proučavao pa odlučio nabaviti i druge. I tako je sve krenulo, prisjeća se naš sugovornik.
- Danas imam 30-ak kornjača. Deset čančara: osam ženki i dva mužjaka koji čine uzgojnu liniju, sedam afričkih pardalisa (Geochelone pardalis) i sedam madagaskarskih radijata (Astrochelys radiata), a imam i nekoliko rijetkih južnoameričkih kornjača.
Sve imaju svoje ime. Doduše na njih se ne odazivaju već ih primami hrana koju držite u ruci.
Marijan nas, dok ih hranimo, upozorava kako kornjače nikada nisu agresivne prema ljudima, no imaju tako jako 'kljunove' da treba pripaziti prilikom hranjenja.
- Kad ljeti imamo ženske goste upozorimo ih da pripaze na lakirane nokte na nogama, da ih kornjača ne bi probala gricnuti, smije se.
Marijan naglašava da sve njegove kornjače imaju takozvane cites papire (Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora), svojevrsni rodni list i da su svi oni koji ih drže u dvorištima, vrtovima bez papira zapravo u prekršaju jer je čančara strogo zaštićena životinja.
On sada ima stalnu uzgojnu dozvolu, i svaku kornjaču koja se kod njega izleže prijavljuje Ministarstvu zaštite okoliša i prirode.
- Znam da je kod nas u Istri uobičajeno da svako drugo dvorište ili vrt ima kornjaču čančaru. One se bude u isto vrijeme kada počnu i šparuge i ljudi ih jednostavno vide u prirodi i pokupe doma. Njihovo je uzimanje iz strogo prirode zabranjeno, kazne za držanje neregistrirane kornjače iznose 4 tisuće kuna i ljude je potrebno educirati da to ne čine.
Problem je što na taj način zapravo prekidamo njihovu razvojnu liniju u prirodi. Zatvorimo je i ona se više ne može razmnožavati i zato ih je u prirodnom staništu sve manje. Puno njih u zadnje vrijeme stradava od malčiranja zemljišta, pretvaranja većih površina u zatvorene vikend parcele, a često stradavaju i u požarima jer ne mogu pobjeći, veli nam Marijan.
Dodaje da je lani, nakon požara u Valdebeku, prošao područjem i pronašao na desetke izgorenih oklopa. Cijela jedna populacija je, nažalost, uništena.
Za one koji ih imaju Marijan savjetuje da ih hrane što sličnije onom kako bi se same hranile u prirodi. Čančare vole raznoliko poljsko bilje: maslačak, cikoriju, trputac, sljez ....
- Zelena salata kojom ih ljudi hrane u vrtovima nije im dovoljna, to je samo voda. Ako im već dajemo salate onda neka to bude barem radič ili endivija.
Kornjače ljeti vole i voće, posebice lubenicu, listove opuncije, no moramo paziti da im voće prestanemo davati mjesec dana prije hibernacije, kako im u crijevima ne bi ostalo šećera i one pokupile parazite koji bi ih ubili dok spavaju, upozorava. Dobro im je, radi kalcija, dati i sipinu kost.
I dok čančare hiberniraju, od listopada do svibnja ili početka lipnja, egzotične kornjače poput pardalisa i radijata ne spavaju. Njihovo je držanje nešto složenije jer, dok su male, moraju imati terarije s UV lampama, a tijekom zime moraju se sklanjati u grijane prostorije, ma koliko velike bile.
Ove koje trenutno žive kod Marijana u vrtu imaju od 7 do 15-ak kilograma. Primjerice veliki mužjak radijate Karlo ima 19 godina kao i kći Karolina, dok su ostale stare od 15 do 30 godina.
Madagaskarske su, dodaje Marijan, toliko rijetke da ih je trenutno više u uzgajalištima diljem Europe nego na otoku s kojeg potječu.
- Stradavale su jer su bile na meniju domoradaca, a onda su ih počeli i preprodavati turistima. Danas su iznimno ugrožene i zato je dobro da ih imamo po uzgajalištima i brinemo se da ne bi izumrle, veli nam Marijan.
On svoje kornjače sve uzgaja u inkubatorima.
Doduše, na početku je čančare puštao da se razmnožavaju prirodno, no postotak uspješnih izlijeganja bio je puno manji, oko 50 posto. Sada, kada kornjača položi jaja, označi ih (kornjačina jaja ne smiju se okretati), i dalje se o njima brine u kontroliranim uvjetima, gdje dobro pazi na temperaturu i postotak vlage.
- Prvih godina je egzotične vrste bilo nemoguće dobiti. Kako se brine o njihovim jajima poslovna je tajna koju mi europski uzgajivači nisu htjeli odati, pa sam griješio. Tek nakon tri godine, uz pomoć jedne uzgajivačnice iz Kalifornije, uspio sam dobiti prvi podmladak poštivajući specifične mikro uvjete koji su potrebni da bi se iz jaja izlegle kornjačice. Danas ih godišnje uzgoji desetak, a čančara između 40 i 50 primjeraka, navodi nam Marijan.
Na upit kako da postupe ljudi koji ih drže u kućama, da li da ih puste u prirodu, kada su već tako ugrožene, Marijan savjetuje da treba biti jako oprezan, i prilikom puštanja i prilikom donošenja novih jedinka kućama, jer postoji mogućnost da se sve zaraze i uginu.
- Kornjače u zatočeništvu imaju svoje bakterije i viruse na koje su naviknute. Ukoliko donesemo novu iz prirode, ona će se vrlo vjerojatno razboliti. Isto se može dogoditi i ukoliko našu pustimo u prirodu u neku populaciju. Najbolje je mlade primjereke, velike između 8 i 10 centimetara (koje imaju oko 5, 6 godina i već su tvrde i nemaju puno prirodnih neprijatelja) pustiti na neko izlolirano stanište da se tamo polako udomaće, ambijentiraju i onda krenu svaka svojim putem, veli Marijan.
Dodajući da je upravo to on prije par godina učinio na jednom brdu iznad Vintijana, želeći pomoći oporavku populacije u prirodi.
Kornjače, inače, u prirodi žive samačkim životom, a susreću se samo kada je vrijeme parenja. Tada se, dodaje, pronalaze osjetom njuha i to na popriličnim udaljenostima. Nakon paranje svaka kornjača ponovo odlazi na svoju stranu, a ženka čančare nakon mjesec dana polaže jaja u iskopane rupe. Za mlade se ne brine, ali čini sve da jaja dobro položi i sakrije.
Čančare se liježu nakon 65 do 70 dana i mogu imati i dva gnijezda u sezoni. Radijate pak, iz jaja kojih može biti od tri do pet, izlaze tek nakon šest mjeseci. Stoga su radijate iznimno rijetke i skupe kornjače.
Obitelj Kanižaj jako voli životinje, pa uz dva pomeranca imaju i britanske mačke: tabby i spotted krzna. Riječ je o rasnim mačkama koje su ljudima najpoznatije po popularnoj 'whiskas reklami' u kojoj se pojavljuje britanska maca.
Za našeg posjeta mačići, razbacani po pločicama za vrućeg dana, nisu se davali praviše smesti niti ih je zabrinjavala naša fascinacija velikim kornjačama.
Kao da su znali da su oni trenutno najslađi ukućani.
Ovaj spektakl donosi raznovrstan program koji će publici predstaviti tradicionalne plesove, glazbu i kostime iz različitih dijelova naše zemlje. Uz domaćina KUD "Uljanik" iz Pule nastupiti će i KUD "Ivan Fonović Zlatela" iz Kršana te KUD "Zvir" iz Jelenja koji će svojim izvedbama oživjeti bogatu folklornu baštinu
Prikazivanjem odabranih dokumentarnih filmova, Cinema Politica u Rojcu otvara dijalog te stvara prostor za raspravu o važnim i aktualnim društvenim i političkim temama kroz snagu filmske umjetnosti
Primajući u članstvo nove članice Predsjednica Ogranka Istra Gordana Restović naglasila je važnost međusobnog povezivanja i međusobne podrške žena poduzetnica
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
