"Nismo propagatori branja samoniklog bilja. Sve svoje nasade razvili smo od sjemena i reznica skupljenih u prirodi. Ali, osim našeg, u Istri ne postoji niti jedan nasad kadulje, a trebalo bi ih biti. Čak i šparoga, zašto ne?! Nedostaju nam i instituti. Francuska, recimo, ima sedam instituta koji se bave dalmatinskim buhačem. Kenija je od njega razvila nove sorte, a mi smo sve to zaboravili. Ako ne sačuvamo sjeme, i ono će se s vremenom izgubiti", kaže nam Dubravka
"Nismo propagatori branja samoniklog bilja. Sve svoje nasade razvili smo od sjemena i reznica skupljenih u prirodi. Ali, osim našeg, u Istri ne postoji niti jedan nasad kadulje, a trebalo bi ih biti. Čak i šparoga, zašto ne?! Nedostaju nam i instituti. Francuska, recimo, ima sedam instituta koji se bave dalmatinskim buhačem. Kenija je od njega razvila nove sorte, a mi smo sve to zaboravili. Ako ne sačuvamo sjeme, i ono će se s vremenom izgubiti", kaže nam Dubravka
Dvoje prijatelja i poslovnih partnera, Dubravka Orlić Bašlin i Mijo Miljak, prije 15-ak godina su odlučili pokrenuti ekološki uzgoj ljekovitog i aromatičnog mediteranskog bilja i, nimalo slučajno, za lokaciju svojih nasada odabrali vodnjansko brdo Svetog Franje – zaštitnika ekologije.
U proizvodnom pogonu svog malog poslovnog carstva pod nazivom „Svijet biljaka“ proizvode aromaterapijske i kozmetičke proizvode na bazi organskih eteričnih ulja. Biljke koje koriste uzgojene su u njihovim staklenicima i nabrane na vlastitim poljima, a esencijalna ulja dobivaju u vlastitoj destileriji.
Kako bi svaki metar prostora uvijek bio iskorišten, dio staklenika popunjen je ukrasnim biljaka, a u nasadima lavande planiraju se uskoro edukativni i zabavni sadržaji.
- Na brdu Svetog Franje i u njegovoj okolici raste preko 200 samoniklih ljekovitih biljaka pa nije čudo da je za vrijeme kuge, koju je u Puli navodno preživjelo samo sedam stanovnika, Vodnjan imao lječilište s preko 300 kreveta. U jednom je razdoblju u gradu bilo pet biljnih ljekarni, kaže nam Mijo i dodaje kako je na potezu od Galižane do Sv.Foške podignuto čak 48 crkava za zdravlje. I samo ime Galižane, objašnjava, vjerojatno dolazi od „cole sanum“, odnosno „zdravi brežuljak.
Dubravka je agronom i uzgojem biljaka bavi se cijeli život. Mijina priča, pak, nešto je drugačija. Po struci je specijalist za nuklearno-kemijsko-biološku zaštitu i do 1990. godine bio je voditelj laboratorija, zadužen za zaštitu od bojnih otrova.
Rat ga je, kaže, ostavio s dvije vrećice u ruci – u jednoj je bilo nešto knjiga, a u drugoj malo garderobe. Devedesete je proveo u novoj struci, informatičkoj, a svoju buduću poslovnu partnericu upoznao je kada joj je prodao program za knjigovodstvo. Zaintrigirao ga je tada Dubravkin profesionalni odnos prema biznisu i uskoro joj se pridružio – poslovni projekt tražio je njegovo kemijsko znanje, a Dubravki je dobro došao stabilan partner.
Od prvog dana, slažu se oboje, znali su da će biti odličan tim jer dijele strast i odgovornost prema poslu. Da postignu što su naumili, spremni su i „glavom kroz zid“, kažu kroz smijeh. Ujedno, nikada nisu vjerovali u priče kako prijateljstvo i biznis ne idu ruku pod ruku.
- Floskule su da u poslu nema prijatelja. To jednostavno nije istina. Upravo je suprotno jer samo s prijateljem možete rasti, kaže Mijo.
Od početka su fokusirani na biljnu obitelj labijata (lat. labiatae), poznate po biljkama prepunim eteričnih ulja.
- Ukupno postoji 48 vrsti lavande i preko 600 sorti, ali mi se odlučili za četiri. Točnije, uzgajamo dvije lavande i dva lavandina, odnosno prirodna hibrida. Lavandini, poput naše najpoznatije hvarske Budrovke koja je odličan analgetik, nastaju prirodnim križanjem i jačeg su mirisa, ali manjih ljekovitih svojstava pa se prema tome određuje i njihova namjena. Dok se Lavandula angustifolia može konzumirati, Lavandula intermedia sadrži više kamfora i nije je dobro stavljati u hranu, objašnjava Dubravka.
Osim uzgoja i prerade biljaka, želja entuzijastičnog dvojca bila je i da kultura uzgoja lavande i ljekovitog bilja oživi na cijelom istarskom poluotoku.
- U početku smo se vodili za mišlju - zbog čega Istra ne bi bila prepoznatljiva po nasadima lavande, kao što je prepoznatljiva po maslinicima?! Tako smo pokrenuli projekt „Istarska lavanda" i Festival istarske lavande i jako smo sretni kada vidimo koliko sadnica danas raste po Istri, kaže nam Dubravka.
Ukupno su održana tri Festivala, a geslo onog održanog 2009. godine, „eco – tehno – art“, možda i najbolje oslikava Dubravkin i Mijin odnos prema poslu.
- Čovjek prije svega treba biti dogovoran prema prirodi i biti u skladu s njom. Tehnologije koje integrira u radni proces moraju biti zasnovane na ekologiji, objašnjava Mijo i dodaje kako ipak sve ne bi imalo puno smisla bez one posljednje, umjetničke stavke. Zbog nje su, kažu, u festival uključivali i studente slikarstva te organizirali prvu izložbu holograma u Hrvatskoj.
- Za čovjeka kao društveno biće besmisleno je raditi išta što nije zaokruženo posebnim doživljajem umjetnosti, kaže nam.
Veći dio posla u Svijetu biljaka je staklenički uzgoj malih sadnica za podizanje plantaža.
- Za proizvodnju primarno koristimo lavandu, ružmarin, lovor, geranij, čempres, smilje, kadulju, smrikvu i koromač. Posljednje dvoje beremo na našim poljima jer su divlje biljke, a u planu imamo još i matičnjak, mentu i origano. Za sada ih gajimo u stakleniku, ali nemamo nasade jer im je potrebno puno vode. Osim toga, u proizvodnji koristimo i maslinovo ulje te ekstrahirani list masline, objašnjava Dubravka.
Jedan od najznačajnijih uspjeha Svijeta biljaka je zaštićeni patent ekstrakcije ružmarinske kiseline iz biljaka. Iako je ime dobila po biljci u kojoj je otkrivena sredinom prošlog stoljeća, ova kiselina je prisutna u brojnim drugim biljkama. Radi se o izuzetno snažnom antioksidansu, čak 50 puta snažnijem od vitamina C i posljednjih se desetak godina intenzivno proučava.
- Ružmarinska kiselina je odgovorna za međustaničnu komunikaciju pa smo liniju proizvoda u kojima je zastupljena nazvali Rosa vita. Ako Vam je poznat rad prof.dr. Miroslava Radmana, onda znate da on govori o tome da je sva tajna života u skladu, a sklad je moguć jedino kroz komunikaciju. Zbog ovoga smo proizvode na bazi ružmarinske kiseline nazvali Rosa vita. Na ovaj način želimo naglasiti njenu važnost za razvoj života i upravo na njoj planiramo i svoj budući rast, kaže nam Mijo.
Proizvod koji „nosi" ovu liniju proizvoda svakako je Medira, prema Mijinim i Dubravkinim riječima, napitak izuzetno visokog oksidativnog kapaciteta koji sprječava negativne posljedice slobodnih radikala u našem organizmu, nastale uslijed pijenja lijekova, alkohola, pušenja, stresa i neadekvatne hrane. Ime je spoj riječi "med", koji je dodan u preparat kako bi ublažio gorčinu i olakšao transport aktivnih tvari do krvi i skraćenice za kiselinu "RA".
- Ovaj napitak omogućuje da jednu dovoljno visoku dozu, kakvu nije moguće unijeti hranom, unesemo u organizam i pružimo mu zaštitu. Smislili smo mu dopadljivo ime Med(i)RA, a zadovoljni smo i logotipom kojeg im je osmislila slovenska dizajnerica Jana Počečnik, koji prikazuje ženu lijepu izvana i zdravu iznutra, s naramkom bilja, kaže Mijo. S Medirom i ostalim preparatima iz ove linije, jednako zvučnih imena, Relaksirom, Detoksirom i Balansirom te dnevnim i noćnim kremama, spremi su, kaže, za ekspanziju na tržištu.
Ali, ovo je samo petina ponude Svijeta biljaka koji je stabilnu poziciju na tržištu uvelike osigurao prirodnom kozmetikom Fitoaroma. COVID krizu, pak, prošli su neokrznuti i na sigurnim poslovnim nogama, zahvaljujući svojoj liniji sredstava za dezinfekciju, a sada se spremaju u osvajanje novih tržišta uspješno testiranim proizvodima za smanjenje otrovnih plinova na farmama i tehnologijom poznatom kao koncept „zdrave sobe“, koja osigurava kvalitetniji boravak u zatvorenom prostoru.
Podršku im na svakom koraku pružaju obitelji u kojima su svi redom prirodnjaci. Mijina kćerka Gordana čak je na medicinskoj biokemiji specijalizirala na projektu Medire. Dubravkina obitelj pruža svakodnevnu podršku koja njoj omogućuje posvećenost poslu, a njezina majka Maria, skakućući sa skoro 80 godina, kaže nam kako izvor njene vitalnosti u radu i – Mediri.
Dubravka i Mijo ne brinu se za budućnost, a li u nju i ne srljaju, kao što nisu ni do sada. Uspjeh se, objašnjava nam Mijo, ne smije mjeriti pukom zaradom u prošloj godini, neko i količinom akumuliranog znanja i iskustva.
- Sve je ovo moguće samo ako imate "know-how", odnosno znanje. Ako nas pitate što smo radili posljednjih 20 godina, reći ću vam da smo radili upravo to. Sada, kada smo zaokružili priču, spremni smo ići u ekspanziju. Ne plašimo se budućnosti jer smo svjesni svakog svog sljedećeg koraka i pravimo ga u skladu sa svojim mogućnostima. Za neke svjetske tvrtke koje su know-how gradile po 30-40 godina, mi smo tek na početku, kaže Mijo i dodaje kako mu je jedino pomalo žao što nije zaživio koncept objedinjavanja svih proizvođača pod brandom „Mirisi i arome Istre". Dubravka, ipak, vjeruje kako za takvu ideju uopće nije kasno jer primjećuje da se suradnja istarskih proizvođača postupno gradi sama od sebe.
Poduzetništvo i stvaralačka strast njihov su recept za uspjeh i gledajući unatrag, ništa ne bi mijenjali. Ono što ne mogu kontrolirati, a voljeli bi da se promijeni, jest bolji pristup uzgoju ljekovitih biljaka na nekoj višoj razini.
- Nismo propagatori branja samoniklog bilja. Sve svoje nasade razvili smo od sjemena i reznica skupljenih u prirodi. Ali, osim našeg, u Istri, recimo, ne postoji niti jedan nasad kadulje, a trebalo bi ih biti. Čak i šparoga. Zašto ne?! Nedostaju nam i instituti. Francuska, recimo, ima sedam instituta koji se bave dalmatinskim buhačem. Kenija je od njega razvila nove sorte, a mi smo sve to zaboravili. Ako ne sačuvamo sjeme, i ono će se s vremenom izgubiti, kaže nam Dubravka, a Mijo potvrđuje kako su instituti preduvjet za napredak i velika je greška što se percipiraju kao veliki i skupi projekti.
- Da biste krenuli u proizvodnju, potrebno vam je znanje jer bez njega nema ni ideja. Zbog toga je potrebno otvoriti institute, a mi smo ih sve pozatvarali. Zamislite, jedna Bugarska ima tri instituta za kadulju, i to dalmatinsku. Na jednom institutu može se zaposliti 4-5 školovanih ljudi. Kakvi bi to bili troškovi? Nikakvi! A govorimo o generiranju znanja, kaže Mijo.
Za kraj, oboje kažu da su sigurni u dvije stvari – da bi ponovno zajedno krenuli u poslovnu avanturu i da bi ponovno izabrali isti san. Nadaju se, kažu, i da će taj san sanjati sve više drugih entuzijasta.
- Da se danas pojavi još tisuću ovakvih kao što smo mi, to ne bi bila konkurencija već stvaranje mogućnosti da podržimo jedni druge i stvorimo regiju prepoznatljivu po ljekovitom bilju, zaključuje Mijo.
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Kroz projekt „Da navadin Ca“ – Ćakulode za najmlaje u koji su uključeni učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ te Osnovne škole Matije Vlačića tijekom ovog polugodišta uz svoje učiteljice i vanjske suradnike usvajali su običaje našeg kraja i našu domoću besedu
Djeca od 1. do 4. razreda OŠ Jože Šurana svojim nastupima pokazala su talent i kreativnost, donoseći osmijehe na lica svih prisutnih
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
