TKO JE TA SONDA? Jelena Fiškuš: "Mogu li ja sebe nazivati domaćicom? Ne, jer mi rječnik to ne dozvoljava!"

Ove subote u Vižinadi će se i službeno otvoriti Kreativni centar nagrađivanog dizajnerskog studija Sonda.

Onima kojima još uvijek nije poznat doseg njihovog djelovanja, možda je najbolje ukazati da je aktualna višetjedna polemika oko kampanje s keksima Domaćica, na čijim je kutijama dopisano osam zanimanja (menadžerica, medicinska sestra, pravnica, umjetnica...), njihovo djelo.

Dakle, kreacija ljudi iz Istre, točnije iz Vižinade, gdje još od 2011. godine  (nakon prvih sedam godina poslovanja u Poreču) djeluje ovaj nezavisan kreativan studio za dizajn i komunikacije.

O stečenom ugledu u struci govori i svježa vijest da je kreativna direktorica Sonde Jelena Fiškuš pozvana za članicu Cannes Lions žirija, čime Hrvatska prvi put u povijesti ima svog predstavnika u žiriju tog najprestižnijeg svjetskog festivala kreativnosti.

Plakati za Casanova fest u Vrsaru - duhovito, eksplicitno, ne i vulgarno

Skoro 20-godišnje dizajniranje svjetskog slovenskog brenda, skija Elan, ili do danas neprevaziđenog šestogdišnjeg osmišljavanja vizualnog identiteta Pula Film Festivala, tek je dio njihovog uspješnog poslovnog puta, na kojem uvijek uključuju publiku u svoj rad. Kao i nedavno djecu s Downovim sindromom. Sve je počelo početkom 21. stoljeća 'besplatnim vodičem za dubinsko istraživanje zabave Sonda', sjajnim komunikativnim i suvremenim dizajnerskim info časopisom malog formata a bogata sadržaja, u doba dok internet još nije zaživio.

S kultnim keksima Kraša otvorili smo razgovor kojim smo pokušali uhvatiti  i ocrtati portret i model rada Sonde, razgovarajući u idiličnom okružju novog centra s čelnim ljudima Sonde Jelenom Fiškuš i Seanom Poropatom.

Do vaše kampanje doživljavao sam Domaćicu neutralno, nepersonalizirano, kao slasticu. Vi ste joj vratili izvorno semantičko značenje. 

Sean: Na početku komuniciranja provjerili smo definiciju domaćice,bez obzira što smo mi mislili da o njoj znamo i što mislim i osjećam prema osobi domaćice. I kad smo pročitali definiciju domaćice šokirali smo se.

Jelena: U Anićevom rječniku i na Hrvatskom jezičnom portalu u prva dva slijeda definicije stoji da je domaćica 'supruga domaćinova' i, pod 2, osoba koja nije zaposlena izvan kuće; dok za domaćina stoji da je 'glava obitelji' i 'onaj koji dobro vodi svoj dom'. Razmišljala sam: pa i ja sam domaćica, bez obzira što sam ja zaposlena, izvan kuće i što nisam udata; i ja vodim svoj dom, i volim svoj dom. Mogu li ja sebe nazivati domaćicom? Ne, jer mi rječnik to ne dozvoljava. Kontaktirali smo Hrvatski institut za jezikoslovlje i od njihova ravnatelja dobili potvrdu da bi zaista trebalo osuvremeniti taj pojam. Nije, dakle, to bio naš hir nego bi se 'domaćica' trebala ispravno osuvremeniti. U usporedbi liječnika i liječnice , ili pravnika i pravnice oni su isto, a kad kompariramo domaćina i domaćicu, ona nije ravnopravna.

Sean: Ona je supruga domaćinova.

Jelena: I primarno je definirana bračnim statusom. U redu, nekad je tako bilo, no vremena se mijenjaju i mi mislimo da taj pojam treba osuvremeniti. I tu je krenula cijela priča.

I hoće li se službeno osuvremeniti?

Jelena: Mi sada puštamo da kampanja teče svojim tokom, a krajnji je cilj  s potpisima građana uputiti zahtjev izdavačima za osuvremenjivanje definicije domaćice tamo gdje je potrebno, a koju uostalom preporučuje i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Postoje i inozemna iskustva o osuvremenjivanju pojmova. Nije to ništa novo ni neobično. Jezik je živa tvar. Zaista je to potrebno.

Kako ste doživjeli negativne kritike vaše kampanje?

Jelena: Teško jer je namjera kampanje stvarno pozitivna. Kraš je kao brend  svjestan trendova koji se dešavaju u svijetu, a to je da se brendovi moraju zalagati za prave vrijednosti, više ne žele ići po inerciji i samo prodavati keks ili neki drugi proizvod.

Koje su najčešće negativne kritike bile?

Jelena: Neki ljudi su shvatili da se kutijom sugerira da žena, uz domaćicu, mora biti još nešto, što bi značilo da umanjujemo značenje domaćice, a što nikako nije točno jer je od osam navedenih zanimanja na kutiji  (medicinska sestra, menadžerica, pravnica, programerka...) i - kućanica. Kućanica je hvalevrijedno zanimanje kao i svako drugo. Mi želimo reći da suvremena žena  ima pravo nazivati se domaćicom i vlasnicom nekog objekta i nekog tko se kao i muškarac s ljubavlju brine o tom objektu, bez obzira je li zaposlena izvan kućanstva ili je opet, hvalevrijedno, zaposlena u kućanstvu. Zato je jedno od tih imena na kutiji i kućanica.

Znači prva kritika je inverzija, da vi negirate značaj domaćice.

Jelena: Da, sljedeća kritika je bila da se Kraš srami imena Domaćica i da mijenja ambalažu, što također nije istina zato što je ovo samo jedna specijalna edicija koja  ide u korist kampanje. Oni su ponosni na svoj brend. I treća kritika, s kojom se nikako ne možemo složiti, jest ta da "što ima jedan keks progovarati o takvim temama". S našeg stručnog stajališta, važno je da brendovi progovaraju o važnim temama jer danas brendovi imaju nevjerojatan doseg, čak i veći od nekih medija.

Sean: Pa i sam ovaj slučaj je dokaz, kakav je bum napravio.

Jelena: Ja, evo,sad žiriram radove iz Cannesa. Struka smatra da brend koji ne radi nešto što je korisno za društvo za sedam godina više neće postojati. Nikeu su počele padati dionice kada su prije četiri godine odlučili  da u centar svoje kampanje stavi sportaša Colina Kaepernicka, koji je klečao za vrijeme himne, želeći ukazati na rastući rasizam u SAD-u te dati podršku platformi "Black Lives Matter". Konzervativci su palili Nike patike.

Ili Benetton?

Sean: Da, ali ovdje je riječ o proizvodu koji se nalazi na stolu svakog doma, zove se Domaćica. Ako on nema pravo i ako to nije prostor u kojem se nešto treba poručiti ljudima, onda tko ima to pravo.

Jelena: Mi smo smatrali da je baš ovaj brend  toliko utemeljen obzirom da se doživljava obiteljskom miljenicom, da on treba biti taj koji će progovarati o neravnopravnosti raspodjele kućanskih poslova u domu, koje se pokazalo kroz istraživanje Kraša, i ne samo njegovo. Neravnopravnost u rječniku snažan je edukacijski simbol. Mi smo došli Krašu s idejom, a onda ju zajedno razrađivali. Počeli smo s riječnikom i riječima, ali želja nam je da se s riječi prijeđe na djela. Kraš sada razvija suradnju s udrugama i predstavnicima organizacija civilnog društva koje promiču i osnažuju ravnopravnost kod djece i mladih s ciljem edukacije, jer ona je ključna. Ovo nije samo marketinška kampanja, nego kampanja za stvarnu promjenu u društvu. A koja osim želje za promjenom definicije u rječniku, želi i potaknuti sve članove obitelji na sudjelovanje u kućanskim poslovima, i navedenu edukaciju.

Na pulskom bulevaru, kod skretanja za Stoju

Kad je počela kampanja?

Jelena: Prije tri tjedna. Ali valja istaknuti da smo mimo kritika dobili i jako puno podrške, posebno u privatne inboxe, i nama i Krašu, jer se uz svu tu gungulu ne žele javno eksponirati. Zanimljivo je, radimo 15 godina, imamo rezultate, međunarodne nagrade, i sad staviš jedno zanimanje na kutiju keksa, ti si vijest dana, na naslovnicama novina. I kad smo dobili 'Lava' u Cannesu nismo bili toliko po medijima. Recimo, jedan super rezultat  kampanje je taj što nam se javila jedna udruga za Downov sindrom, ne ova s kojima smo održali radionicu prolog tjedna, koja nas je zamolila da radimo s njima, jer su u nama prepoznali težnju ka društvenoj odgovornosti i treba im pomoć u vidljivosti. Samo jedna mala promjena, jedna takva suradnja vrijedna je svega ovoga. Javljaju nam se ljudi s prekrasnim pričama i podrškom. 

Mnogi u Istri ne znaju da ste vi to radili, pa kad im  kažem da ste vi kreatori kampanje s Domaćicom, onda se trznu i iznenade dosegom. Izbili ste u nacionalni prvi plan, ali čini mi se da je tom odjeku, uz ovaj politički antipatrijarhalan dio, kumovala snaga kultnog statusa Domaćice u Hrvatskoj i regiji.

Jelena: Pa naravno. Domaćica je snažan i prepoznatljiv brend.

Rakitić ju je reklamirao kad smo postali viceprvaci svijeta u Rusiji, a on je meni, mirnoćom, bio gotovo važniji igrač od Modrića.

Sean: O Domaćici se pričalo naširoko, u Srbiji, Slovačkoj….

Jesu li vas zvali regionalni novinari.

Jelena: Daa, bilo je jako dinamično. I za nas i prvenstveno za klijenta, a oni su uistinu stali iza kampanje i svega što je planirano.

Zanimljivo mi je da je ste za ovaj rad imali daleko najveći odjek , a da ste dodavanjem zanimanja najmanje bili dizajnerski studio, a više marketinška agencija? Koliko dizajner mora biti i marketinški djelatnik? Je li moguće biti samo dizajner?

Sean: Postoje različiti smjerovi dizajna. Kao dizajner pokušavaš komunicirati. Ok, posrijedi je umjetničko oblikovanje nekog uporabnog predmeta, e sad, ovisi što ti je cilj, što želiš reći. Danas nije važno koliko si ti u tome grafički, nego je važan cilj.

Jelena: Ako je brend prepoznatljiv, jasno je da nećeš ubijati njegove prepoznatljive elemente. Ponekad je potrebno krenuti ispočetka; sve ovisi o poruci koju je potrebno komunicirati. Nekad je to minimalni zahvat, nekad je dodavanje koliko god treba.

Sean: Ovisi o zadatku. Ovdje je bio cilj da Domaćica, nitko drugi nego upravo taj proizvod kaže nešto.

Jelena: Ne vjerujem da je ni jednoj ženi, pa i onima koje su negativno doživjele našu kampanju, svejedno što je u rječniku onako definirana domaćica.

Ali je li zastarjela definicija jer eto održava neravnopravnost, ili savršeno dobro odražava stvarnost? To što politički korektno u javnom prostoru to govorimo to je jedna razina, a druga je da ti i dalje ne čistiš stan, eventualno usisaš.

Sean: Pa još ističeš partnerici: 'Usisao sam TI'.

Definicija je u biti točna.

Sean: Da, to je ružno.

Da li mijenjati definiciju ako je stvarnost takva?

Jelena: Aha, ali to je snažna simbolika promjena koju želimo u društvu.

Nisam feminist, ali...

Vremena se mijenjaju, bolji smo od svojih predaka.

Neiskreni smo. Duboko je to u nama ukorijenjeno. Nisam feminist, ali žena je u stvarno katastrofalnoj poziciji. Posao, dom, djeca. Pa ona mora šljakati 0-24.

Sean: To smo i htjeli ovom kampanjom i reći.

Jelena: Nitko ne želi omalovažiti domaćine, i oni zaslužuju taj status koji imaju u rječniku, kao osobe koji se brinu za svoj dom, samo bilo bi lijepo da je i domaćica definirana na isti način! I da se, uz ove aktivnosti, polako događaju promjene i u društvu, što će trajati dugo.

Sean: No, uz snagu Domaćice kao brenda,  koja je doprinijela odjeku kampanje, meni je zanimljiviji taj negativni publicitet bez kojeg nikad ne bi bilo ovakvog dosega.

Negativni publicitet koji vi niste htjeli svjesno izazvati?

Jelena: Ne, kampanja nije osmišljena kao provokacija.

Čuveni plakati za međunarodni festival pročitanih knjiga BOOKtiga

Ali mi se ipak čini da kod super velikih kompanija kao što su Nike, Benetton, ima u startu tog svjesnog marketinškog profitnog plana, izazivanja bure s boljom prodajom i  profitom kao krajnjim ciljem.

Sean: Ja mislim da ne.

Jelena I ja isto ... Dobro, možda je Benetton imao takve kampanje, s primarnim ciljem provokacije.

Sean: U slučaju Nikea i to je bila iskrena reakcija Kaepernickaa protiv rasizma. To je problem koji je javnom osvijetljen. Možda mi u ovom slučaju nećemo promijeniti ovu definiciju jer to ne zaslužujemo.

Jelena: Ako javnost nije spremna na to. Ali to ne znači da treba prestati pokušavati.

Sean: Tako je, onda izgleda da mi samo glumimo da smo nešto što nismo, onda smo mi puno nazadniji nego li što to glumimo u javnom prostoru.

Ali te velike korporacije, snažnije od brojnih država, mogu se kritizirati jer recimo na istoku iskorištava radnu snagu kao roblje, a ovdje se kao zalažu za društvene vrijednosti.

Sean: Da,  ali je to sve manje moguće zbog dostupnosti informacijama.

Jelena: Javnost je ta koja tjera brendove da budu što je moguće društveno osvješteniji. I zato je posve normalno da brendovi kao jaki komunikatori stoje iza nekih vrijednosti i bore se za njih, kao i da u svojim unutarnjim sustavima ispravljaju sve što je krivo. Promjene se ne događaju preko noći, ali opet. Kad smo kod toga, zamolila bih ljude da na stranicama Kraša (www.kras.hr) potpišu molbu za osuvremenjivanje pojma domaćice u rječniku. Voljela bih da smo mi pokretači promjene, bar jednog pojma.

Je li itko od lijevih centrističkih ili desnih stranaka reagirao na ovu vašu kampanju?

Jelena: Nije, koliko znamo.

Piquentum Brazda, 2014

Koliko smatrate da je prepreka društvenom osvještavanju željenoj promjeni to što je riječ ipak o komercijalnom proizvodu, koji donosi konkretnoj firmi zaradu?

Jelena: Može postojati averzija od konzumerizma, kao 'vi zarađujete od toga, a bavite se društvenim temama'; to mi pada na pamet, ali opet, što to znači? Ljudi zarađuju i bave se društvenim temama ili zarađuju i ne bave se društvenim temama. Valjda je važnije ovo prvo. A važno je zatim da ne ostane sve na pukim riječima, već da se manifestira i kroz djela.

Jedna ste od rijetkih istarskih tvrtki koja je djelovanjem nadišla regionalne i nacionalne okvire, a ne djelujete u Zagrebu. Koliko centralizirani Zagreb može biti opravdanje za neuspjeh nekog glazbenog sastava, tvrtke iz manje sredine?

Sean: Moraš biti svjestan pripadnosti. Postojiš ti i tvoje viđenje društva.

Jelena: Netko može gledati da smo dislocirani, ali mi iz ove lokacije crpimo samo prednosti. Lokacija je u 90 posto slučajeva prednost, prvo zato što nam je jako inspirativna, drugo zato što smo možda radi toga drugačiji, zanimljiva je ljudima ta priča… Naši radovi završili su primjerice čak u japanskim, korejskim tiskovinama, bude im zanimljivo kada saznaju da djelujemo u sredini s 300-tinjak mještana.

Koliko je vaš pristup dizajnu, idejama i konceptima određen činjenicom da ste upravo iz manje sredine, gdje postoji ta osebujna šeretska, pankerska doza dosjetki? Koliko je ta izuzetost iz centra i ta specifična geografska provincija utjecala na vaše radove?

Jelena: Uvijek se sjetim kako nas je opisao likovni kritičar kustos i voditelj HDD galerije Marko Golub, jer je i meni samoj osvijestio ono što nisam znala. On je rekao da mi jesmo u samoodabranoj izoliranoj poziciji, ali da naš rad karakterizira želja za stalnim povezivanjem. To je taj paradoks, jer naši radovi uvijek teže uključivanju zajednice. Mi jesmo ovdje u Vižinadi ‘izolirani’,  super nam je tu, a ipak uvijek na neki način povezujemo društvo, aktere, kolege.

Sonda informator, 2004. – 2007.

Sean: Krenuli smo s časopisom (‘besplatni vodič za dubinsko istraživanje zabave Sonda’, op. a.) koji je za cilj imao povezati cijelu Istru, a danas je ovaj Kreativni centar namijenjen upravo zajednici, u kojem ćemo razvijati programe, uključivati sve zainteresirane ljude, ne samo iz Vižinade. Nema nikakvog smisla da djelujemo samo kao pojedinci, kao jedan posto udjela u društvu. Smisao je u zajedničkom životu. Što više ljudi razumije što to mi radimo, i što ih je više uključeno u procese i način razmišljanja, to je tim važnije.

64. Pulski filmski festival, različiti moduli plakata, 2017.

Publika je vama uvijek bila 'dio' rada. Od Pula Film Festivala, međunarodnog festivala pročitanih knjiga BOOKtiga, posebno nagrade najčitanijem autoru u istarskim knjižnicama,  tada Mani Gotovac do monografije povijesti vatrogastva u Poreču. Šest godina ste radili vizualni identitet i komunikacijske kampanje Pula Film Festivala (‘Film pod zvijezdama’), koje do danas , sa svim tim mesijskim alatima, nisu nadmašene, uz snimanje ljudi u kabinama, gdje se generirao portret koji se aplicirao na plakat... Pula je tada po svim ulicama i trgovima disala taj festival, laici su ga uokolo konzumirali iako nisu znali za na plakate prenesenu  realnu konstelacija zvijezda s prvog dana otvaranja festivala, kao i te boje....

Jelena: Sad je to nešto normalno, no u to doba prije deset godina bilo je ljudima uglavnom novo. Današnji trendovi u komunikaciji su takvi da umrežavaju korisnike.

Postali ste prije poznati vani nego doma. Počeli ste raditi za velik slovenski brend, skije Elan, na samim vašim počecima, a te se skije prodaju od Amerike do Japana. Kako to tumačite?

Sean: Kad smo došli u Elan i počeli raditi na ženskoj kolekciji, tada nije bilo ženskih nego samo muških skija. One traže svoju tehnologiju, svoj način skijanja i u tom smo smjeru razvijali proizvode. Došli smo tako do koncepta light skiinga, najlakše skije na svijetu. Umjesto da se koriste komplicirani nazivi i imena tehnologija, počeli smo komunicirati jezikom koji svatko može razumjeti; radili smo na skiji koje je bila lakša od jednog kilograma.

Koliko ste u Elanu sudjelovali u tehnološkom razvoju skija, a ne samo u njihovom  dizajnu?

Jelena: Prilično, zajedno s njihovim R&D odjelom radili smo na light sky skiing konceptu, odnosno konceptu koji je promišljao, razvijao i komunicirao lakše skijanje, neovisno o spolu i stupnju znanja skijanja, a koji je primarno vizualiziran i promoviran kroz proizvod najlakše skije na svijetu. Normalno da to pretpostavlja i rad s njihovim odjelom za istraživanje i razvoj. Elan je tehnološki strašno inovativan brend, mislim da oni mogu proizvesti bilo što.

U Kreativnom centru zaposleno je 20 osoba

Koliko je tajna vašeg uspjeha, a i uspjeha svih kvalitetnih dizajnera, prepoznati prije ideje i kvalitetu klijenta?

Jelena. Ne kvalitetu nego njegovu esenciju. To je ključ svakog uspjeha. Što god mi počeli raditi, mi tog našeg klijenta iscijedimo pitanjima jer jednostavno moramo saznati sve o njemu.

Više od njega samoga. Jeste li naišli na klijente koje ne znaju svoju suštinu?

Jelena: Puno puta.To uglavnom nije slučaj kod velikih brendova, ali često se dogodi kod manjih proizvođača, kada se žele istaknuti na tržištu, a ponekad sami sebi nisu još osvijestili koja je njihova komparativna prednost u odnosu na konkurente. Ako na početku nismo dobro upoznali potrebe i želje  klijenta, i njegovu esenciju, ili ukoliko se on samo malo krivo predstavi, može se dogoditi da odemo u potpuno krivom smjeru pa se moramo vratiti korak unazad.

Sean: Nevjerojatno je da  i danas znaju doći ljudi i kazati nam ‘treba nam to i to’. Kada mi pitamo klijenta da nam malo opiše svoj projektni zadatak, a on nam kaže ‘pa vi ćete znati, vi se time bavite’. To je apsolutno krivo. Ne možemo mi to znati. To je kao da ti tražiš da ti nađem stan, a da mi nisi rekao da nemaš obitelj. Ja ti nađem trosobni stan s igraonicom, a ti mi onda kažeš: ‘Ma ne, ja sam samac’. ‘Pa šta mi prije nisi to rekao?’

Jelena: Onda mu moramo osvijestiti da zajedno moramo doći do toga tko su oni i što uopće žele sa svojim proizvodom.

Meni su  jedan od vaših najdražih radova  klasične plakatne ilustracije za festival erotike i ljubavi ‘Casanova’ u Vrsaru, duhovite, ponekad eksplicitne ali ne i vulgarne. Tu je bio zastupljen najminimalističniji dizajn, osim naravno ilustracija.

Jelena: I njihove dvosmislenosti. Prebacili smo ‘krivnju’ na promatrača. Plakat je neutralno napravljen tako da ako ti vidiš nešto krivo, problem je u tebi, a ne u plakatu.

Sean: Nema ništa erotičnije od mašte.

Jelena: Znam da je ona školjka bila najekspresivnija. Mani Gotovac je tada gostovala na festivalu i  bila je oduševljena tom ilustracijom.

Kakva je suradnja vas i Općine, načelnika?

Sean: Odlična.

Jelena: I s cijelim općinskim vijećem. Transparentna.

Sean: Konstruktivna, logička, bez ikakve politike i igara.

Kreativni centar Sonde u Vižinadi

Kreativni centar otvara se službeno 4. lipnja, već godinu dana radite u ovom novom prostoru u Vižinadi ste od 2011. dok ste prije toga 4-5 godina radili  u Poreču.

Sean: To je ono što smo prije govorili - trebaš se približiti više sebi da bi te drugi prepoznali. Introspekcija i  intuicija kao polazište i glavni alat rada. S druge strane, mi smo za par sati avionom u nekoj europskoj prijestolnici ili za par sati automobilom.

Jelena: Volimo posjećivati festivale, bijenale, izložbe, pratimo radove kolega, volimo se educirati. No, s druge strane, rijetko tko može reći da nakon posla ide na more, na skijanje na vodi, ili da mu se približe delfini dok vozi SUP; kao što se meni dogodilo prošlog ljeta. Odradio si radni dan, otiđeš na more, i delfini su oko tebe. To se ne doživi svaki dan. Neki nam je dan ovdje do vrata došao Bambi. Srna.

Za ilustraciju vašeg usmjerenja na zajednicu možda je dobro pitati vas za aktualni projekt dizajniranja novih skija Elan “Designed by people”. Pokrenuli ste ga početkom ove godine, javno pozvavši sve laike da s vama dizajniraju nove slike za skijaški brend koji je prepoznatljiv i korišten u cijelom svijetu. Kako su radili? Recimo da sam ja izabran, pa ja ništa ne kužim.

Jelena: Prijavilo se puno ljudi, a izabrali smo ih šestero jer je taj posao za manji broj ljudi. Npr, jedna je zubotehničarka, jedan turistički djelatnik, javila se bila i jedna gospođa iz policije...I onda smo ih vodili kroz sedam faza, sve do konačnog proizvoda.

Sean: Rekao si da ništa ne kužiš. Svi sve kuže, samo trebaju osvijestiti  kako to funkcionira. Svako ljudsko biće ujedno je i kreativno biće.

Vi ste ih dakle vodili kroz postupak. Koliko je njihovog kreativnog udjela u konačnom proizvodu skije?

Jelena: Apsolutno je njihov proizvod. Mi smo bili samo alat u njihovim rukama.

Sean: Dakle, upoznavanje s konkurencijom, istraživanje ciljne skupine...

Jelena: Boja, grafički elementi, koncept, natpis, sve je njihovo, a mi smo provodili u djelo. 

I što kažu u Elanu?

Jelena: Oduševljeni su. Sad će se ta skija uistinu i prodavati. 

Sean: Nama je važno da proizvodi ili usluge koje ćemo dizajnirati unutar “Designed by People”  budu baš tržišno relevantni, da se prodaju.

Ne samo skije?

Sean: Ne samo skije. “Designed by people” je jedan od stupova Kreativnog centra,. Bit će tu i dizajnerskih početnica za mlade, radionica robotike, pa i pisanja, nije samo dizajn. Ako sami možemo raditi relevantne stvari, prepoznate izvan države, zamisli što bismo mogli tek mogli uraditi kad bi sva lokalna zajednica razumjela što mi radimo i kad bi se uključila u to.

Jelena: Mi smatramo da je kreativnost jako važan generator gospodarstva, kao i svaka druga djelatnost, industrija, turizam, IT, prizvodnja..., a da nažalost nije uvijek tako percipirana. I ovaj Kreativni centar je naš pilot projekt i nadamo se da ćemo za pet godina moći konkretnim brojkama pokazati koliko je ova zajednica prosperirala zahvaljujući postojanju Kreativnog centra.

Marko Ferenac, načelnik Vižinade