(VIDEO) SLATKA TVORNICA U LINDARSKOM KRIŽU Alida Vadanjel: "Kvalitetne kolače ne moreš delati na brzinu; ili ćeš hi delati čuda ili onako kako rabi"

Kao u priči o Willyju Wonki i tvornici čokolade, deset nasmiješenih i usklađenih djevojka i žena, u tvornici kolača u Lindarskom križu, pod voditeljskom "palicom" Alide Vadanjel riba koru od limuna, miješa čokoladnu kremu, mijesi pince, puni breskvice i šećeri millefoglie ...

Dok Danijela završava šubare, a Ana pravi kiflice, Ivana ukrašava rođendansku tortu za curicu koja je u subotu napunila pet godina....  Svaka od njih završava svoj kolač, ali i uskače pomagati drugoj kad zatreba, a rad često prekida smijeh. 

Sve izgleda posve sinkronizirano i miriše na domaće.

Mala tvornica slatkog

Upravo su takvi Antica kolači - domaći i puni okusa, kao oni koje su nekada radile naše none i mame. Alida nam priznaje da su slastice bile njezina sudbina. Završila je slastičarsku školu u Puli kod profesora Sabe, a nakon desetak godina rada u struci u jednoj firmi odlučila se sama upustiti u poduzetničke vode.

Obrt dobio ime po kćeri

Prije 17 godina, 2006. otvorila je obrt "Antica torte i kolači" te uz obiteljsku kuću opremila slastičarski pogon. Obrt je nazvala po svojoj kćeri - Antici koja joj, iako je danas već studentica, uskače i pomaže kad god može. Kako veli, već je tada shvatila da žene više nemaju toliko vremena same raditi kolače, pa im je ona odlučila ponuditi kvalitetu ponudu, baziranu na domaćim receptima i kvalitetnim sastojcima.

Alida Vadanjel

- Nekako mi je slastičarstvo odvijek u obitelji, moja svekrva pekla je cukerančiće za svadbe i to po receptu svoje majke, none Nine, a brat od none još prije Drugog svjetskog rata otišao je u Zagreb kako bi završio školu za slastičara i zaposlio se u hotelu Sheraton.

Želja mu je bila vratiti se kući i pokrenuti svoj posao slastičarstva, no nažalost, zbog rata nikad nije stigao ostvariti svoj san, priča nam Alida uz riječi da je slatko oduvijek bilo "pokretač u njezinoj familiji". 

Slatka i složna ekipa

Godine 2008. slastičarnu otvara u Rovinju, godinu dana kasnije u Pazinu, a onda kolače od 2015. doprema uz pomoć partnera u Labin i Pulu, točnije na pulsku tržnicu.

Prije dvije godine, točno pred koronu, otvorila je slastičarnu u Lindarskom Križu kako bi ljudi mogli doći i popiti kafe, pojesti kolač, a mladenci degustirati torte i odlučiti koju žele za svoju svadbu. 

- Otvorila sam u siječnju, a već smo u ožujku morali zatvoriti. Imali smo dobre i loše godine, ali iako sam dosta čvrsta ženska i po prirodi optimistična, suze su mi tada potekle. Kako dati 13 plaća kad smo zaprti, samo o tome sam razmišljala, ča da delan.... priča nam Alida. No i to su uspjeli prebroditi, a sada se proizvodnja napokon vratila u normalu.

Najviše je posla za fešte, za Božić ili Uskrs, a napokon su krenule i svadbe... 

- Pune su nam ruke dela, moram priznati. Za Vazan ćemo načiniti više od miljar i po pinci, veli Alida dok dijeli tijesto za pince. Sve su one, kao i ostali kolači, ručno rađene. Nema tu kemije ni industrije. Svaka se krema za kolače i torte kuha, svaka aroma je prirodna. U pince idu samo grožđice, korica limuna i naranče, kruškovac i rum.... nikakve umjetne arome.

To, dodaje, ljudi cijene i zato joj se rado vraćaju.

Pince u pripremi

U to smo se i sami uvjerili jer su razgovor često prekidali brojni dolasci po narudžbe.

Korado iz Pazina nedavno je častio za momačku, a sada je došao jer časti u firmi. Kolačima je priznaje jako zadovoljan, a omiljene su mu breskvice. Nakon njega u slastičarnicu ulazi i susjeda iz Lindara, došla je po kolače koje nosi kao dar pa traži da joj se i prigodno umotaju.

Za sebe uzima millefoglie i priznaje: nitko više od susjeda ne peče kolače kada je 'Antica' tu.

Razgovarajući o tome kako je trenutno dosta izazovno doba za slastičarstvo (i spomena na zatvorene pulske slastičarne i pekare) navodi da su svi pod velikim pritiskom poskupljenja. Sve su namirnice, dodaje, otišle jako gore: od maslaca, jaja, oraha, znatno su poskupjele i režije, a najviše struja, odvoz smeća... 

- Da nisam na svojem, da sam u najmu ne bih izdržala, priznaje te nastavlja;

Zaštita pazinskog cukerančića

- I zato kolač ne može biti jeftin, jer ja ne želim štedjeti. Odlučili smo se za put kvalitete i toga se držimo, navodi naša sugovornica.

U proizvodnji trenutno, zajedno s njom, radi ukupno 13 radnica, a tijekom ljeta do pogona će otvoriti i degustacijsku salu za cukerančiće u kojoj će se održavati i radionice. Inače, upravo je Alida puno radila na tome da se pazinski cukerančić zaštiti kao nematerijalna kulturna baština. 

Ukrašavanje torti kao igra

- Nije dovoljno zaštititi ga, sada treba raditi na njegovoj promociji i očuvanju i to mi je želja jer sam, kada su kolači u pitanju, veliki tradicionalist i mi uvijek u ponudi imamo naše tradicionalne kolače - od cukerančića, kroštula do povetica i pinci, veli Alida.

Na pitanje koji joj je osobno kolač najbolji veli da bi ona najradije pojela dobru poveticu, a doma rado u kafe točaju upravo - cukerančiće.

Alida pojašnjava da se dio priprema prema tradicionalnim recepturama, a neke je ona sama osmislila prema tome što su kupci najviše pitali i tražili.

Voćne košarice

Najviše uvijek idu, napominje, breskvice, a vikendom i torte.

Kako veli, većina, voli kombinaciju čokolade i voća pa je primjerice osmislila tortu od bijelog moussa i malina te Ferro ledeni vjetar. Torte, dodaje, izrađuje prema narudžbama i nema što vrijedne ruke njezine slatke tvornice ne mogu izraditi. Zbog toga se, veli, stalno dodatno educiraju jer slastičarstvo, poput svih drugih polja, napreduje, mijenja se i znanja se stalno moraju proširivati. 

Na pitanje peče li i kruh veli kako to čine samo subotom, a ljeti opskrbljuju obližnji kamp kruhom i kroasanima. Peku po narudžbi i raznose po kamp kućicama svako jutro svježe pekarske proizvode, veli Alida i dodaje da joj je to posebno drago iskustvo jer ima prilike upoznati ljude iz cijeloga svijeta.   

Nema odustajanja od kvalitete

Za sada, odgovara nam, nema namjeru širiti slastičarnicu i na Pulu jer "ne riva na sto kraji". I ovako, priznaje, zna doslovno prespavati od posla u slastičarnici. Želja joj je ne odustati od kvalitete i puta kojeg si je zacrtala.

- Nema šparanja kod kolača, a kvalitetne stvari ne moreš delati na brzinu. Ili ćeš načiniti čuda, ili ćeš načiniti kako rabi, veli Alida, dodajući da se ona ovim poslom, koji je ponekad iscrpljujući, ne bi bavila da to ne voli. "Zato i jesmo ovako sretni i uspješni jer uživamo u delu", zaključuje.

U razgovoru koliko je teško "uloviti mot" za pripremu kolačića koji su svi jedan drugom nalik, veli da je sve stvar prakse, a nikome posao nije težak jer sve vole raditi slatko. 

Ivana iz Cerovlja, koja je slastičarsku školu završila u Rovinju, veli da je njezin posao da ukrasi torte nakon što ih Anamarija fila. Svaka torta rađena je po želju i posao joj zapravo izgleda kao igra.